GEJ - LEZBEJSKA POPULACIJA
DISKRIMINACIJA GEJ-LEZBEJSKE POPULACIJE
Kada govorimo o diskriminaciji gej-lezbejske populacije, veoma je bitno imati u vidu da se ona sistematski primenjuje i od strane šire populacije, običnih ljudi, najviše iz neznanja i neopravdanih strahova koja se ogleda kroz homofobiju i agresivne ispade prema njima, ali što je dosta karakteristično i od strane medija, političara, sudskih institucija, organa društvene kontrole... Za razliku od nekih drugih marginalnih i iz društva izopštenih populacija, ovu populaciju „niko ne želi“ i iz tog razloga je njihov pokret veoma ranjiv i prolazi kroz brojne teškoće u iskazivanju svog seksualnog opredeljenja i bori za svoja prava.
OSNOVNI POJMOVI
Da bismo razumeli diskriminaciju u kontekstu odnosa društva prema homoseksualnoj populaciji moramo se upoznati sa osnovnim pojmovima i terminima koji su bitni za razumevanje ovog odnosa.
Homoseksualnost se često prevodi kao istopolnost a znači: emocionalna, seksualna, fizička, duhovna sklonost i privlačnost prema osobama istog pola i smatra se seksualnom orijentacijom. Termin homoseksualnost skovao je 1969. godine austrijski lekar Karolj Marija Benkert, od grčkog prefiksa homo, što znači isti, i latinskog korena sexus, što označava pol.
LGBT- je skracenica koja znači Lesbian, Gay, Bisexual and Transsexual population.
Gay (gej) - naziv za muškog pripadnika homoseksualne grupe, ponekad se ovaj termin upotrebljava kao sinonim za LGBT ili queer, tj. za homoseksualca.
Lezbejka - naziv za ženskog pripadnika homoseksualne grupe.
Heteroseksualnost je pojam koji podrazumeva seksualnu, fizičku, duhovnu sklonost i privlačnost prema osobama suprotnog pola. Takođe se smatra seksualnom orijentacijom.
Heteroseksizam se odnosi na proces kojim se vrši kategorizacija i diskriminacija neheteroseksualnih osoba na osnovu njihove seksualne orijentacije.
Queer se koristi kao zajednički izraz za koaliciju kulturom marginalizovanih seksualnih samo-identifikacija, a ponekad da opiše teorijski model u nastajanju koji se razvio iz tradicionalnijih gej-lezbejskih studija.
Diskriminacija je nastala od latinske reči discriminare –i znači odvajati, praviti razliku. Diskriminacija označava delovanje u pogledu pravljenja razlika među ljudima kojim se članovima pojedinih grupa uskraćuju resursi ili prava do kojih druge grupe mogu doći.
Predrasude predstavljaju vrste stavova koje se ne zasnivaju na validnom iskustvu niti na racionalnim argumentima već čine tendenciozne generalizacije koja su afektivno opterećene i snažno otporne na promene čak i kada su suočene sa novim informacijama.
Stereotipi su stavovi u čijoj osnovi se nalaze pogrešna i neopravdano široke generalizacije. S toga se svaki grupni stereotip koji sadrži izrazito emocionalno negativno ocenjivanje neke etničke, rasne, verske ili socijalne grupe tumači kao predrasuda (Vidanović 2006: 388).
Homofobija je iracionalan strah, mržnja, predrasude ili diskriminacija prema osobama homoseksualne orijentacije uključujući i osobe koje su na taj način opažane. Nastala je od grčke reči homós koja znači isti, jednako i phóbos koja znači strah. Homofobija kao skup predrasuda prvenstveno je uzrokovana neinformisanošću.
OSNOVNI STEREOTIPI I PREDRASUDE O HOMOSEKSUALCIMA
Jedna od najvećih predrasuda u vezi uzroka homoseksualnosti jeste to da je ona psihijatrijski poremećaj ili bolest. Godine 1973. Američka psihijatrijska asocijacija je uklonila homoseksualnost iz DSM-a, spiska mentalnih poremećaja. Godine 1977. Svetska zdravstvena organizacija je u svoju klasifikaciju bolesti i poremećaja, ICD-9, uključila homoseksualnost kao bolest, da bi 1990. godine ona bila uklonjena sa ove liste u ICD-10 i od tada se smatra jednim od oblika seksualnosti. ICD-10 uključuje ego-distonu seksualnu orijentaciju koja se odnosi na ljude koji žele da promene svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet (IDC-10 F66.1). Isključivanje homoseksualnosti iz zvaničnih klasifikacija bolesti i poremećaja nije doprinelo uklanjanju stavova da je homoseksualno orijentisana osoba bolesna ili poremećena. I danas postoje zagovornici teorije da je homoseksualnost poremećaj i da se može lečiti.
