Ja imam prolaps mitralnog zaliska (valvule) I-Ii stepen. Imam 19 godina. Moj zivot je bila odbojka, ali sam zbog aritmija morala da prestanem, vise je to bilo iz nekog straha, kasnije su se tek javile tegobe poput palpitacija, tahikardija, probadanja, kada mi je prolaps na uz i ustanovljen. U pocetku su tegobe bile jake da sam bila umorna cim bih ujutru ustala i prosetala po kuci, panicila i sebe dovodila u jos gore stanje. Mogu reci da se tegobe vremenom smanjuju ako rascistite sa sobom u glavi, kao na primer ja koja nije mogla da se pomiri sa tim stanjem. Bitno je da ne panici, doktor treba da proceni da li on moze ili ne moze da trenira, svakako ne treba da dize pretesko i da dodatno opterecuje srce, kod zubara obavezno antibiotik za prevenciju. Ako se javi anksioznost koji je sa prolapsom i povezan, obavezno saslusajte svaki problem koji ima da ne bi doslo do toga da misli da je sam u svemu i da iz te situacije nema izlaza. Ja nisam doktor, obicna sam devojka ali sam kroz sve ovo prosla i kroz sve ovo prolazim i dalje, ako imate nekih pitanja ja mogu da odgovorim jer znam kako je imati nekoga ko ima isti problem kao i neko drugi.