Pocecu sire, da bih dosla do tvog problema i mog saveta kako da ga resis.
Pre nekog vremena sam procitala da su za razne tipove zavisnost (clanak se odnosio na alkoholizam) presudni receptori koji se nalaze na celijama. Vrseno je obimno istrazivanje na Fincima i Rusima, narodima koji imaju veliki broj alkoholicara u opstoj populaciji. Rezultati su bili sledeci : socijalni, ekonomski, geografski, klimatski i slicni faktori nemaju ili gotovo nemaju uticaj na % alkoholicara. Pripadnici ovih naroda, jednostavno, imaju povecan broj receptora za alkohol, pa samim tim i mnogo vecu sansu da se navuku na tu supstancu. Za decu koja se radjaju tamo, a imaju manji broj receptora i jednostavno ne podnose alkohol mozemo reci da su srecnici, jer su zasticeni od ove vrste zavisnosti, jer ga ne podnose.
Mislim da je jako dobro sto si pre svega sebi, ali i clanovim foruma priznao da si zavisan od flormidala. To je veliki korak, mnogi ce reci : mogu da prekinem kad hocu i sl., ma o kom se tipu zavisnosti radi, ti nisi jedan od njih.
Posto si ucinio prvi korak, moj savet je da nadjes lekara, tj. neku privatnu ordinaciju u kojoj ces pod kontrolom psihijatara moci da prevazidjes svoju zavisnost. Verovatno cete prvo "skinuti, a onda ces ici na psihoterapiju. Mislim da je to najbolji put za tebe, s obzirom da dugo uzimas flormidal i da su ti se javili i tolerancija i psihicka i fizicaka zavisnost, te da usled tolerancije uzimas sve vece doze. O samom flormidalu ne znam previse, pila ga je moja pok. baba, mislim da se propisuje starijim ljudima, nepokretnim bolesnicima i sl. Da li je taj lekar u Studentskoj poliklinici ucinio pravu stvar ili ne, sad je kasno da se pitas, bolje da se ne mucis tim pitanjem, nego da oprostis i sebi i njemu i da ucinis nesto za sebe.
Jos jednom da ponovim, mislim da bez strucnjaka tesko mozes sam da se skines, s obzirom da lek uzimas vec 5 godina. Mozda ce ti oni dati supstitucionu terapiju, ali to svako mora da bude pod njegovom kontrolom i ovaj put se moras pridrzavati njegovih saveta. Mlad si decko, vidim da si motivisan, mislim da se uz dobrog psihijatra - terapeuta, mozes izvuci i nastaviti normalan zivot.
U svemu postoji nesto sto ti verovatno ne ide na ruku, to su cene privatnog lecenja, ne znam da li imas dovoljno novca, privatna terapija je skupa, a u drzavnim ustanovama nisam sigurna da li mozes da dobijes takvu uslugu, cak i ako se lekari trude, nemaju dovoljno uslova i vremena.
Ako imas novca za privatno lecenje idi, mozes da konsultujes svog prijatelja lekara da ti nadje nekoga ko je zaista DOBAR u svom poslu, medju psihijatrima ima i ovakvih i onakvih, najbolji su po pravilu skupi i do njih se tesko dolazi, prbukirani su.
Ako nemas novca, idi u neku drzavnu zdravstvenu ustanovu, ako imas 28 godina, verovatno po nekom osnovu mozes da dobijes zdravstvano osiguranje, ako nista prijavi se na biro rada.
Javi sta si uradio, ako te uhvati frka, bolje sedi i napisi neki post na forum, nego da posezes za lekovima.
I na kraju zapamti, bilo je i mnogo tezih slucajeva od tabletomanije i medju javnim licnostima, a sigurno i medju "obicnim svetom", pa su se izlecili i reintegrisali u normalan zivot.
|