Uprkos tome što sam napisala da "ne treba čačkati", ja sam neko ko voli da čačka. Dok većina ljudi oko mene stvari shvata tek tako, ja MORAM da znam kako, zašto i zbog čega. I često ne dolazim do odgovora ili dođem do odgovora ali ne i do rešenja problema.ivap25 napisao:Ja bih svakako preporucila posetu genetskom savetovalistu Instituta za majku i dete. Mislim da bi bilo jako dobro da se malo raspitas kod roditelja da li u porodici ima nekih oboljenja. To podrazumeva sve, od mentalnih retardacija do infarkta i tromboza.
Na zalost, mi zivimo u zemlji u kojoj se genetske analize rade tek posle drugog ili treceg spontanog pobacaja. Kao molekularni biolog, koji se bavi naslednim bolestima, osecam potrebu da napisem nesto, narocito sto vidim da se gore kaze da "ne treba cackati". Naravno da treba cackati, narocito ako postoji porodicna anamneza.
Zato, prvi savet je razgovor sa roditeljima, saznavanje porodicnih bolesti i poseta genetskom savetovalistu. Tamo su obicno pedijatar, geneticar i ginekolog i mislim da ce ti oni resiti sve nedoumice koje imas...
Genetska predispozicija ne znači da će se sigurno bolest/poremećaj pojaviti? Mislim da su živi svedoci oni genetski bolesni roditelji koji imaju potpuno zdravu decu, pa čak i unučiće. (Znam ženu koja je rođena sa zečijom usnom i blažim genetskim poremećajem rasta koja je posle 35. godine života rodila dve potpuno zdrave devojčice i uprkos savetima lekara nije radila nikakve analize). Ali, isto tako, nažalost, dešava se da potpuno zdravi roditelji sa savršenom porodičnom anmnezom dobiju bolesno dete.
OK, slažem se treba raditi analize, pa čak i genetsku pretragu. Ali, opet nažalost, u ovoj zemlji malo ko ima i vremena i novca za to.