Pozdrav, ne znam da li odgovaram jelenimk ili samo nastavljam temu.
Prvo sam mislio sam da napišem dve tri rečenice, ne želeći da se podsećam tužnih dana niti da nekoga ovde rastužim a onda sam prelomio. Bolje ne zadržati bol u sebi, šteti.
Početkom marta 2011. mome tati su slučajno ustanovili tumor pluća. Nije bilo nikakvih prethodnih indikacija - gubitak kilograma, krvna slika... osim viskog pritiska i kada je počeo kašljati, vezivano je za grip, lekove za pritisak i srce (bilo je vreme gripova, lekovi za pritisak izazivaju astmu a i srce pravi problem, posebno kada se ima noćni kašalj). Ustanovili smo da nije ništa od prethodnog već da je tumor pluća, a uskoro i da se proširio i na mali mozak (opet bez ikakvih indikacija - vrtoglavice, mučnine...). Počelo se zračenjima, hemoterapijom i suplementacijom, mahom tečnim suplementima. Tih dana su me zvali prijatelji iz Valjeva da im treba prevod sa španskog o upotrebi Escozula. Mnogi moji prijatelji su lekari i njima sam dao da po Internetu istraže o leku i preporučili su mi da ga nabavim. Imao sam ogrooomnu sreću da dobijem tri boce Escozula za jako kratko vreme, nažalost nije bilo dovoljno vremena da se lek daje dovoljno dugo tati da bi se dobili bilo kakvi rezultati. Uz sve ustanovljen je početko maja tumor kostiju. I tada sam uspeo nabaviti još 3 boce Escozula, i potražili smo odgovor od Kubanaca da li kod ove nove dijaganoze treba nešto menjati u terapiji. Nažalost, suviše kratko je uzimao preparat da bi se menjala terapija. Pretpostavljam da je u martu, kada je ustanovljen tumor, da se on već proširio po celom telu. Pluća nisu izdržala i zadnje nedelje maja otac je preminuo.
Sve što Sandrao piše je tačno, od reči do reči. Prve tri boce su me stajale 60€ a druge tri 120€ (ovo zato što su kupljene pre registrovanja Escozula). 5 boca su mi višak i želeo bih ih prodati po istoj ceni po kojoj sam ja kupio - troškovi lečenja, sahrane i 40 dana su nas iscrpele do krajnjih granica. Pište mi na
[email protected] Meni je "Besmrtna pesma" Mike Antića pomogla pa želim deo da podelim sa vama:
Ako ti jave: umro sam,
ti znaš - ja to ne umem.
Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
Nemoj da budeš tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast,
čudno drag.
Noću kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
To neka bude tajna.
Uprkos danima sivim,
kad vidiš neku kometu
da vidik zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim i živim.
Ne znam šta bih dao kao savet, možda jedino ono što mi je drugarica koja ima tumor i uspešno se "saživela" sa njim: bolesnik gleda na porodicu kao prozor u svet, kako se porodica ponaša, da li veruju u izlečenje, koliko su pozitivni takav će biti i bolesnik".
Idemo dalje!