Sledeća predrasuda koja se jako često javlja jeste da postoje posebne profesije kojima se bave homoseksualci i u glavnom su to „ženske profesije“ kao što su frizeri, dizajneri, modni kreatori itd. zbog njihove navodne feminiziranosti. Nasuprot tome, kada se radi o homoseksualnim ženama tj. lezbejkama njima se pridaju muške osobine i zamišljaju ih kao muškobanjaste, neuredne, agresivne itd.
Još jedna od predrasuda jeste to da su homoseksualci obavezno perverznjaci, a vrlo često ih poistovećuju sa pedofilima. Takođe je ustaljen i mit o tome kako su pripadnici gej populacije obavezno jako promiskuitetni.
Takođe široko je rasprostranjeno mišljenje da su homoseksulci najodgovorniji za širenje epidemije HIV-a, iako je zabeležen znatan porast inficiranih HIV-om među heteroseksualcima poslednjih decenija. Isto tako, veruje se da je HIV laboratorijski napravljen virus sa ciljem da se unište homoseksualci.
Frojdov elektra i edipov kompleks predstavljaju osnov za veliku zabludu o tome da deca koja su bila žrtva zlostavljanja (psihički, fizički i/ili seksualno) postaju homoseksualci i da je to jedini razlog njihovog „pogrešnog“ opredeljenja.
Homoseksualnost se u poslednje vreme shvata i kao pomodarstvo, kao težnja da se bude „u trendu“, zbog navodnog poistovećivanja sa medijskim eksponiranim gej ličnostima kao što su Elton John, Freddie Mercury, George Michael itd. Međutim, povećan je samo broj homoseksualca koji su izašli iz ormana (coming out) u liberalnijim sredinama, mada nema dokaza da je homoseksualnost manje zastupljena tamo gde je strogo zabranjena.
HOMOFOBIJA KAO UZROK DISKRIMINACIJE
Postoji više oblika homofobije:
Institucionalna homofobija se odnosi na brojne načine kojima vlada, poslovni sektor, crkve i druge institucije i organizacije vrše diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije. Za institucionalnu homofobiju se često korist naziv heteroseksizam.
Kulturalna, kolektivna ili društvena homofobija se odnosi na društvene norme i standarde koji diktiraju uverenje kako je biti heteroseksualan bolje ili moralnije nego biti lezbejka, gej i biseksualan/a te da svako jeste ili bi trebao biti heteroseksualan. I za kulturalnu homofobiju se koristi naziv heteroseksizam.
Homofob je naziv za osobu bilo kojeg pola koja otvoreno izražava mržnju prema osobama homoseksualne orijentacije.
R. V. Konel se bavi pitanjem kako društvena moć u rukama muškarca stvara i podržava rodnu nejednakost. On tvrdi da se društvo sastoji iz tri dela: Rad-polna podela rada, moć i kateksis - lični, seksualni odnosi. I u tradicionalnom, ali i u savremenom društvu opšte je prihvaćeno da se rad deli na muški i ženski, a seksualni odnosi su normalni i prihvaćeni samo ako su heteroseksualni. Iz tog razloga, homoseksualci predstavljaju „pretnju“ za vekovima ustaljen rodni poredak. Konel je napravio rodnu hijerarhiju u odnosu na ova tri aspekta društva. U svojoj hijerarhiji Konel koristi „stilizovane idealne“ tipove muškosti i ženskosti. Na vrhu hijerarhije nalazi se hegemonska muškost koja dominira nad svim drugim muškostima i ženskostima u društvu. Ispod nje nalazi se saučesnička muškost kojom se zadovoljavaju muškarci koji ne mogu da dostignu ideale hegemonske muškosti. Među podređenim muškostima najvažnija je homoseksualna muškost. U rodnom poretku u kojem dominira hegemonska muškost homoseksualac se tretira kao nešto suprotno od pravog muškarca, on ne doseže ideal hegemonske muškosti i često otelotvoruje mnoge „odbačene“ osobine hegemonske muškosti. Homoseksualna muškost je žigosana i rangirana na samom dnu rodne hijerarhije za muškarce.
