od prekjuce nam se svet okrenuo naopacke.
naime, supruga je u 17. nedelji trudnoce, radii smo triple test i
1:382
nakon toga smo odradili i detaljan 4D ultrazvuk (nosna kost, vratna brazda, ruke, srce...) i sve je ok, i lekar nam nije preporucio aminocintezu.
to jesve ok, osim mog mozga, i savesti.
ima li neko neki pametan savet, a ne toliko rizican kao aminocinteza?
triple test?//?
Moderatori: moderato, admin, vlada99, dr Presetnik
- tamaraft
- Stalni član
- Postovi: 6556
- Pridružio se: Uto Mar 25, 2008 1:32 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: Planeta Zemlja
A zashto da ne uradite amniocintezu ako je dr preporuchio?
Sigurno ne bi slao svaku zenu da radi amniocintezu ako nije zakljuchio da ce ona pokazati najbolje ako neshto niej u redu?
Ili promenite doktora ili ga poslushajte ili zavrshite medicinski fakultet i specijalizaciju pa sami donesite zakljuchak! Ne valja toliko sumnjati u nalaze!
Amniocinteza je postupak pregleda plodne vode.
Placentocinteza vrshi se do 24 nedelje trudnoce ako za to postoji indikacije neke abnormalnosti ultrazvuchnim pregledom ili ako krvni nalazi ukazuju neke hromosomopatije tipa dawn sindom ili ako je starost trudnice iznad35 god.
Radi se tako da se mesto uboda dobro dezinfikuje te se ulazi iglom kroz trbuunu duplju do ploda i uzima se mala kolichina plodove vode za pregled kojim se iskljuchuje ili potvrdjuje sumnja na neke abnormalnosti ploda.
Nalaz se čeka 3 nedelje i sam zahvat nije jako bolan koliko je malo nelagodan, a ako je trudnoca iznad 24 nedelje radi se kordocinteza to je vadjenje krvi iz pupchane vrpce to je zahtevniji postupak pa prema tome i riskantniji ako ga ne radi struchnjak.
Zašto se pregledava plodna voda nerođenog djeteta?
Nerođeno dete leži u plodnom mehuru (medicinski izraz: amnion) koji je obavijen plodnom vodom. U plodovoj vodi nalaze se celije deteta: oljuštene celije kože, kao i celije iz creva i bubrega. Razlog tome jest što dete sve izlučevine ispušta u plodovu vodu. Ispitivanjem celijaa iz plodove vode može se utvrditi ima li novorođenče neki hromosomski poremećaj.
Amniocintezom je moguće utvrditi ima li dete tzv. "rascep kichme" (spina bifida). U tom slučaju će se proveriti biohemijski sastav plodove vode.
Kada se provodi amniocinteza?
Pretragu je moguće izvršiti između 14. i 20. nedelje trudnoće.
Amniocinteza je u 14. nedelji trudnoće često tehnički zahtevna jer je amniomembrana još čvrsta i sadrži relativno malo plodne vode. Osim toga, u tom je razdoblju količina celija u plodnoj vodi relativno malena. Neki stručnjaci i lekari ne preporučuju izvođenje amniocinteze pre 16. nedelje trudnoće jer je velika opasnost od spontanog pobačaja. Najbolje razdoblje za provođenje amniocinteze jest između 16. i 18. nedelja trudnoće.
Kome se preporučuje takva pretraga?
U slučajevima kad se ultrazvukom i temeljem tri važna testa ustanovi postojanje nekih promena, preporučuje se pregled plodove vode. Razlozi su postojanje sumnje na "rascep kichme" ili na različite rhezus faktore u krvnoj grupi majke i deteta, tačnije ako majka ima negativni rhezus faktor, a dete pozitivni.
Kako se sprovodi amniocinteza?
Lekar dugačkom iglom za punkciju probija majčinu trbušnu duplju i prolazi kroz maternicu do plodne vode. Čitav proces se odvija uz kontrolu ultrazvuka da se ne bi dete ozledilo. Lekar uzima oko 20 do 25 ml podne vode. Iz detetovih celijaa koje plivaju u plodovoj vodi mogu se izdvojiti i pregledati hromosomi.
Rezultati pretraga
Za ocenu rezultata postoje različite metode.
Analiza hromosoma pokazuje ima li dete sve hromosome i jesu li oni pravilno razvijeni. Budući da se celijee pre analize moraju razmnožiti, takva pretraga traje i do tri nedelje.
Izuzetak je FiSH-test, brzi test za hromosomska odstupanja. U pravilu će se tim testom proveriti jesu li svi hromosomi raspoloživi. Takav test daje informaciju o postojanju da li postoji trisomije 21 (Down-sindrom), trisomije 13 i trisomije 18. Takođe se pregledavaju hromosomi spola X i Y. Tako je moguće utvrditi većinu hromosomskih promena, ali ne i sve njih. Taj test se može provesti odmah, temeljem uzetih hromosomskih uzoraka. Rezultate je moguće saznati već nakon dan ili dva. Ukazuje li FiSH test na anomaliju, moguće je nekoliko nedelja kasnije napraviti hromosomsku analizu koja će otkloniti (ili potvrditi) sumnje.
