Volela bih da sa ljudima koji se pripremaju za operaciju podelim svoja iskustva.
Imam 45 godina, desni kuk mi je bio bolestan od rođenja, lečena sam na Banjici-5 operacija od 5. do 15. godine života, čista klasika:urođena displazija kuka, pa Mb.Pertes, pa operacije(kiary poslednji put). I- posle toga relativno normalan život, noga kraća 2 cm, malo hramanja i ograničeni pokreti u kuku, ali ipak- i škola, i karijera, i brak, i dete rođeno na carski rez.
Učestali bolovi zadnjih nekoliko godina naterali su me da se posle 30 godina javim opet na Banjicu. Uspešno mi je ugrađena bescementna endoproteza marke Zimmer, regularno, posle čekanja na listi čekanja, iako sam lekar po struci, što mi nije dalo ama baš nikakvu prednost niti bolji tretman u bolnici.Imam čak utisak da su me sestre manje pazile od ostalih pacijentkinja, što me je nateralo da sama idem u WC i na pranje kose nad lavaboom već 3-4 dana po operaciji.
S obzirom na struku, sistematično sam sa pripremala za sve. Učlanila se i na ovaj forum, pitala i zapitkivala, nabavila knjigu "Život sa vještačkim kukom" od Dr Ive Ivanovića, prostudirala detaljno svako ograničenje i zabranu, odabrala banju u kojoj ću da se rehabilitujem, a došla i o dosta informacija o vrstama proteza, jer nisam bežala ni od varijante da sama kupim neku bolju protezu. Na kraju me je kolega ortoped iz mog grada spustio na zemlju i rekao mi da ne dramim, jer su proteze koje se nabavlja Fond sasvim dobre i da je sve ostalo stvar dizajna, a kvalitet im je manje-više isti.
Skupljajući informacije i saznajući silne zabrane za osobe sa endoprotezom, učinilo mi se da ću posle njene ugradnje biti veći bogalj nego do sada, ali je prevagnuo cilj da se oslobodim strašnog bola.
Elem, 9 meseci posle operacije ja sam u potpunoj funkciji, sa većim obimom pokreta u kuku nego pre. (ne čučim i ne klečim na tvrdoj podlozi, jer me od toga boli koleno). Mogu da se sagnem, obujem čarapu, vežem pertle, zatvorim rajferšlus na čizmi. U decembru sam se sankala, a već mesec dana idem na vežbe u teretanu, gde najviše koristim bicikl , steper i sprave za jačanje svih grupa mišića buta. Ne nosim teret veći od 5-6 kg i hodam sporo i obazrivo, šetajući, jer imam strah od pada, ali sam pre neki dan i pored sve pažnje tresnula na poledici.I ustala kao da ništa nije bilo. Spavam u svim mogućim položajima, i na operisanoj strani. Štake sam koristila 3 meseca, a na prvoj kontroli , posle ta 3 meseca, doktor me izgrdio što sam se pojavila na štakama. Ubrzo posle prelaska na 1 štaku , pa na štap, oslobodila sam se pomagala i prohodala samostalno onog dana kad sam na posao krenula zaboravivši štap. Na bolovanju sam bila nepunih 5 meseci. Ne preporučujem Banju Ivanjicu, jer njihovi fizijatri i fizioterapeutu nemaju pojma. Rehabilitovala sam se najviše zahvaljujući penzionisanoj terapeutkinji iz mog grada koja mi je dolazila svakodnevno kući, mesec dana odmah po izlasku iz bolnice i kasnije u banji zahvaljujući besomučnom plivanju na koje sam sama sebe terala.
Sada imam desno koleno kao glavni problem-zbog promenjene statike, posle produženja noge pri operaciji, kompenzatorno je došlo do većeg valgus položaja(X kolena) na desnoj strani. To je definitivna stvar, koja se ne može promeniti nikako osim nekom novom operacijom, ali sam bol uspela da eliminišem vežbanjem i pijenjem glukozamin-sulfata u dozi od 1500mg dnevno.Možda do toga ne bi došlo da je neko u banji umeo da mo kaže da stavim povišicu na neoperisanu stranu, pa da je postepeno smanjujem. U rehabilitaciji sam, podsećam, bila prepuštena sama sebi, a to mi nije uža struka i nisam se nadala baš takvoj posledici.
Ipak, ja sam prezadovoljna!
Pokreti koje pravim budu i pod većim uglom od 90 stepeni, pod uslovom da nema unutrašnje rotacije pri tom. Najveća satisfakcija mi je izjava mog 10-godišnjeg sina da se "njegov život promenio otkako se mama operisala", jer on sada ima strpljivu majku koja nije živčana i koja se mnogo više druži sa njim. A propos pertli-probajte da u plitke cipele i patike umesto pertli uvučete lastiš(ima da se kupi valjkasti) i da obuću nazuvate prosto -pomoću kašike za cipele. moja sledeća bitka je da se oslobodim 7-8 kg viška u odnosu na idealnu težinu i da se ne ulenjim u vežbama.
Izvinjavam se na preopširnom tekstu, kome treba - neka strpljivo pročita. Svima koji očekuju isti intervenciju želim iskustvo pozitivno kao moje!