Svi tipovi ženskosti po Konelu formiraju se u poziciji subordinacije u odnosu na hegemonsku muškost, naglašena ženskost predstavlja važan komplementarni element hegemonske muškosti. Karakterišu je „popustljivost, nežnost i empatija“, kod mladih žena ona se vezuje za seksualnu prijemčivost, a kod starijih za majčinstvo. Na kraju postoje subordinirane ženskosti koje odbacuju opisanu verziju naglašene ženskosti. Žene sa razvijenim nepodređenim identitetima i načinom života predstavljaju tipove rezistentne ženskosti (lezbejke, feministkinje, babice, veštice itd.). Jačanje ženske seksualnosti i homoseksualnosti vrši jak pritisak na tradicionalnu hegemonsku muškost.
Iz ovoga zaključujem da je homofobija povezana sa diskriminacijom LGBT populacije tako što se šira (patrijarhalna) populacija boji da ne ugrozi već ustaljenu dominaciju hegemonske muškosti. Zato je svako, čije seksualno opredeljenje odstupa od dominantnog, društveno prihvatljivog, diskriminisan, jer predstavlja pretnju za „rušenje poretka“.
NAČINI DISKRIMINACIJE GAY POPULACIJE
Postoji više načina diskriminacije pripadnika ove društvene grupe. Kroz istoriju homoseksualci su bili diskriminisani kroz pravne odredbe i zabrane, kroz medicinu, religijska shvatanja i tumačenja, medije, jezik itd.
Poslednjih decenija je učinjen veliki pomak u suzbijanju diskriminacije donošenjem pravnih regulativa i zakona, međutim to nije dovoljno jer ne postoji društvena svest među širom populacijom o razlikama i drugačijoj seksualnoj orijentaciji od dominantne koja je uglavnom zasnovana na predrasudama koje su opisane u prethodnom poglavlju. Bez obzira na to što postoje zakonske regulative koje regulišu ovo pitanje, one se u glavnom ne primenjuju i ne poštuju. Uprkos zakonskoj regulativi i aktivnoj borbi za veća prava, u SAD je 80 odsto ispitanika - homoseksualaca neprekidno izloženo pretnjama, fizičkim i verbalnim napadima, od kojih mnogi imaju i fatalan ishod. Prema jednom istraživanju, prema homoseksualcima zaraženim HIV-om sredina ima mnogo manje razumevanja nego prema obolelim heteroseksualcima.
Budući da su u našoj sredini permanentno prisutni negativni stavovi prema homoseksualnosti, koja je još sinonim za greh, bolest i sramotu, ne čudi činjenica da mnogi homoseksualci održavaju svoje heteroseksualne odnose samo zbog socijalnog statusa. U prilog ovoj tezi ide Kinsijevo istraživanje koje pokazuje da je 37 odsto od 12.000 oženjenih Amerikanaca imalo bar jedno homoseksualno iskustvo, a od neoženjenih čak svaki drugi. Slične podatke je dobila i Šer Hajt na uzorku od 7.000 heteroseksualnih muškaraca od kojih je čak 40 odsto imalo različita homoseksualna iskustva u vreme adolescencije.
PRAVNA DISKRIMINACIJA LGBT POPULACIJE
U nekim zemljama su homoseksualne radnje krivično kažnjive, a u nekim državama se za homoseksualne radnje predviđaju teške sankcije kao što su doživotne i smrtne kazne.
Srbija je članica brojnih međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava koji predviđaju zabranu diskriminacije:
- Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
- Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
- Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima
- Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije
- Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena
- Konvencija MOR br. 111 o zapošljavanju i izboru
- Konvencija UNESKO protiv diskriminacije u oblasti obrazovanja
- SRJ je prihvatila nadležnosti Komiteta za ukidanje rasne diskriminacije, 2001. godine.
Novi Ustav Srbije, donet u novembru 2006. godine u skladu sa međunarodnim sporazumima propisuje zabranu diskriminacije po bilo kom osnovu:
Član 21
Pred Ustavom i zakonom svi su jednaki.
Svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije
Zabranjena je svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta, bilo posredno ili neposredno, kao i mere afirmativne akcije
Ne smatraju se diskriminacijom posebne mere koje Republika Srbija može uvesti radi postizanja pune ravnopravnosti lica ili grupe lica koja su suštinski u nejednakom položaju sa ostalim građanima.
Novi zakon RS ne navodi kao poseban oblik diskriminacije diskriminaciju po osnovu seksualnog opredeljenja i ako je ona jako raširena. Neki pripadnici organizacija (Labris, Queeria centar, Gayten LGBT) za prava LGBT populacije donošenje zakona koji ne predviđa zabranu po tom osnovu smatraju diskriminacijom, jer je nadležnima i sudijama ostavljeno da procene postojanje ili nepostojanje diskriminacije. Oni navode da je to otežavajuća okolnost jer su predrasude o gay i lezbo populaciji široko rasprostranjene i ne postoji garancija da su nadležni za ta pitanja oslobođeni tih predrasuda.
RELIGIJSKA DISKRIMINACIJA LGBT POPULACIJE
U najrasprostranjenijim religijama, naročito u hrišćanstvu i islamu, homoseksualan čin se smatra grešnim, a prema nekim tumačenjima (konzervativnijim) smatra se čak i smrtnim grehom. Jedan od pokazatelja rasprostranjenog negativnog stava prema LGBT populaciji kroz istoriju jeste i ozloglašena Španska inkvizicija koja je svaki homoseksualni čin smatrala sodomijom i izricala najstrože kazne kao što su spaljivanje na lomači, koje je služilo za zastrašivanje. Obrazloženje moralne osude homoseksualaca najčešće je bio opravdavan tvrdnjom crkve u kojoj se seksualni odnos posmatra isključivo sa stanovišta reprodukcije kao njegove prirodne, Bogom dane svrhe. Savremena katolička seksualna etika homoseksualce smatra nerazboritim, neprirodnim i nemoralnim. Čest argument religijskih pristalica jeste „Bog je stvorio Adama i Evu a ne Adama i Stevu“.
Homoseksualnost se u Kuranu smatra za razvrat i da je Allah unistio čitav jedan narod zbog njegovog nepristojnog seksualnog ponašanja. Prema islamskom pravnom sistemu, homoseksualnost i lezbejstvo su dva kažnjiva zločina koja se kose sa Božjim zakonom.
DISKRIMINACIJA LGBT POPULACIJE KROZ ZDRAVSTVO I MEDICINU
Homoseksualnost je do 1990. godine bila na spisku zvaničnih klasifikacija bolesti i povreda, što je odličan osnov za stvaranje predrasuda i diskriminaciju na osnovu njih. 01.01.2007. godine su ukinuta diskriminatorna pitanja u upitniku za dobrovoljno davanje krvi u RS, u kojem se LGBT populacija smatrala rizičnom grupom. Homoseksualci ne predstavljaju (bar zvanično) rizičnu grupu, već postoji rizično seksualno ponašanje, koje može biti i homoseksualno i heteroseksualno.
OSTALI NAČINI DISKRIMINACIJE LGBT POPULACIJE
Mediji kao način informisanja predstavljaju najefektivniji način diskriminacije. S obzirom da ne postoji antidiskriminatorni zakon koji bi na pravi način zaštitio prava i slobode seksualne orijentacije, sloboda govora je često zloupotrebljavana da se preko medija (internet, štampa, televizija, radio…) propagiraju negativni stavovi o LGBT populaciji.
Jezik je takođe jedan od načina diskriminacije. Mnogi nazivi za pripadnike LGBT populacije se upotrebljavaju na dosta pežorativnije u odnosu na njihovo pravo značenje. Upravo u jezičkim izrazima koji se upotrebljavaju u svakodnevnoj populaciji prepoznaje se negativne društvene etikete.
U mnogim zemljama homoseksualci su u velikoj meri podvrgavani diskriminaciji i prilikom zapošljavanja, a u SAD-u Savezna vlada eksplicitno je vršila diskriminaciju homoseksualaca u oružanim snagama CIA-e, FBI-a, Nacionalne agencije za sigurnost u State Department-u. Putem zakona u pravu na bavljenje određenim profesijama država i lokalne vlade službeno su proterivale pripadnike LGBT populacije iz niza zanimanja- lekara, advokata, računovođa, frizera, pogrebnika… Priručnik Američkog saveza za građanske slobode, The rights of gay people(1975) navodi 307 takvih zabranjenih zanimanja.
