Razvoj govora i jezika
ROÐENjE - prvi krik-plac
Od pojave prvog krika-placa na roðenju pocinje razvoj govorne komunikacije. Analiza prvog krika po rodjenju pokazala je da on sadrži sve akusticke elemente govorne akusticke strukture, koje su inace prisutne u govoru. Tonalna karakteristika prvog krika krece se u govornom frekventnom podrucju od 20-5500 Hz, a dinamika intenzitetnog variranja akustickih elemenata je 30-40 dB, što odgovara rasponu intenziteta izgovornih glasova. Trajanje prvog krika (ekspiratorni krik), krece se od 1.25-1.84 sec., što se poklapa sa trajanjem složene recenice koja se formira sinhronizacijom mišica larinksa i rezonatornog prostora.
Ovo ukazuje da su opšte govorne univerzalije prisutne u prvom kriku i u zavisnosti od govora sredine, dete može da razvije bilo koji jezik.
Neka istraživanja ukazuju da se analizom osnovnog laringealnog glasa (Fo) placa uocavaju znacajne kvalitativne i kvantitativne razlike izmedju dece sa oštecenim i dece sa normalnim sluhom, što znaci da sluh od prvog dana po rodjenju ima svoju ulogu u razvoju govora, kroz auto fid-bek kontrolu sluh-Fo.
Novija istraživanja su pokazala da se 6-7-og dana po rodjenju uocava disfonija u placu novorodjenceta. Akusticka slika placa je oskudnija, tonalno kretanje pada ispod 4000 Hz, sa uocljivim padom subglotalnog i transglotalnog pritiska, sa èestim kombinacijama "stenjanja" u toku placa što, uslovno receno, odaje utisak "laringealnog treninga" za uspostavljanje normalnog fonatornog pritiska i tenzije govornog aparata. Ova pojava traje samo jedan dan i iziskuje dalja fokusirana istraživanja.
Medjutim, naša dosadašnja iskustva ukazuju da je disfonija izraz prelaska na više adaptivne funkcije neophodne za govornu komunikaciju i da je ovo "kritican period" u kome se uspostavlja složenija kontrola subglotalnog, transglotalnog i glotalnog pritiska i laringealne muskulature, neophodne za dalji razvoj govora.
Posle ovog perioda uocava se razlika u vrsti placa koja je imanentna vrsti fiziološke potrebe. Plac novorodjenceta se razlikuje kada je u pitanju glad, umokrenost, bol. U zavisnosti od fiziološke potrebe, uocavaju se razlike u tonskim i intenzitetnim variranjima sa pauzama koje imaju znacenje "išcekivanja" zadovoljenja potrebe, tj. plac je prisutan kao signal-poziv za zadovoljenje njegove psihofiziološke potrebe.
Prelingvalni razvoj
Gukanje
0.5-2. meseca
Od druge polovine prvog meseca, zapocinje i period vokalizacije (gukanja). To je period kada dete svojim glasanjem, kroz plac ili gukanje "saopštava" okolini svoje psihofiziološko stanje, istovremeno razvijajuci osecanja pozitivnog i negativnog emocionalnog stanja ciji je uzrok vezan za njegove psihofiziološke potrebe.
Kao prvi krik i plac, i period gukanja ima svoje razlicite uzroke, koji su duboko ukorenjeni u psihofiziološku organizaciju ljudskog organizma, u prilog cemu govori èinjenica da i teško slušno oštecena novorodjencad razvijaju gukanje i tepanje, ali se oni razlikuju po kvalitetu i kvantitetu, kao i u vremenskoj dinamici razvoja od normalno cujucih vršnjaka.
Gukanje nije suprotnost placu, vec ih treba posmatrati kao kontinualni razvoj verbalne komunikacije. Kako se gukanje razvija i kod teško slušno oštecene dece, može se pretpostaviti da je njegovo pojavljivanje predominantno vezano za bilošku strukturu govora, analogno generalizovanim pokretima ruku i nogu, tj. sinhronizacija fonacije i "igre govornim organima" rezultuje pojavom gukanja. Podrška takvoj hipotezi je i cinjenica da se u periodu gukanja prvo pojavljuju uoblicenije forme buducih izgovornih glasova – fonema vokala A, E, U.
2-3. meseca
U ovoj fazi pojavljuju se novi nukleusi glasova iz grupe nazala (M i N), a kasnije i nukleusi buducih glasova iz grupe ploziva (G, B, D).