Talog belančevina u plodovoj vodi kao npr. alfafetoproteina i acetilkolinesteraze može se zaključiti da li dete ima anomaliju "rascepa kichme". Postoje li dokazi za to, lekar će ultrazvukom potražiti to mjesto i u pravilu ga naći. Ta je informacija važna da bi se pazilo na nezaštićenu leđnu moždinu tokom poroda. U drugim slučajevima je moguće izvesti zahvat pri kojem se omogući isticanje moždane technosti da ne bi vršila pritisak i tako ozledila zdravi mozak. Pokažu li rezultati da su vrednosti belančevina u granicama, rizik od anomalije "rascepa kichme" veoma je malen.
DNK analizom je moguće dijagnostifikovati bolesti i bolesti mišića.
Koji su rizici amniocinteze?
Rizik je veoma malen, postoji u 0,5 do 1 posto slučajeva. Najgori scenarijo jeste spontani pobačaj nakon punkcije. U jedan posto slučajeva takva pretraga nije uspešna i mora se ponoviti.
Koliko često se primenjuje ta metoda?
Još do nedavno lekarisu svim budućim majkama starijim od 35 godina rutinski savetovali tu pretragu. Danas se trudnice odlučuju za manje invazivne pretrage koje uključuju ultrazvučni pregled i pretrage određenih vrednosti u krvi. Kombinacija tog dvoje daje individualni faktor rizika za moguće malformacije kod nerođenog deteta. Kada takva pretraga pokaže da je sa detetom sve u redu i da je dete zdravo, mnoge trudnice ne žele napraviti amniocintezu. Zato je broj takvih zahvata sve manji, iako je broj trudnica starijih od 35 godina sve veći.
Što je još potrebno znati?
Nažalost, kod jasnih i vidljivih rezultata pretrage plodne vode najčeće nije moguća nikakva terapija. Pretrage daju samo informaciju o stupnju izraženosti dobivenih rezultata. U određenom broju slučajeva moguće je utvrditi retke promene hromosoma za koje se još ne zna kakvo im je delovanje, a postoje i neke malformacije koje se tom pretragom ne mogu utvrditi.
Zato je moguće postavljanje netočnih dijagnoza i zato je ponekad potrebno ponoviti pretragu. Dugo čekanje na rezultate opterećuje mnoge roditelje, posebno zato što dete raste sa svakim danom čekanja. Ako se ustanove neke teške malformacije, odluka o prekidu trudnoće u tom je slučaju jako, jako teška. Često se događa da roditelji rezultate testova saznaju tek kada je beba toliko velika da se prekid trudnoće mora obaviti induciranim porodom.
Sigurno ne bi slao svaku zenu da radi amniocintezu ako nije zakljuchio da ce ona pokazati najbolje ako neshto niej u redu?
Ili promenite doktora ili ga poslushajte ili zavrshite medicinski fakultet i specijalizaciju pa sami donesite zakljuchak! Ne valja toliko sumnjati u nalaze!
Amniocinteza je postupak pregleda plodne vode.
Placentocinteza vrshi se do 24 nedelje trudnoce ako za to postoji indikacije neke abnormalnosti ultrazvuchnim pregledom ili ako krvni nalazi ukazuju neke hromosomopatije tipa dawn sindom ili ako je starost trudnice iznad35 god.
Radi se tako da se mesto uboda dobro dezinfikuje te se ulazi iglom kroz trbuunu duplju do ploda i uzima se mala kolichina plodove vode za pregled kojim se iskljuchuje ili potvrdjuje sumnja na neke abnormalnosti ploda.
Nalaz se čeka 3 nedelje i sam zahvat nije jako bolan koliko je malo nelagodan, a ako je trudnoca iznad 24 nedelje radi se kordocinteza to je vadjenje krvi iz pupchane vrpce to je zahtevniji postupak pa prema tome i riskantniji ako ga ne radi struchnjak.
Zašto se pregledava plodna voda nerođenog djeteta?
Nerođeno dete leži u plodnom mehuru (medicinski izraz: amnion) koji je obavijen plodnom vodom. U plodovoj vodi nalaze se celije deteta: oljuštene celije kože, kao i celije iz creva i bubrega. Razlog tome jest što dete sve izlučevine ispušta u plodovu vodu. Ispitivanjem celijaa iz plodove vode može se utvrditi ima li novorođenče neki hromosomski poremećaj.
Amniocintezom je moguće utvrditi ima li dete tzv. "rascep kichme" (spina bifida). U tom slučaju će se proveriti biohemijski sastav plodove vode.
Kada se provodi amniocinteza?
Pretragu je moguće izvršiti između 14. i 20. nedelje trudnoće.