NASILJE KAO NAJTEŽI OBLIK DISKRIMINACIJE
Nasilje nad LGBT populacijom je široko rasprostranjeno u svim kulturama i u svim zemljama. Prema rezultatima raznih istraživanja i anketa pokazalo se da je velika većina homoseksualca bila žrtva nekog oblika nasilja, zbog sveprisutne homofobije. Upravo zbog činjenice da im nasilje preti svuda, i to nasilje koje je rezultat homofobičnih reakcija i straha i mržnje podrazumeva čitav dijapazon od verbalnih napada i pretnji, udaraca, gađanja raznim predmetima, pljuvanja do ekstremnijih slučajeva fizičkih nasilja, prebijanja do besvesti ponekad i do smrti. Oni su na stalnoj meti nacionalističkih, neonacističkih i ultradesničarskih grupa (skinheadsi i drugi). Za ilustraciju njihovog položaja prikazujem tekst Marije Obrenović iz 2006. godine objavljen u listu Svetlost
„Nasilje nad homoseksualcima – Nesigurni i u sopstvenom domu“.
Ukoliko se, kojim slučajem, jednog jutra probudite u zemlji Srbiji shvativši da vas umesto suprotnog mnogo više privlači vlastiti pol – najbolje što možete da očekujete je da vam odmah „prikače“ pogrdan nadimak. Sve ostalo što će vam se kasnije dešavati je gore. Ako spadate u retke srećnike porodica i prijatelji će vas razumeti i podržati, na širu familiju najbolje da zaboravite, jer ćete postati ne tema dana, nego decenije. Svoje novo opredeljenje bilo bi najpametnije da izražavate samo među sebi sličnima, a na fakultetu ili poslu ćutite kao zaliveni.
U slučaju da ste, uprkos svemu ovome, odlučili da hrabro istupite sa svojim opredeljenjem imate svega 30 odsto šansi da prođete „nekažnjeno“. Naime, najnovije „Istraživanje o nasilju nad LGBT populacijom u Srbiji“ pokazuje da oko 70 odsto onih koje svoje seksualno opredeljenje ne mogu definisati kao heteroseksualno moraju i da istrpe neki vid nasilja – fizičko, seksualno ili emocionalno. Što je još gore, sve što im se dešava su, povrh svega, prinuđeni da kriju.
PRETNJE I BATINE
U istraživanju koja su tokom septembra i oktobra prošle godine zajedničkim snagama sproveli organizacija za lezbejska ljudska prava „Labris“ iz Beograda i centar za promociju i unapređenje LGBT ljudskih prava i queer kulture „Lambda“, uz podršku još nekoliko organizacija, učestvovalo je 170 ispitanika iz cele Srbije. Iako uzorak nije u potpunosti reprezentativan (pošto 80 odsto anketiranih živi u velikim gradovima, Beogradu, Nišu, Novom Sadu, Kragujevcu), rezultati su zaista frapantni.
Naime, 90 odsto anketiranih zna za slučajeve nasilja nad osobama koje su drugačije orijentacije od heteroseksualne, a čak 75 odsto njih su neke vidove nasilja i sami morali da pretrpe. Pretnje, zastrašivanje, ucene, osudu ili nipodaštavanje doživela je trećina učesnika ankete. Petina je, uz sve ovo, prošla kroz odbacivanje od sopstvene porodice, izbacivanje iz kuće, pretnje ubistvom, gubitak posla… Ne retko su zbog svoje različitosti dobijali ćuške, ali i „ozbiljne“ batine. Za njih se, međutim, može reći da su još i dobro prošli u odnosu na blizu 9 odsto učesnika ankete koji su istrpeli seksualno nasilje – silovanje, pokušaj silovanja, navođenje na prostituciju, trafiking…
Neko će možda reći da je bolje da su o svemu što jesu ćutali, jer se ne retko može čuti da „sve dok rade to što rade među svoja četiri zida nikome ne mogu da smetaju“. Međutim, lezbejke, homoseksualci, biseksualci i svi oni koji su na neki način drugačiji nisu ni u svojim domovima bezbedni – četvrtina anketirnih je potvrdila da su nasilje doživeli upravo od osoba koje su im poznate, pet odsto manje je iskustvo naučilo da zaziru isključivo od neznanaca, dok isti broj mora da se plaši i od jednih i od drugih. Zanimljivo je, recimo, da studentkinje i studenti iz redova gay populacije ipak mnogo više računa moraju da povedu u prisustvu nepoznatih osoba, dok su nezaposleni češće na meti svojih bližnjih.