Karakteristika II faze gukanja je vokalizacija (raspevavanje) pojedinih vokala kojoj prethodi kontinuirana produkcija neutralnog glasa b, kao i obilje varirajucih fonacija (bez artikulacionih pokreta- vriskanje i podvriskivanje) sa visokim stepenom oscilacije tona i intenziteta.
U ovoj fazi gukanje nije vezano za odredjen govor okoline, vec je izraz decjeg osecanja, emocija i potrebe za komunikacijom i može se prihvatiti kao sredstvo komunikacije sa drugim ljudima. Ono predstavlja "detetov govor", kojim podražava opšte karakteristike ljudskog govora (a ne maternjeg jezika), kojim ono "priziva" okolinu da komunicira s njim i predstavlja rezultat istorijskih sumacija razvoja govorno-motornih reakcija coveka.
3-5. meseca
U permanentnoj interakciji sa okolinom od rodjenja, u trecoj fazi gukanja, dete u svoju vokalizaciju ukljucuje kompletan rezonatorski prostor i od nukleusa glasova razvija preciznije forme vokala A, E, i U. Istovremeno se pojavljuju prvi nukleusi buducih izgovornih glasova-fonema iz grupe frikativa, forma glasa J, kao i bezvucnih ploziva P i T. Karakteristicna je pojava ovih nukleusa glasova, naime, P i T se u ovom periodu javljaju na kraju kontinualne sekvence gukanja, kao prirodan kraj "iskaza" (a>>>p>, e>>>t>), s tim što je u njihovoj strukturi period eksplozije zamenjen frikcijom. Nukleus glasa J javlja se spontano, kao "spona" u povezivanju glasova A i E (a>>j>e>>). Ovako formirani artikulacioni nizovi, mogu se smatrati zametkom nukleusa slogova. Uocljivo je pojavljivanje nekih konsonantnih oblika, koji se ubrzo gube i pojavljuju se veoma kasno u artikulaciji, kao na primer: Lj, Nj, H, itd.
U ovom periodu, u kontinualnim sekvencama gukanja, uocava se redosled aktivnosti artikulatora koje predstavljaju skracenu rekapitulaciju I i II faze gukanja, tj. zapocinjanje sekvence je uvek sa neutralnim glasom ∂ (ukljuèenje Fo), zatim sledi formiran vokal (ukljucuje se rezonator), koji se raspevava i pridodaje mu se ili drugi vokal ili jedan od navedenih formiranih nukleusa glasova ahah>a>>>>>m>>).
Karakteristike gukanja u ovom periodu su: pojava velikog broja diftonga (koji inace ne postoje u našem jeziku), skracivanje trajanja vokala u nizu, njihovo povezivanje kroz karakteristicne forme:
- tri razlicita vokala, od kojih su prvi i drugi kraci, a treci dug (eau>>>);
- tri vokala, od kojih su prvi i treci isti, s tim što su prva dva kraca, a treci je dug (eae>>>);
Gukanje - brbljanje
5-6.meseca
U periodu od 5-6 meseci, prethodnoj formi, posle duže vokalizacije treceg glasa, pridodaje se vokal ili konsonant (eae>>>>b, eae>>>>u). Možemo reci da se u ovom periodu formira nukleus buduce recenicne melodije, kroz dužinu sekvence gukanja (koja ce u buducnosti imati znacenje), kompoziciju tona i dinamiku intenziteta.
Usled kontinuiranog procesa razvoja govora, prožimaju se njegove prelingvalne razvojne faze, tako da je veoma teško odrediti oštru granicu prelaska gukanja u fazu brbljanja. Upravo ovaj period može se oznaciti kao prelazna faza od gukanja ka brbljanju, jer obiluje kombinacijama prisutnih vokala i suglasnickih formi buducih glasova u formama slogova, kao i najvecim brojem konsonantnih formi buducih glasova.
Istovremeno, u ovom periodu dete pocinje da sedi.
Brbljanje
6-7. meseca
U periodu od 6-7-og meseca najuocljiviji je razvoj trajanja i uoblicavanja artikulacije vokala i formi navedenih suglasnika, kroz njihovo povezivanje u slogove, koje je bliže pesmi nego govoru. Pojavljuju se forme glasova iz grupe laterala (forma glasa L), i iz grupe frikativa (forme glasova H, F, V). To znaci da je dete, uz savladane pokrete iz prethodnih faza (labijalni pokreti, podizanje tela i korena jezika, velarni pokreti) ovladalo svim osnovnim pokretima artikulacionih organa, kao što je podizanje vrha jezika (neophodno za formiranje glasa L i niza složenijih glasova) i ostvarivanje labio-dentalnog kontakta neophodnog za produkciju glasovnih formi F i V.
