To sam ja imala vise od godinu dana i malo je falilo da poludim...hm...mada je i to jedan oblik ne-normalnog ponasanja. Isla sam kod interniste, kardiologa, psihologa i na kraju psihijatra....pila sve i svasta, i nije mi bivalo bolje. Onda me je jednog dana "provalila" rodjaka mog zeta (takodje psihijatar), odvukla u sobu i pitala:"Da li prvo oseacas...." i nabrojala sve kako jeste. To je inace prvi put da mi je neko prisao sa razumevanjem i da nije reko da je to "samo" napad panike.Pudar napisao:Arrith. Es ventricularis i , pazite ovo, subjektivni osećaj luanja srca!
Posle holtera i EHO srca imam dakle i dijagnozu.
A patim zapravo od čudnih napada ili kriza. Osetim jaku neugodnost, nesvesticu, zatim nedostatak vazduha i naglo ubrzanje rada srca. Hladno mi je, grozničavo, strašno. Merim pritisak koji od 130/80 za nekoliko minuta poraste na 180/100. Subjektivni osećaj je nezaboravan, verujte.
Inače, godinama se bavim presololom, enalaprilom i svemoćnim ksalolom.
A, da, i kažu - nije ti ništa.
Uglavnom, ta zena je uradila nesto sto je za mene bilo nezamislivo u tom trenutku. Pitala me je cime me lece, trazila mi lekove i mrtva ladna ih bacila (bez postepenog smanjivanja doze, i sl), a onda mi je rekla:"Kada sledeci put dobijes napad, ne istrcavaj napolje, ne bezi nigde, od sebe ne mozes pobeci! Sedi gde jesi i sacekaj mirno da te ubije...ako moze, a ne moze! Obecavam ti da ces se izvuci ako me poslusas.
To je bilo pre 4-5 godina, od tada sam imala (neposredno posle razgovora) jedan POCETAK napada, koji se tu i zavrsio. Sada pijem samo caj od nane kada sam nervozna, a retko to sebi dozvoljavam posle pakla kroz koji sam prosla.
Drzim ti fige i nadam se da ces biti dovoljno jak da samome sebi pokazes zube
