Povisen prolaktin, mikroadenom na hipofizi - moje iskustvo

[leela]

Visok prolaktin i mikroadenom na hipofizi - moje iskustvo … mozda bas Vama za nadahnuće!

Odlucila sam da podijelim svoje iskustvo i svoja razmisljanja u nadi da bi to moglo pomoci nekima od vas, a i kao gest zahvalnosti za sve ono sto sam ja dobila surfajuci po netu u vrijeme mojih zdravstvenih problema, mada se nisam nikada aktivno ukljucila u neki od foruma sa kojih sam jedno vrijemo aktivno crpila informacije.

Krajem septembra 2007, sasvim iznenada, nakon prve detaljne hormonske provjere u mom zivotu (zeljela sam trudnocu), moje teme postale su ono sto ranije nisam ni sanjati mogla – visok prolaktin (pri prvom vadjenju nekih 3.5 puta visi od gornje granice), sterilitet, mikroadenom hipofize .
Naime, sluzbeno sam najprije dobila dijagnozu hiperprolaktinemije i usljed toga steriliteta, a nakon MR na koju sam odmah upucena, i dijagnozu mikroadenoma ili uvecanog prednjeg lijevog reznja hipofize (nisu mogli tacno odrediti da li je mikroadenom, tj. dobroćudni tumor ili “samo” uvecanje). Endokrinolog mi je odmah propisao Dostinex kao varijantu bolju od Bromergona i upozorio me na mogucnost nuspojava kao sto su mucnine, vrtoglavice itd, kao i da ne bi bilo pozeljno, nakon sto na ovaj nacin uspijem da smanjim nivo prolaktna, bas odmah zatrudniti… trebalo bi napraviti pauzu da se tragovi lijeka isciste iz organizma, za svaki slucaj… Nije mi bilo jasno sta ako tokom tog cekanja prolaktin, bez terapije, ponovo skoci i ponovo me ucini neplodnom, a sa punih 37 svakako nisam imala vremena za gubljenje. Nakon kraceg perioda prepunog pitanja, sumnji, razmisljanja i kosmara, odlucila sam dati sebi vremena da se pokusam „vratiti u normalu” bez medikamenata i vjestackih hormona. Kako se prolaktin naziva jos i hormonom stresa, odlucih krenuti odatle, preduzimajuci sve u mojoj moci da smanjim nivo stresa u svom zivotu i da prirodnim putem vratim svoj organizam u ravnotezu. Muz i ja uspjeli smo „iskamciti” od endokrinologa i ginekologa dopustenje za 3 mjeseca bez terapije koja mi je propisana, tokom kojih sam odlucila pokusati rijesiti sve na prirodan nacin. Ukoliko ne bi bilo nikakvih znakova poboljsanja u tom periodu, dogovor je bio da se vratimo razmisljanjima o Dostinexu. Evo sta sam preduzela, ne caseci ni casa:

1. Znatno smanjila radne obaveze, uzela pomoc za kucne poslove i odmarala se koliko mi je to srce zeljelo, spavajuci vise, provodeci vrijeme u setnjama u prirodi i pozitivnom drustvu koje me je podrzavalo i godilo mi. Klonula sam se svega sto bi me uznemiravalo, a nije bilo neophodno da se u to ukljucujem, redukovala sam vrijeme provedeno kraj racunara i mobilnog telefona. Izuzetna podrska muza mi je jako mnogo znacila.

2. Ne samo da sam redovno provodila vrijeme u molitvama, nego sam i trazila vodjstvo iz svog unutrasnjeg izvora mudrosti (sigurna sam da ga svako od nas ima, samo ga treba nauciti kontaktirati), nakog cega su uslijedili snovi koji su mi sasvim jasno i nedvosmisleno govorili o nekim uzrocima mog zdravstvenog stanja i bili mi od velike pomoci na mom putu ozdravljenja.

3. Konktaktirala sam osobu u Australiji koja se bavi tzv. theta-lijecenjem na daljinu (vise o tome na www.thetaway.com), koja je u dva navrata radila na mom problemu sa hipofizom i prolaktinom, ali i na mojim strahovima, zeljama, traumama.

4. Kako prolazim obuku iz psihoterapije, jer sam zainteresovana za tu oblast, koristila sam svoje sate za praktican rad na sebi i svom zdravstvenom problemu, kao i strahovima od majcinstva i odgovornosti povezane sa tom ulogom; radila sam i na drugim svojim strahovima i stekla mnoge znacajne uvide, koji su definitvno podrzali moje uvjerenje da je fizicka bolest obicno povezana sa nasim psihickim i duhovnim stanjem i da nam je prijatelj utoliko, sto nas upozorava da nesto u svom zivotu radimo pogresno i da smo zbog toga „ispali” iz svoje prirodne ravnoteze. Na nama je otkrijemo sta to radimo pogresno i ucinimo svjestan napor da to promijenimo, nakon toga i fizicko tijelo ce gotovo samo od sebe ponovo pronaci svoj put nazad iz bolesti u zdravlje.