Ipak, sopstvena četiri zida su, ako se sve ostalo uzme u obzir, na neki način najsigurnija, jer je u vlastitom stanu nasilje doživelo svega osam odsto ispitanika. Odlazak u školu, kafić, na fakultet i radno mesto, pa i stanove poznanika i prijatelja, za više od polovine ispitanika je pravi rizik. Naime, upravo na ovim mestima nasilje se najčešće događa, s tim što ga je petina anketiranih doživela samo jednom, polovina nekoliko puta, dok je tri odsto neprestano izloženo nekom vidu maltretiranja.
I ovo istraživanje, kao i pre pet godina održana „parada ponosa“, pokazuje da su homoseksualci u Srbiji vrlo „laka meta“. Iako su često u situaciji da budu verbalno ili fizički napadnuti, retko pokušavaju da se odbrane. Tek petina je na atake pokušavala da odgovori kontranapadom i to samo verbalnim, isti broj je sklon da „smiruje situaciju“ i izbegava konflikt, dok su ostali spremniji da pobegnu ili napade ignorišu. Tek pet odsto je ikada pokušalo da pesnicama odbrani svoje pravo na različitost, a još manje je onih koji su se obratili policiji.
Doduše, nije ni čudo što su obraćanja policiji ili tužilaštvu tako retka, ako se uzme u obzir da su na pitanje zašto nasilje nisu prijavili ispitanici najčešće odgovarali sa: „Nemam poverenja u policiju i tužilaštvo“, odnosno „Bilo me je strah“. U pojedinim slučajevima čak se dešavalo da policajci ili tužioci na ovakve prijave negativno reaguju, diskriminišu ih čak i da ponašanje nasilnika klasifikuju kao šalu.
POMOĆI NIOTKUDA
Zbog ovakvih reakcija, žrtvama nasilja iz redova ove populacije nije bilo teško da shvate kako u važećim zakonima ne postoje adekvatne odredbe kojima bi se klasifikovalo neadekvatno ponašanje prema njima. Zato se nešto veći broj ispitanika, nakon pretrpljenog nasilja, obraća svojim organizacijama, psiholozima, socijalnim radnicima ili lekarima. Međutim, dešavalo se da i u ovim institucijama dobiju „neodređene“ odgovore.
Očigledno je da nasilje nad ovim ljudima najčešće ostaje skriveno i daleko od očiju nadležnih. O emocionalnom ili fizičkom ataku koji su pretrpeli skloniji su da govore sa svojim prijateljima, ali ni tu reakcija, u velikom procentu, nije išla dalje od pukog saosećanja, a njima bliske osobe vrlo retko su savetovale da slučaj nasilja prijave policiji i tužilaštvu.
Da su dobri prijatelji pravo blago koje treba čuvati, a da porodicu ne možete izabrati pokazuju rezultati ovog istraživanja. Naime, čak osamdeset odsto anketiranih svoje seksualno opredeljenje slobodno izražava pred prijateljima i pri tome, mahom, doživljavaju pozitivne reakcije. Mnogo manji procenat ispitanika odlučio je da se „otkrije“ pred jednim ili oba roditelja, ali su reakcije uglavnom bile negativne. Nešto više od polovine ispitanika „priznalo je sve“ bratu ili sestri. U skladu sa očekivanjima, mlađi članovi porodice bili su znatno spremniji da prihvate seksualnu različitost svojih bližnjih.
Tu se, u neku ruku, završava krug onih pred kojima se treba „otvoriti“. To vrlo dobro znaju oni koji su već „u tim vodama“, pošto manje od polovine njih odlučuje da o svojim sklonostima govori poznanicima, a i kada to urade uglavnom doživljavaju neprijatnosti. Tek trećina je otvorena pred familijom, jer za rođake je „tema“ i kada se luckastije obučete na nekom slavlju, a kamoli ovo.
Zanimljivo je, međutim, da sa strane gledano, ni svi iz redova ove populacije ne mogu da očekuju isti tretman. Naime, dok se istopolno orjentisane osobe, lezbejke i gej muškarci, barem u krugu prijatelja mogu osećati lagodno, onima koji se izjašnjavaju kao transrodne, transeksualne ili interseksualne osobe ne ostaje ni to, jer ih od najbližih očekuje još žešći udar.
