Evo da i ja podelim iskustva sa kolonoskopije a znajući koliko su meni značila tuđa verovatno će i ovo moja značiti nekome
. Radio sam juče kolonoskopiju
bez anestezije i još su me na samom početku upozorili da pošto sam mlad (24 godine) i miršave građe postoji mogućnost da će me boleti više nego inače. Bola međutim govoto da uopšte nije ni bilo. Jedinu bol koju sam osetio bila je u početku, u trenutcima kad mi uduvavaju vazduh u creva. To je jak, oštar bol ali bol koji traje svega 3-4 sek. i dok ga dovoljno postanete svesni, on je već nestao. Javlja se nekoliko puta u prethodno pomenutim kratkim intervalima. Nakon tih prvih minuta kada sam osećao povremeni bol, lekar je nastavio da gura crevo i na dalje apsolutno nikakvog bola nije bilo, čak nije bilo ni osećaja neprijatnosti koji se vezuje za ovaj pregled. Prosto, ništa nisam osećao, čak ni u onom delu kada crevo skreće u krivinu debelog creva za koji većina ljudi kaže da boli, ja ništa nisam osetio. Naravno, dok vam budu izvlačili crevo nazad takođe ne osećate ništa. Po nekoj mojoj proceni pregled je trajao nekih 20 min. do pola sata.
Čitajući forume (a pročitao sam ih dosta, čak i na engleskom i španskom) mogu slobodno da kažem da je većina ljudi govorila o nepodnošljivim bolovima, iskustvu sličnom klanju itd i ja mislim da je to već preterivanje, nespremnost na ovaj pregled ili prosto pridavanje značaja mnogo više psihičkoj, nego objektivnoj komponenti bola. Ne želim da ovo zvuči kao da omalovažavam njihova iskustva iz razloga što sam nakon gomile tih foruma shvatio da je to nešto što svako doživi individualno, a kao posledicu nekih sledećih faktora:
- zavisi od doktora koji vam radi, potrudite se da to bude doktor za koga važi da je nežan i sa najviše iskustva i strpljenja
- zavisi od građe creva, složenije građena creva zahteva više vremena i veću vičnost sa crevom
- ukoliko su upaljena creva, ako postoji Kronova bolest i sl. verovatno da će vas boleti više.
- Ukoliko ste mršaviji boleće vas malo više, jer nema sala da malo pritisne creva dok vam u njih uduvavaju vazduh (mada eto, ovo za mene nije važilo uopšte).
-Nedovoljne psihičke pripremljenosti na pregled kao jedno novo, ali nepoznato iskustvo ili iskustvo obojeno tuđim lošim iskustvima.
To su neki činioci koje sam ja uspeo da provalim da uglavnom utiču na osećaj bola, ali možda postoje još neki. Na kraju, da ne dužim više, ako bih ponovo morao da radim kolonoskopiju opet bih je radio bez anestezije. Moj vam je savet ne samo kao psihologa neko i kao brata po kolonoskopiji
da se psihički pripremite, odete smireni i ne očekujete ništa. Gledajte na kolonoskopiju kao nešto pozitivno jer ona to i jeste! Nakon što prođe malo fizičkog bola, opraštate se od mogućnosti da se radi o nečemu ozbiljnom (po statistici najčešće ovakav ishod a i da nije, što se ranije primeti neki malignitet - to bolje) i nastavljate da živite kao svaki drugi čovek. Možda neko i može, ali ja ne bih mogao da odlažem kolonoskopiju i da se svakog jutra budim sa pitanjem ,,da li je trebalo da je uradim'', ,,šta ako je ipak nešto ozbiljno'' i sl. Samo hrabro! Pozdrav.