zelim sa vama da podelim moje iskustvo vezano za triple test, tacnije za poviseni nivo AFP koji mi se ocitao u okviru triple testa , dok su ostali rezultati bili u granici dozvoljenog.
Naime, po uradjenom testu, ja sam uradila, po sebe pogubnu stavr, a to je da sam izasla na net da vidim na sta bi taj poviseni nivo AFP-a mogao da ukazuje i tu sam premrla od straha, jer izmedju ostalog, on ukazuje na neke, ne daj boze, neuralne defekte. Isprepadana, odlazim kod doktorke u Dom zdravlja, jer sam svakako trebala da joj odnesem rezultat, da me pogleda i da svoje misljenje o svemu. Ona mi, vrlo ozbiljnog izraza na licu, saopstava da to i ne mora nista da znaci, ali i da moze da ukazuje na sve ovo sto sam ja vec iscitala na netu, te predlaze da mi uradi tzv. ekspertski ultra zvuk - tokom uz pregleda koji je trajao nekih 10-ak minuta, dr nije prozborila niti jednu jedinu rec - samo je pomno posmatrala monitor, dok se meni grcila utroba, cak su u jednom trenutku i suze pocele nekontrolisano da mi se slivaju niz lice. Ali srecom, mopja dr od silne udubljenosti u monitor to nije ni primetila, a ja sam brzo uspelada se "iskuliram" i priberem za dalji razgovor sa doktorkom. Nakon ovog "nemog" pregleda meni je dr rekla da mi predlaze da uradim amniocintezu i ponudila se da mi zakaze u jednoj od privatnih klinika koje ovu intervenciju rade. Polusludjena sam izasla sa ovog pregleda koji me ni malo nije umirio, sa zeljom da sto pre uradim tu amniocintezu i otklonim bilo kakvu sumnju.
Sutradan sam, zeleci da ove nalze triple testa pogleda i moj dr koji mi privatno vodi trudnocu, pozvala dr-a i iznela mu celokupnu situaciju vezanu za nalaze kao i svoju zelju da uradim amnio, na sta mi je on mirno odgovorio da ne vidi zasto bih radila amnio, jer sam povise rezultat AFP-a, izolovano gledan ne znaci nista, vec samo u korelaciji sa ostalim parametrima, a ti rezultati su kod mene uredni. Videvsi moju zabrinutost, on je svakako predlozio da me pogleda prof. Plecas, vrhunski strucnjak za ultrazvucne preglede.
E ja sada ne znam da li je bilo koja od vas imala prilike da se upozna sa prof. Plecasom, ali ja sam se, sasvim slucajno, pre dve godine susrela sa njim u ordinaciji, dok sam cekala na svoju inseminaciju i, u trenutku kada me je dr prozivala da udjem, on mi je, onako usputno pozeleo srecu, iako me vidi prvi put u zivotu. Ja sam pitala sestru ko je taj simpaticni covek i od nje dobila odgovor da je to prof. Plecas - od tada ga nosim u lepom secanju, a evo, nakon dve godine, sasvim slucajno se srecemo ponovo, doduse u drugacijim okolnostima.
Najpre pogledavsi moj rezultat triple testa, prof. ponavlja reci mog dr-a da sam poviseni AFP za sebe ne znaci nista, te da se treba gledati u odnosu sa ostalim nalazima i da je kod mene rezultat sasvim uredan, ali svakako zeli da mi uradi uz pregled. Postavljajuci mi pitanja tipa - koliko imam godina (33), da li je trudnoca prirodna ili vantelesna (prirodna), da li suprug ili ja imamo neke bolesti u porodici (ne) - prof. okrece monitor prema meni i odpocinje svoj pregled, potpuno drugaciji od predhodno opisanog u Domu zdravlja. Najpre, covek komunicira samnom, podrobno mi objasnjava svaki detalj i organ koji gledamo na ekranu, a time i razbija moju napetost, konacno zakljucivsi da je sve u najboljem redu tj. da bi se svaki, ne daj boze defekt i promena te vrste, mogao ocitati na ultrazvuku, tj. bio bi vidljiv na monitoru. Na moje pitanje o amniocintezi, prof. mi odgovara da nikako ne bih trebala da je radim, jer bi mi ona dala rezultate vezano za hromozomske poremecaje i defekte (koji su u mom slucaju iskljuceni rezultatom triple testa), a da mi uopste ne bi dala odgovor vezan za ovo na sta bi eventualno poviseni AFP mogao da ukazuje. U prevodu - dzabe bi me boli, kako mi je on to objasnio, a potom potpisao nalaz o sasvim urednoj trudnoci i rekao mi da svojoj dr u Domu zdravlja kazem da je prof. Plecas rekao da amnio ne treba da se radi.
E sada, ja vam sve ovo detaljno pisem, jer sam se ja nakon ovog pregleda, potpuno smirila, ubedjena da je sa mojom trudnocom sve u najboljem redu tj. od one silne zelje da sto pre uradim amnio cintezu i smirim sve sumnje, ja potpuno odustajem od cele te price, ubedjena da je sa mojom trudnocom sve u najboljem redu. Jednostavno, miran i stalozen, sa jasnim stavovima i potkrepljenim objasnjenjima, meni je prof. Plecas ponovo vratio spokoj!
Nakon cele ove price ja sebi postavljam pitanje, a postavljam ga i vama - da li amniocintezu treba preporucivati rutinski i nasumicno (dr u Domu zdravlja mi je rekla da ona svim svojim trudnicama koje predju 30-tu godinu preporucuje amniocintezu - a ja se pitam ZASTO???), obzirom da se ipak radi o intervenciji koja zahteva par dana mirovanja nakon nje, dakle nije nesto sto je bas tra-la- la, vec intervencija koja je opravdana samo u slucajevima kada postoje realne indicije za nju. Da li je to samo nacin da se pojedini lekari ograde od eventualnih komplikacija, nedovoljno sigurni u svoju strucnost i ne spremni da svoj potpis stave ispod svog nalaza i jasno stanu iza svojih stavova - jer, sta je par nedelja necije brige i neizvesnosti (dok se cekaju rezultati amniocinteze) u odnosu na njihov mir, spokoj i cinjenicu da su se ogradili od bilo kakvih eventualnih komplikacija?
Ne zelim da ovde budem shvacena ko neko ko je protivnik amniocinteze (cak sam i sama insistirala na istoj, dok me nisu razuverili), ali sam svakako protivnik amniocinteze koja se preporucuje i radi po inerciji, bez realni osnova za nju. Moj strah i strepanja koji su trajali dva dana su nesto kroz sta ne bih zelela ponovo da prolazim, a pokazalo se da su, umesto amniocinteze koja je trebala da bude sredstvo koje ce me umiriti, miran i razlozan stav i analiza profesora koji me je pregledao, delovali kao bolji "sedativ".
Izvinjavam se na ovako dugom i opsirnom pismu, ali sam samo zelela da svoje iskustvo podelim sa vama - sve vas pozdravljam i saljem najpozitivnije vibracije za nase trudnoce!!!
