Kazni za ubistvo podležu one osobe koje smišljeno umore zametak u utrobi. (Sv. Vasilije Veliki)
Žene koje ubiju zametak u utrobi, odlučuju se od crkve do kraja života. (Sv. Oci ankirskog pomesmog sabora)
Mi pak (noviji sv. oci) u nameri da budemo čovekoljubivi naređujemo da takve izdrže 10 godina kajanja. (21. pravila ankirskog sabora)
Udostojene sv. pričešća mogu biti tek posle 10 godina kajanja ili u slučaju smrtne opasnosti.
Na Zapadu 63. pravilo Elvirskog pomesnog sabora (306. g.) propisalo je da se one ne mogu pričestiti ni u slučaju smrtne opasnosti.
Hotimični pobačaj može biti uzrok za razvod braka.
Nenameran i iz nužde pobačaj nije smatran za greh i prestup i ne podleže kazni.
Pobačaj koji se izvrši na osnovu odluke lekarske komisije, u svrhu očuvanja života matere, ili pak otklanjanja neizbežne opasnosti za njeno zdravlje, ne uzima se kao uzrok za razvod braka, niti podleže kakvoj zakonskoj kazni (Bp. 94).
Pobačaj je neka vrsta ubistva sa predumišljajem. Svi saučesnici i u ovom ubistvu su krivci pred Bogom i ljudima.
Pobačaj obavljen po dogovoru supružnika je zajedničko ubistvo.
Sv. Crkva uči da će nam Gospod oprostiti svaki greh koji se ispovedi svešteniku, i za koji se prinesu iskreni plodovi pokajanja. Samo se hula na Duha Svetoga neće oprostiti.
Svaki greh treba sa skrušenošću ispovediti svešteniku.
Ako je pored majke i otac ubijenog nerođenog deteta saučestvovao u ubistvu, i on se mora ispovediti, i dobiti epitimiju.
Skrušeno se kajem,
oprosti mi grehe
moje, Milostivi
Gospode!
+++
-------------------------------------------------------------------
Molitva majke koja je
ubila dete u utrobi svojoj
Gospode Isuse Hriste pomiluj me grešnu, mene koja sam
ubila plod utrobe svoje, nerođeno dete moje, i
izjednačila se sa Irodom koji je pobio nedužnu decu
vitlejemsku. I umrli su živi pred Tobom, Gospode. Dete
koje sam ubila u utrobi svojoj svedočiće protiv mene, na
Tvom
strašnom sudu. Priznajem svoj greh pred Tobom, Gospode.
Molim Ti se, pomozi mi, da bez roptanja ispunim
epitimiju koju mi je na ispovesti naložio sveštenik, kao
kaznu za učinjeni greh, da ne bih bila kažnjena na
strašnom sudu Tvom, na očigled svih. Oprosti mi greh
čedomorstva, po velikoj svojoj milosti, kao blagi i
čovekoljubivi Bog, molitvama Tvoje Prečiste Matere i
svih svetih, Amin.
-------------------------------------------------------------------
Molitvu sačinio
prezviter Marjan Knežević
Sveštenik će, majci koja je ubila dete u utrobi i saučesnicima u ubistvu deteta, odrediti epitimiju, neku vrstu kazne, kojom treba da sami sebe kazne da ih Bog ne bi kaznio i u ovom i u onom svetu.
Sveštenstvo poseduje blagodat od Gospoda da što god sveže na zemlji bude svezano i na nebu, i što razreši na zemlji bude razrešeno i na nebu. I kojima oprosti grehe, oprostiće im se, i kojima zadrži, zadržaće im se.
I svi koji učine težak greh, treba od sveštenika da traže da im naloži epitimiju za učinjen greh. Neki sveštenici retko nalažu epitimiju, iz bojazni da je neće moći ispuniti, ili određuju vrlo blage epitimije, skoro simbolične, koliko da potsete na učinjen greh.
U pređašnjim vremenima epitimije su bile vrlo stroge.
Tada su ljudi imali i čvršću veru u Boga, i bili spremni da ispune i najtežu epitimiju.
Ako sveštenik ne odredi epitimiju za učinjen - teži greh, počinilac greha može da posumnja da li mu je Gospod oprostio, pa da ga savest dugo muči, sve dok ne dobije epitimiju, prema težini greha.
_________________
