Bolesna ljubomora ili....?

[mala_1900]

Postovani,
Vec duze vrijeme imam problem koji me muci i koji u meni lagano tinja. Nisam nikome se do sada otvorila i pricala o tome.
Imam 28 godina i u vezi sam sa momkom vec 4 godine. Na samom pocetku veze saznala sam slucajno da se dopisuje sa svojom bivsom. Proklinjem taj dan sto sam usla u njegov email i saznala to. Koliko sam shvatila oni su bili u vezi i sada gaje taj kontakt, javljaju se jedni drugome...najvise me je jedan email potresao, kada je rekao njoj da je se sjetio finih trenutaka koje su imali u Budvi, a ja znam da smo tada zajedno bili u autu i prolazili kroz Budvu jer smo isli na more tim putem. Zar je mislio tada na nju a ja sam bila pored njega? I svako ljeto pokusavaju uskladiti nekako vrijeme da se vide, do sada nisu uspjeli jer ta djevojka zivi u Americi. Sve me to nekako potrese ali se uspijem smiri i na neko vrijeme zaboravim. Momak je divan prema meni zbilja ,mislim da bi sve moje prijateljice pozeljele da ga imaju, odlucili smo zajedno da zivimo, birali stan zajedno, kupovali zajdeno namjestaj, u svemu idemo zajedno, upoznala sam i njegove roditelje, prihvatili su me na najbolji moguci nacin.
....i dok smo se selili,nadjem i njihova pisma sto su de dopisivali ....
I....opet...prije par dana...provjerim email i vidim da je se javio opet njoj. Njegov prijatelj se zeni, a ona je rodom iz istog tog grada, ja sam igrom okolnosti sprijecenja da dodjem na tu svadbu zbog obaveza, on se javlja da provjeri da li je ona tada u tom periodu tamo, pa da se uspiju vidjeti...da li sam zbilja bolesno ljubomorna?...musko je to...muska glava....bojim se prevare...neki me cudan osjecaj obuhvati, budem tuzna i povucem se, ne mogu ni jesti...sjetim se na eksurziji kako je bilo,svi koji su bili u vezama , varali su , jer se prilika ukazala....zar sam zbilja zasluzila da bi nesto tako mogao uraditi ?
Ja ni sa jednim bivsim nisam tako ostala u kontaktu, pogotovo kada sam jos s momkom dugo sada, obuhvati me cudaj osjecaj i jednostavno ne zelim s drugima nista petljati pogotovo kada bi znala da bi to nasu vezu unistilo.
On ne zna da ja sve to znam naravno. I moja je greska velika sto sam uopste otvorila email, ipak to je njegova privatnost...to priznajem...ali kada sam prvi procitala, vuklo me je non stop da vidim sta li se to desava izmedju njih...volila bi mu dati do znanja da nisam pristalica da se drugi vidjaju sa bivsima i da mi to smeta , na neki fin nacin a da ne otkrije da ja to sve vec znam...
I samo pisanje svega ovoga , smirilo me je , vjerovatno je lakse kada se nekome otvorim...sta bi mi vi savjetovali? Zbilja me zanima sta i on misli? Kako da se i ja smirim u svemu tome? Je li to zbilja nemam samopouzdanja u sebe? Kako da sebi olaksam? Sve to skupnjam dugo u sebi a ne mogu mu reci otvoreno da sve to znam.