URINARNE INFEKCIJE -Dijagnostikovanje i lečenje
gnostikovanje
Infekcije urinarnog trakta (u daljem tekstu UTI) najčešće dijagnostikuju ginekolog/škinja ili lekar/ka opšte prakse. Ako je dijagnozu teško postaviti ili je lečenje neuspešno, osoba se upućuje urologu/škinji.
Prva poseta lekaru
Od Vas će biti traženo da uzorak mokraće odnesete u laboratoriju na analizu. Ako je pronađen veliki broj leukocita (belih krvnih zrnaca) u Vašem urinu, to znači da se Vaše telo bori protiv neke infekcije. Prisustvo bakterija može biti direktno potvrđeno u uzorku urina.
Ako lekar/ka želi da sazna o kojoj se tačno vrsti bakterija radi, on/ona će zatražiti da se uradi urinokultura, a to je postupak koji traje 24 do 72 sata. Takođe, može se tražiti od laboratorije da utvrdi koji antibiotik uništava nađenu vrstu bakterija (pomoću antibiograma), da bi Vam lekar/ka prepisao/la najefikasniji lek. (Najverovatnije će Vam već biti prepisan neki antibiotik širokog spektra delovanja, koji deluje protiv velikog broja raznih bakterija, i analgetik koji će brzo otkloniti neprijatne simptome infekcije.)
Ostali razlozi za urinokulturu:
- Sumnja na neku ozbiljnu infekciju, kao što je gonoreja;
- Trudnoća ili dijabetes;
- Infekcija koja se vratila unutar tri nedelje od zalečenja;
- Simptomi koji traju više od sedam dana uprkos uzimanju prepisane terapije;
- Skorašnja operacija genitalnog ili urinarnog trakta, ili skorašnje uvođenje ili uklanjanje katetera.
Ako postoji pretpostavka o trudnoći ili Vaš lekar/ka sumnja na neki anatomski problem, kao što je cista ili tumor, lekar/ka će uraditi i pelvični pregled.
Kompleksniji pregledi
Ako lek koji Vam je prepisan ne daje rezultate, ili lekar/ka sumnja na neku fizičku abnormalnost koja ne može da se vidi rutinskim pregledima, naverovatnije ćete biti upućeni urologu/škinji koji će uraditi dodatne, specifičnije preglede. Ovi pregledi se rade u lekarskoj ordinaciji ili u bolnici.
Cistoskopija se obavlja instrumentom, cistoskopom, kojim lekar/ka gleda direktno unutrašnjost mokraćne cevi i mokraćne bešike i utvrđuje postojanje malih upala ili tumora. Najpre Vam se daje lokalna ili opšta anestezija. Tada se cistoskop plasira kroz mokraćnu cev u bešiku. Kroz cistoskop lekar/ka može da uvede male instrumente kojim će uzeti uzorke mokraće ili tkiva na dalja ispitivanja u laboratoriji. Ova procedura traje oko 10 minuta od momenta plasiranja cistoskopa.
Cistouretrografija je metoda snimanja urinarnog trakta X zracima u toku uriniranja, a predhodno se u mokraćnu bešiku cistoskopom unosi određena količina preparata koji će se na snimku vizualizovati. Lekar/ka treba ovom metodom da utvrdi da li postoji prekid u protoku urina negde unutar mokraćne bešike ili mokraćne cevi.
Cistometrijom se meri koliko efikasno Vaša mokraćna bešika funkcioniše određivanjem mogućnosti da se bešika širi ili skuplja (kontrakuje). Posle uvođenja vode ili ugljendioksida u bešiku kroz kateter, tehničari/ke mere količinu koja se urinira svaki put kad osetite potrebu za mokrenjem. Ovaj test traje 30 do 60 minuta i obično se radi u bolnici. Lokalna anestezija će sprečiti pojavu bola tokom procedure.
Intravenska pijelografija (IVP) je metoda koju radi radiolog/škinja i rentgen tehničar/ka u bolnici. Najpre se radi preliminarni rentgen snimak abdomena. Onda legnete i uvodi Vam se igla u venu jedne ruke. Specijalna materija, koja se zove kontrastni materijal, se ubrizgava kroz iglu. Za nekoliko minuta materija, nošena krvotokom do bubrega, izlučuje se preko bubrega u urinarni trakt. Rentgenski snimci se prave u regularnim intervalima, posle 1, 5, 10, i 15 minuta. Posle otprilike jednog sata, radiolog/škinja može imati kvalitetnu pretpostavku o tome šta se dešava u Vašem urinarnom traktu. Cilj je da se nađe bilo kakva prepreka, na primer bubrežni kamenci ili izvesne diskretne anatomske varijacije urinarnog trakta koje mogu pogodovati lakšem razvoju urinarnih infekcija. Ovaj test se ne radi ženama koje su u drugom stanju ili kod onih koje pokazuju alergijske manifestacije na kontrastne materije.