Iako se pojavljuje veliki broj suglasnika u kombinaciji sa vokalima, njihove forme su nestabilnije u odnosu na vokale. Jedna od opštih karakteristika suglasnika koji se pojavljuju u ovom periodu je šire mesto artikulacije (i kada su u potpunosti formirani) u odnosu na glasove koji se ne pojavljuju, kao što su frikativi S, Š, Ž, Z, ili cela grupa afrikata (C, Æ, È, Ð, Dž), koji zahtevaju visok stepen senzomotorne koordinacije pokreta i precizno mesto artikulacije.
7-9 meseci
Glasanje deteta obiluje diskontinuiranim slogovima, koji sadrže 2-3 glasovne forme, u kombinacijama vokal-konsonant, vokal-konsonant-vokal, konsonant-vokal-vokal, vokal-vokal-konsonant i vokal-vokal-vokal-konsonant, kao i multisilabièno ponavljanje navedenih slogova.
Brbljanje se može tretirati kao decja potreba za komunikacijom svojih osecanja, željom da imitira ljudski govor putem koga ulazi u svet odraslih, uživajuci u svojim sposobnostima da artikuliše izvesne glasovne skupove.
Kako smo vec ukazali, proširena sposobnost auditivne percepcije opada od šestog meseca, da bi od 8-12. meseca potpuno nestala sposobnost deteta da razlikuje glasove koji ne pripadaju njegovom maternjem jeziku (bez obzira na to da li su suglasnici ili samoglasnici).
U ovom periodu dete se uspravlja i može da stoji.
Progovaranje
9-12 meseci
Faza progovaranja pripada periodu od kraje prve godine i vezuje se za pojavu prve socijalizovane reci kojom dete svesno imenuje predmet ili bice, tj. kada otkriva da glasom može oznaciti predmete i pojave. S obzirom na pojavu prve reci, sva deca su podeljena u dve grupe: najnaprednija deca (prva rec se javlja izmeðu devetog i desetog meseca); najbrojnija deca (prva rec se javlja izmeðu 11. i 13. meseca). Osnovna vrsta reci od koje dete polazi je imenica, dok se ostale vrste reci vezuju za nju. U pocetku progovaranja to su reci sa ponavljanjem istih slogova, a kasnije i sa razlicitim slogovima (de-da; te-ta; pade...). Obicno se period progovaranja poklapa sa periodom prohodavanja.
Razvoj govora od prve do sedme godine
12-18 meseci
Dete razume jednostavne naloge (''dodji'', ''daj'', ''idemo''). Prepoznaje imenovane predmete i delove tela i pokazuje ih na zahtev. Pokreti usana, jezika i mekog nepca su dobri. Pojedine delove tela oznaèava u slogovima. Intenzivno vokalizuje i ponavlja reci za odraslima. Ima aktivan recnik od 6-8 reci. Spontano imenuje poznate predmete, interesuje se za slike i pokušava da ih imenuje. Koristi frazu od dve reci.
dve godine
Razume i pravilno reaguje na situacione naloge i verbalne zahteve tipa: ''Pokaži mi kucu, èoveka, kapu....; lutkino oko, nos, usta, kosu, nogu, ruku, pupak...'' Može da isprati jednostavna uputstva; razlikuje ''unutra i ''ispod.'' Zna da imenuje nekoliko osnovnih boja. Može da sluša price i da gleda slike. Zna da imenuje i traži reèima poznate predmete: lopta, kljuc, sat, lutka...tj. ima recnik od oko 300 reci. Gradi proste recenice, a u govoru pravilno koristi sve samoglasnike i oko 25% suglasnika. Upotrebljava imenice, glagole, zamenice. Pocinje da upotrebljava neke od ''ružnih'' reci. Odgovara na pitanja: ''Kako se zoveš?'' Kako laje pas?'' ''Kako mjuce maca?'' Prica o nekim svojim dogadjajima. Komentariše dok crta; vodi razgovor sa samim sobom ili sa igrackama. Saopštava svoje želje, probleme i namere. Pocinje da uporedjuje dva slicna predmeta ili jednostavne slike.