Amniocinteza je u 14. nedelji trudnoće često tehnički zahtevna jer je amniomembrana još čvrsta i sadrži relativno malo plodne vode. Osim toga, u tom je razdoblju količina celija u plodnoj vodi relativno malena. Neki stručnjaci i lekari ne preporučuju izvođenje amniocinteze pre 16. nedelje trudnoće jer je velika opasnost od spontanog pobačaja. Najbolje razdoblje za provođenje amniocinteze jest između 16. i 18. nedelja trudnoće.
Kome se preporučuje takva pretraga?
U slučajevima kad se ultrazvukom i temeljem tri važna testa ustanovi postojanje nekih promena, preporučuje se pregled plodove vode. Razlozi su postojanje sumnje na "rascep kichme" ili na različite rhezus faktore u krvnoj grupi majke i deteta, tačnije ako majka ima negativni rhezus faktor, a dete pozitivni.
Kako se sprovodi amniocinteza?
Lekar dugačkom iglom za punkciju probija majčinu trbušnu duplju i prolazi kroz maternicu do plodne vode. Čitav proces se odvija uz kontrolu ultrazvuka da se ne bi dete ozledilo. Lekar uzima oko 20 do 25 ml podne vode. Iz detetovih celijaa koje plivaju u plodovoj vodi mogu se izdvojiti i pregledati hromosomi.
Rezultati pretraga
Za ocenu rezultata postoje različite metode.
Analiza hromosoma pokazuje ima li dete sve hromosome i jesu li oni pravilno razvijeni. Budući da se celijee pre analize moraju razmnožiti, takva pretraga traje i do tri nedelje.
Izuzetak je FiSH-test, brzi test za hromosomska odstupanja. U pravilu će se tim testom proveriti jesu li svi hromosomi raspoloživi. Takav test daje informaciju o postojanju da li postoji trisomije 21 (Down-sindrom), trisomije 13 i trisomije 18. Takođe se pregledavaju hromosomi spola X i Y. Tako je moguće utvrditi većinu hromosomskih promena, ali ne i sve njih. Taj test se može provesti odmah, temeljem uzetih hromosomskih uzoraka. Rezultate je moguće saznati već nakon dan ili dva. Ukazuje li FiSH test na anomaliju, moguće je nekoliko nedelja kasnije napraviti hromosomsku analizu koja će otkloniti (ili potvrditi) sumnje.
Talog belančevina u plodovoj vodi kao npr. alfafetoproteina i acetilkolinesteraze može se zaključiti da li dete ima anomaliju "rascepa kichme". Postoje li dokazi za to, lekar će ultrazvukom potražiti to mjesto i u pravilu ga naći. Ta je informacija važna da bi se pazilo na nezaštićenu leđnu moždinu tokom poroda. U drugim slučajevima je moguće izvesti zahvat pri kojem se omogući isticanje moždane technosti da ne bi vršila pritisak i tako ozledila zdravi mozak. Pokažu li rezultati da su vrednosti belančevina u granicama, rizik od anomalije "rascepa kichme" veoma je malen.
DNK analizom je moguće dijagnostifikovati bolesti i bolesti mišića.
Koji su rizici amniocinteze?
Rizik je veoma malen, postoji u 0,5 do 1 posto slučajeva. Najgori scenarijo jeste spontani pobačaj nakon punkcije. U jedan posto slučajeva takva pretraga nije uspešna i mora se ponoviti.
Koliko često se primenjuje ta metoda?
Još do nedavno lekarisu svim budućim majkama starijim od 35 godina rutinski savetovali tu pretragu. Danas se trudnice odlučuju za manje invazivne pretrage koje uključuju ultrazvučni pregled i pretrage određenih vrednosti u krvi. Kombinacija tog dvoje daje individualni faktor rizika za moguće malformacije kod nerođenog deteta. Kada takva pretraga pokaže da je sa detetom sve u redu i da je dete zdravo, mnoge trudnice ne žele napraviti amniocintezu. Zato je broj takvih zahvata sve manji, iako je broj trudnica starijih od 35 godina sve veći.
Što je još potrebno znati?
Nažalost, kod jasnih i vidljivih rezultata pretrage plodne vode najčeće nije moguća nikakva terapija. Pretrage daju samo informaciju o stupnju izraženosti dobivenih rezultata. U određenom broju slučajeva moguće je utvrditi retke promene hromosoma za koje se još ne zna kakvo im je delovanje, a postoje i neke malformacije koje se tom pretragom ne mogu utvrditi.
Zato je moguće postavljanje netočnih dijagnoza i zato je ponekad potrebno ponoviti pretragu. Dugo čekanje na rezultate opterećuje mnoge roditelje, posebno zato što dete raste sa svakim danom čekanja. Ako se ustanove neke teške malformacije, odluka o prekidu trudnoće u tom je slučaju jako, jako teška. Često se događa da roditelji rezultate testova saznaju tek kada je beba toliko velika da se prekid trudnoće mora obaviti induciranim porodom.
Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
-
- Aktivan član
- Postovi: 206
- Pridružio se: Uto Okt 09, 2007 12:01 pm