Lečenje infekcija urinarnog trakta: više izbora
Lekovi koji se danas koriste u lečenju infekcija urinarnog trakta su veoma efikasni. Ipak, svi lekovi ne deluju podjednako dobro protiv svih bakterija, ili kod svih žena, Vi i Vaš lekar ćete možda morati da eksperimentišete, naročito ako imate infekciju koja se često vraća.
Terapija lekovima
U osamdeset procenta slučajeva cistitis[1] može biti izlečen jednom dozom trimetoprima, ili terapijom u trajanju 3 do 5 dana trimetoprim/sulfamethoksazolom (Bactrim[2], Berlocid, Co-Trimosazol, Bioprim, Kotrimoksazol i dr.) ili sulfisoksazolom. Ako ste alergični na sulfa-lekove, možda će Vam prepisati neki od novih fluorohinolonskih antibiotika kao što su ciprofloksacin (Ciprofloksacin, Ciprocinal, Ciprinol), norfloksacin (Nofocin, Nolicin, Renosept, Uricin), ofloksacin (Visiren), fleroksacin (Qinodis) ili druge. Sulfa lekovi se ne uzimaju tokom poslednje 4 nedelje trudnoće jer mogu oštetiti novorođenče. Ostali popularni antibiotici koji se koriste za lečenje UTI su cefaleksin (Cefaleksin, Ceporex, Oracef), cefiksim, cefuroksim (Novocef, Zinacef).
Obično se koristi kratkotrajna terapija koja je bolja od klasične standardne sedmo do četrnaestodnevne antibiotske terapije. Višednevni režim donekle i šteti organizmu jer se često kao komplikacija dugotrajne antibiotske terapije javlja gljivična vaginalna infekcija, a ona sa svoje strane može da pokrene novu urinarnu infekciju. Druge komplikacije mogu biti pojava proliva i alergijskih reakcija.
Lečenje će duže trajati i zahtevaće nove dodatne lekove ako urinokultura pokaže opasnije bakterije od Ešerihije koli, kao što su Stafilokoke, Hlamidije ili Mikoplazme. Može biti prisutno i više vrsta bakterija; u tom slučaju, sve moraju biti eradicirane.
Neki lekari/ke radije prepisuju sledeće lekove: amoksicillin (Almacin, Amoksicilin, Amoxil) i ampicillin (Ampicilin, Pentrexyl, Penbritin) su manje efikasni za neke pacijentkinje, ali za druge mogu biti prilično efikasni; nitrofurantoin (Alfuran, Furadantin) i cefalosporini kao cefaleksin (Palitrex), cefazolin (Kefzol) i cefadroksil (Duracef) mogu, i koriste se za lečenje UTI.
Da bi se momentalno otklonila bol, koriste se spazmolitici. Ovi lekovi opuštaju mišiće mokraćne bešike, čime smanjuju intenzitet osećaja potrebe za mokrenjem. Ponekad se daju i lokalni anestetici.
Budite sigurni da Vi odradite svoj deo posla oko lečenja dobro, kako bi terapija uspela. Uzimajte sve prepisane antibiotike do kraja, iako će Vaši simptomi prestati u roku od nekoliko sati. Analgetici će smanjiti bol, ali neće uticati na bakterije koje ga uzrokuju. Vaš lekar/ka može tražiti od Vas da dođete za nedelju ili dve i da ponovite urinokulturu, iako se osećate dobro. Zapamtite da UTI može da se brzo vrati.
Hospitalizacija
UTI retko šalju nekog u bolnicu. Hospitalizacija je neophodna na hirurgiji kada se pristupa korekciji određenih anatomskih problema, kao što je velika cista koja izdiže vaginalni zid. Ako se razvije infekcija, hospitalizacija je često neophodna zbog intravenske aplikacije jakih lekova, antibiotika ili analgetika. S obzirom na to da mučnina i povraćanje često prate infekcije bubrega, a to vodi u dehidraciju, intravenskom linijom se nadoknađuje tečnost što sprečava pojavu dehidracije.
Kontrolišite sami UTI
Veliki broj žena pati od hroničnog cistitisa, pa mnogi lekari/ke upućuju žene na samomedikaciju. Započinjanje lečenja kod kuće, bez čekanja posete lekaru, smanjuje bol u ranoj fazi infekcije, a uzimanje antibiotika odmah po pojavi simptoma će početi da ubija bakterije pre nego se one razmnože. Samolečenje može i da uštedi novac.