tri godine
Od šest pokazanih predmeta tacno pokazuje gotovo sve, a imenuje tri ili više. Može da prepozna na osnovu slike za šta se predmet upotrebljava: ''Pokaži mi nešto što jedemo?'' ''Pokaži mi nešto što ti oblaciš?'' Prstima pokazuje ili kaže koliko ima godina; može da odredi svoj pol. Može da ponovi 2-3 besmislena sloga ( i da ih se seti posle 15 sekundi) i grupu od 2 ili 3 broja: 3, 1, 2 itd. Broji do tri i imitira ritam od 4 takta. Pocinje da uporedjuje boje i postaje svesnije slicnosti i razlika. Na nalog izvodi onomatopeju ili oponaša neku emociju. Imenuje veliki broj predmeta i u komunikaciji koristi recenice. Inace, faza kratke recenice javlja se oko i posle druge godine, a ekspanziju doživljava u trecoj godini. Recenica se sastoji od tri-cetiri reci, ali je nepotpuna. Tokom trece godine dolazi do uvecanja obima i raznovrsnosti vokabulara i to u takvoj meri da su se precizna izracunavanja ili odreðivanja norme govorne leksicke ucestalosti pokazala nemoguæim (od 500 do 1000 reci). Do kraja trece godine dete treba da koristi sve vrste reci i to sledecim redoslem:
1. imenice i uzvike istovremeno (do godinu ipo dana),
2. priloge i prideve istovremeno (posle godinu ipo dana),
3. glagole (krajem druge godine),
4. zamenice (krajem i posle druge godine),
5. partikule, predloge, veznike i brojeve (u trecoj godini).
Dete ovog uzrasta koristi od 50 do 70% suglasnika. Zna da recituje kratku pesmu.
cetiri godine
Na uzrastu od 4 godine dete ulazi u fazu “radoznalosti”, kada se posebnim intenzitetom razvija saznanje o svetu koji ga okružuje, koristeæi se u velikoj meri jezikom. Imenuje tacno veliki broj predmeta; koristi analogne reci: veliko-malo, bata-seka idr.; raspolaže reènikom od oko 1500 reèi. Zna da opiše slike. Daje adekvatan odgovor na pitanja: ''Šta radiš kad si sanjiv?'' Šta radiš kad si gladan?'' ''Šta radiš kad ti je zima?'' Broji do pet i više i ima brojne predstave za 2 ili 3. Zna da imenuje 2-3 boje. Ponavlja 3 do 5 besmislenih slogova i seæa ih se posle 30 sekundi. Govori razumljivo i potpunim reèenicama. Prica o sebi, o drugima, o svojim dogadjajima. Igra se izmišljenih igara. Radoznalo prati sadržaje prica i postavlja pitanja. Razlikuje levu i desnu stranu tela, prepoznaje i imenuje prst na obe šake kao palac. Voli da razgovara telefonom sa poznatim osobama. Zna pesmice od tri strofe.
pet godina
Pravilno koristi sve elemente govora. Govor je u potpunosti gramatican. U recenicama koristi veznike: jer, ali, ili. Definiše jednostavne reci. Ispravno razlikuje jutro od veceri. Prepricava price koje je culo. Broji u nizu do 10 i ima brojne predstave za 3 ili 4. Može da ponovi 4 ili 5 besmislenih slogova i da ih se seti posle 45 sekundi. Ima recnik od 2000 reci ili više. Izgovara i koristi 100% suglasnika. Ispravlja sopstvene greške pri izgovaranju novih reèi. Zna koliko nogu ima pas, koja životinja daje mleko.
šest godina
Potpuno razume govor okruženja; izvršava tri uzastopna zahteva data verbalno. Može da ponovi 4-5 besmislenih slogova. Govor je u potpunosti gramatican. Prepricava i duže prièe koje je culo. Može da definiše jednostavne reci. U izgovoru pravilno koristi svih 30 glasova srpskog jezika. Broji do 10 i više i ima brojne predstave za 3 ili 4. Posle perioda intenzivnog razvoja reènika, oko šeste godine dolazi do njegovog sužavnja. Sposobnost korišcenja figurativnih izraza i uocavanja dvostrukih znacenja razvija se uglavnom posle šeste godine. Nešto pre polaska u školu, javlja se period stvaralaštva u jeziku.
sedam godina
Ovo je period polaska u školu kada recenica deteta dostiže nivo razvijenosti recenice odraslih sa svim recenicnim oblicima, iako cesto nema svoju dužinu i raznovrsnost. U potpunosti je ovladalo vremenima. Dete prakticno koristi sve vrste reci, ali su najfrekventnije imenice i glagoli. Slike opisuje složenim pojmovima. Može da preprica isprièanu pricu sa bogatijim sadržajem. Zna da imenuje godišnja doba i objasni razliku izmedju njih. Vrši analizu i sintezu reci od 4-5 glasova. Zna da broji do 20 unapred i unazad. Mada je dete u ovoj fazi dostiglo recenicni oblik odraslih, njegov put jezickog razvoja nije još završen.
_________________ Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
|