Sve u svemu, zaključak ovog istraživanja je da heteroseksualna većinska zajednica neprestano vrši nasilje nad ovim ljudima. Da li će ga neko ko je samo drugačiji doživeti ne zavisi ni od pola, ni mesta stanovanja, obrazovanja ili godina – dovoljno je da otvoreno priznate kako ste drugačiji i postaćete „laka meta“ svih i na svakom mestu.
BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE
Tri glavna događaja koja su probudila svest u opštoj populaciji i skrenula pažnju na preveliku diskriminaciju jesu: Kinsijevo istraživanje, stounvolski nemiri i epidemija side. Kinsijevo istraživanje je otkrilo da je samo polovina američkih muškaraca u potpunosti heteroseksualno, sudeći po njihovim seksualnim aktivnostima i sklonostima u pubertetu. Iz Kinsijevog uzorka 8% je onih koji su upražnjavali isključivo homoseksualne odnose u periodu od 3 i više godine. Sledećih 10% upražnjavalo je više ili manje redovno homoseksualne i heteroseksualne aktivnosti. Međutim, Kinsijevo najveće otkriće bilo je da je 37% muškaraca imalo bar jedno homoseksualno iskustvo do nivoa orgazma. Dodatnih 13% osećalo je homoseksualnu želju, ali nije preduzelo ništa da je ostvari. Ovo istraživanje je pokazalo da je stopa homoseksualnosti mnogo manja među ženama. Homoseksualno iskustvo imalo je 13% žena dok je 15 % priznalo da je osećalo homoseksualnu želju koja nije ostvarena. Oko 2% žena bilo je isključivo homoseksualno. Kinsi je sa svojim kolegama bio zapanjen nivoom seksualnosti koji je pokazala njihova studija, pa su rezultati ponovo proveravani uz pomoć različitih metoda, ali su zaključci ostali isti. Drugi kritični momenat desio se 1969 god, na stounvolskim nemirima, brutalnoj epizodi nasilja između policije i njujorške gay zajednice. Događaj u Stounvolu oživeo je pokret za oslobođenje homoseksualaca ne samo u SAD, nego i u drugim zemljama. Konačno pojava epidemije side početkom 80-tih godina XX veka predstavljala je ključni događaj u skorašnjoj istoriji homoseksualnosti.
Dok je na jednoj strani sida bila razorna za homoseksualce, zbog velikog broja koji su se zarazili i umrli ona je, sa druge strane, ojačala gay zajednicu i učinila da homoseksualnost postane predmet otvorene rasprave u društvu. Poslednjih godina stav prema homoseksualcima ublažen u mnogim zapadnim zemljama a afirmativne slike gay veza postale su uobičajene u medijima i štampi. Postoje brojni pokreti i organizacije za borbu protiv diskriminacije i za ostvarivanje prava LGBT populacije. Najistaknutije organizacije kod nas su: Labris - organizacija za lezbejska ljudska prava iz Beograda, Gayten LGBT, Queeria centar, Lambda Niš i drugi. Svaki od ovih pokreta se bori na svoj način za prava LGBT populacije i protiv diskriminacije.
Coming-out je važan momenat u borbi protiv diskriminacije, što zbog jačanja samosvesti i prihvatanja sopstvenog identiteta samog homoseksualca, tako i zbog postepenog navikavanja bliže, a i dalje okoline na drugačije seksualno opredeljenje od u društvu opšteprihvaćenog heteroseksualnog opredeljenja. Engleski termin „coming out of the closet“ odnosi se na „izlazak iz tišine/ćutnje/senke“. To je najčešće dugotrajan proces u kojem homoseksualna osoba otkriva svojoj okolini svoju seksualnu orijentaciju. Iako se najčešće izraz „coming out“ upotrebljava da bi označio otkrivanje prema okolini, on se često odnosi i na proces samospoznaje, otkrivanja i priznavanja homoseksualnog identiteta samome sebi.
Još jedan važan, pa možda i najvažniji vid borbe protiv diskriminacije, jeste donošenje antidiskriminatornih zakona koji na pravi način i sveobuhvatno štite prava LGBT populacije i zabranjuju svaki vid diskriminacije prema njima. [/b]
_________________ http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst
|