Ako ste imale cistitis nekoliko puta u toku proteklih godinu dana i sigurne ste da same možete da pratite uputstva lekara, pitajte vašeg lekara/ku o samotretmanu; on/ona će vam reći šta tačno da radite. U međuvremenu, evo nekoliko praktičnih saveta o merama koje možete da preduzmete.
Saveti za samolečenje
- Ako osećate bol, nemojte da ga trpite. Ukoliko vam doktor nije drugačije rekao (i ako nemate pri ruci već prepisane analgetike), uzmite analgetik dok ne date urin na analizu.
- Opustite i podignite stopala. Držite nešto toplo uz stomak ili čak iznad mokraćne regije (nemojte dozvoliti da vam postane pretoplo). Kada je genitalna regija toplija nego urin u bešici koji čeka da bude izbačen, dok urinirate nećete osećati peckanje i bol kao obično.
Sok od ribizle
Da li je poželjno da pijete velike količine soka od ribizle za UTI? Kao i sok od limuna, sok od ribizle održava urin u kiselom stanju, što onemogućava rast bakterija. Međutim, posebna karakteristika soka od ribizle kao i soka od borovnice, a što su istraživači nedavno otkrili, je da sadrži komponente koje čine zid mokraćne bešike klizavim. Kao rezultat toga, bakterija sklizne (i ispadne) umesto da se zakači za zid i stvori infekciju.
Međutim, potrebne su ogromne količine nezaslađenog, nerazblaženog soka od ribizle da očuva urin kiselim. Jedna mogućnost je da pomešate sveže ribizle sa medom i jedete ih sa običnim jogurtom svake večeri. Neke osobe koje pate od cistitisa uzimaju tablete vitamina C.
Ali, loša strana visoko kiselog urina je da izaziva intenzivno peckanje dok prolazi kroz upaljenu mokraćnu cev. Neke žene odbijaju sok od ribizle i druga pića koja zakiseljavaju mokraću, posle tog iskustva predlažu upravo obrnuto: da treba neutralizovati (alkilizirati) urin, da bude što manje kiseo, i tako smanje osećaj bola u toku mokrenja.
Prema tome, ako vam se učini da ne možete da podnesete sok od ribizle, probajte upravo suprotno. Na prvi znak UTI, popijte pola litra hladne vode u kojoj je rastvorena jedna kašičica sode bikarbone. Nakon toga, na svakih 20 minuta popite po čašu vode (sa sodom bikarbonom u razmeri kako je gore opisano) i tako 3 do 4 sata. (U slučaju da imate oboljenje srca ili visok krvni pritisak, prvo se konsultujte s lekarom!) Ako vas soda bikarbona tera na povraćanje, probajte kalijum-citrat (ali prvo konsultujte lekara/ku). Alternativno, neke žene žvaću ili gutaju komercijalne antacide da umanje peckanje pri uriniranju. “Najbolji” metod je ono što vama najviše odgovara.
Neke druge dijetalne metode koje predlažu žene sa iskustvom UTI je izbegavanje kiselog voća i začinjene hrane i smanjivanje unosa rafiniranih šećera, biljnih masti, luka, pasulja i čokolade.
Postoje, takođe i starinski kućni lekovi koje možete da probate, kao što su uvin i drugi čajevi, a mogu se kupiti u prodavnicama hrane.
Prevencija UTI
Dok antibiotici i drugi lekovi leče infekciju kada se ona desi, postoji mnogo načina da se spreči povratak UTI. Probajte pa vidite šta vam odgovara.
Dijeta
Osnova svake zdrave dijete je unos oko 1,5 litra vode svaki dan (6 do 8 čaša) i minimiziranje unosa alkohola i kofeina. Ako pijete alkohol ili kofeinisana pića, probajte da umanjite njihove efekte ispijajući velike količine vode.
Neke od dijetalnih navika koje ublažuju bol kod UTI, mogu i da ih preveniraju. Probajte da izbacite iz ishrane rafinirane šećere, biljnu mast, luk, pasulj i čokoladu.
Higijena, kupanje i menstruacione navike
Probajte da urinirate na svaka dva do tri sata i nikad se nemojte suzdržavati ako Vam se mokri. Pošto mlaz urina stane, nagnite se malo napred i lagano pritisnite stomak iznad mokraćne bešike da se istisnu i poslednje kapi. Najvažnije je ustvari održavanje higijene genitalne regije. Posle pražnjenja creva, uroanogenitalna regija se čisti brisanjem od napred ka nazad. Mokraćna regija se može čistiti vlažnim pamučnim tupferima. Trebalo bi da perete celu genitalnu regiju svakog dana blagim neparfimisanim sapunom, a onda isprati vodom i osušiti pomoću čiste, meke tkanine.
Neki lekari/ke smatraju da žena sa čestim UTI ne treba da se kupa u kadi nego samo tušira. Drugi veruju da topla kupka, dok traje infekcija, pomaže ubijanje bakterija. Ako se odlučite za kupke, nemojte koristiti ulja ili pene za kupanje i smanjite broj kupki na jednu do dve nedeljno, sa ne više od pet minuta ležanja u kadi. Topla voda može da uđe u uretru.
Nemojte koristiti ulja, ženske higijenske sprejeve, talk puder za genitalnu regiju i nemojte prskati bilo kakve hemijske supstance. Sve te materije iritiraju kožu i sluzokožu. Kada imate menstruaciju, često menjajte uloške ili druge protektive koje tada koristite. I tamponi i ulošci mogu da budu podloga za bakterije. A, tamponi mogu posredno da vrše pritisak na mokraćnu bešiku, povoljno delujući na infekciju. Ako smatrate da je neka određena marka ovih proizvoda problematična, promenite je.
Odeća i veš
Izbegavajte donji veš od najlona i veštačkih materijala i tesne farmerke, oni stvaraju vlažnu sredinu koje su pogodne za razvoj bakterija. Umesto toga, najbolje je nositi pamučni donji veš i menjati ga najmanje jednom dnevno. Ako ste se kupali na otvorenom (u bazenu, reci, moru), presvucite se u suvu odeću čim izađete iz vode, a posebno ako ste boravili u bazenu sa hlorisanom vodom. Koristite blage deterdžente za rublje i budite sigurni da se Vaš donji veš dobro isušio pre nego ga obučete. Nemojte koristiti javne perionice veša za pranje intimnog rublja jer se u bubnju mašine nagomilavaju ostaci različitih deterdženata i sapuna. Ako nemate sopstvenu mašinu, najbolji način sterilizacije veša je iskuvavanje u loncu.
Seks
Mokrite i popijte čašu vode pre nego stupite u seksualni odnos. Do desetak minuta posle seksa ponovo urinirajte. Time izbacijete sve bakterije koje su ušle u mokraćnu cev tokom odnosa. Ako uočite da su vam UTI stalan problem, probajte da uvek posle seksa istuširate urogenitalnu regiju direktnim usmeravanjem mlaza tuša.
Zdrava budućnost
U najvećem broju slučajeva prognoza UTI je odlična. Savremeni lekovi omogućuju brzo oslobađanje neprijatnih simptoma i eliminisanje infekcije. Upamtite da, iako ste izloženi rekurentnim infekcijama, postoji mnogo mera pomoću kojih možete da se borite protiv njih. Uz Vaše zalaganje i terapiju koju Vam je lekar/ka prepisao, Vi se možete sa problemom UTI lako nositi.
KAD SE ČINI DA JE UTI, A NIJE
Simptom: učestalo mokrenje
Potencijalni uzroci:
- Unos velikih količina tečnosti - Unos alkohola ili napitaka koji sadrže kofein (kafa, čaj, kola) - Stres i anksioznost - Fiziološke promene u toku trudnoće ili menopauze - Pritisak neke pelvične mase na bešiku
Simptom: bolno mokrenje
Potencijalni uzroci:
- Vaginalna infekcija - Aktivna genitalna herpes infekcija ili druga seksualno prenosiva bolest - Povrede usled seksualnog odnosa, vožnje bicikla, jahanja konja
Hemijske iritacije od:
- Tesnih farmerki - Donjeg veša, trikoa i sličnih odevnih predmeta koji nisu od pamuka - Ulja za kupanje - Higijenskih sprejeva ili sličnih produkata - Talk pudera - Ginekološke operacije - Nošenje urinarnog katetera posle operacija - Intersticijalni cistitis (retko) - Karcinom mokraćne bešike (retko)
Simptom: krv u urinu
Potencijalni uzroci:
- Mnoge bolesti, uključujući i anemiju srpastih ćelija
- Trčanje na duge staze (“hematurija džogera”)
DIVERTIKUL: DUGOTRAJNI IZVOR PROBLEMA
Kada se na slabom mestu zida cevastog organa, kakva je mokraćna cev, formira struktura nalik kesi ili džepu, naziva se “divertikul”. On postaje zamka za svakakve vrste otpadnih materija i može da postane konstantan izvor hroničnih infekcija. Divertikul u mokraćnoj cevi može biti inficiran, izazivajući nelagodnost uvek pri mokrenju. Takođe, divertikul može da se razvije u donjem delu digestivnog trakta (creva) izazivajući inflamaciju, krvavljenje, opstrukciju i čak abdominalnu infekciju koja može biti opasna po život.
_________________ http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst
|