5. Porazgovarala sa ljekarom koji se pored svog medicinskog znanja bavi i ljekovitim travama, dobila od njega kombinaciju caja, hmelj koji sam prelijevala vrucom vodom i kasnije pila (vjerujem da mi je to dao „za smirenje”, tj. protiv stresa, no nisam sasvim sigurna koja je njegova uloga trebalo da bude) i preporuku da koristim 2 kasicice dnevno mljevenog rogaca koji navodno pomaze u snizavanju prolaktina. Kako mi se cinio mnogo jakim sam po sebi, dodavala sam ga drugoj hrani, otkrila sam i sjajne recepte za kolace sa rogacem.

6. Kontaktirala sam homeopatu i trosila odredjene homeopatske preparate koji su mi dati nakon detaljnog upoznavanja sa mojim slucajem.

7. Citala sam knjige o samopomoci i samoiscjeljenju, afirmisala da ce sve biti u redu, vjerovala u sebe i u neki moj osjecaj da bolest predstavlja samo signal, upozorenje naseg organizma da smo se u nekom segmentu „izgubili”, „odijelili od sebe” ili bolje receno zapostavili svoje istinske potrebe, i da ce taj signal nestati cim ga pravilno „ocitamo” i uskladimo se. Ucinila sam sve u mojoj moci da to i postignem.

Ne znam tacno sta je, ili u kojoj mjeri je sta od navedenog pomoglo, ali znam da sam za manje od tri mjeseca dovela nivo prolaktina u normalu (svaki mjesec pokazivao je postepena poboljsanja, jer sam radila prolaktinske profile jednom mjesecno) i da je moj endokrinolog bio vrlo zadovoljan vec nakon prvih mjesec dana i dao mi zeleno svjetlo da prestanem uopste misliti o Dostinexu. Smatrao je moj napredak dokazom da moj prolaktin definitivno nije „tumorski”, jer inace bi morao ostati na visokim nivoima i ne bi mogao doci sasvim u normalu... Zapravo to ne znam, jer slijedeca MR bi trebala biti tek nakon 6 mjeseci, ali znam da se osjecam odlicno, da mi je moje „samoiscjeljenje” silno podiglo samopouzadanje, naucilo me nekim vaznim lekcijama u zivotu (po prvi put naucila sam se odmarati, zaista opustiti, postovati potrebe svog tijela, a ne samo misliti na obaveze, duznosti, potrebu da doprinesem kucnom budzetu, potrebe drugih .... a i shvatila sam da bez obzira koliko strucni bili, ljekari su nasi vodici prema zdravlju, ali niko nam ne moze vise pomoci nego mi sami sebi).

Elem, kao slag na tortu dosla je moja trudnoca, koju sam tek nedavno „otkrila”, a za manje od 3 i po mjeseca od dana kada sam dobila dijagnozu steriliteta usljed hiperprolaktinemije, odnosno mikroadenoma na hipofizi!!! Danas sam presretna trudnica, iako tek u 13 sedmici trudnoce i nastavljam surfati po sajtovima, ali ovaj put u potrazi za savjetima za sto laksi i bezbolniji porodjaj.

U jednom momentu, surfajuci sam nasla i savjete o korisnosti biljke Vitex Agnus Castus (odnosno njene mixture) za potrebe smanjenja prolaktina i uopste regulisanja hormonalnih problema kod zena (definitivno se tvrdi da smanjuje prolaktin i povecava progesteron) te regulisanja menstrualnih ciklusa. Planirala sam je poceti koristiti kako bih si pomogla u pokusaju da zatrudnim, ali eto, ispalo je da mi nije bila potrebna. Kod kuce mi tako neotvorene stoje dvije bocice koje sam narucila iz Njemacke, i ako bi neka od vas htjela da pokusa sa mixturom Vitexa, javite se!!!
U svakom slucaju, zelja mi je da vas inspirisem da se borite za svoje zdravlje jer duboko vjerujem da mnoge od nas mogu i bez „vjestackih hormona” koji nose brojne nuspojave i opasnosti, da se vrate sebi i svom prirodnom hormonskom balansu. Slusajte svoju intuiciju, pustite da vas vodi vasa unutrasnja mudrost... ne zanemarajuci pritom naravno ni misljenja ljekara. Neki od njih nisu otvoreni prema ovakvim pristupima, ali sigurno je vrijedno truda potraziti ljekara koji ce vam barem „dati dozvolu”, ako ne i aktivno saradjivati sa vama na vasem planu iscjeljenja cak i ako se isti ne oslanja prvenstveno na ono sto bi oni (ponekad nazalost gotovo automatski) propisali. Meni se isplatilo, od srca se nadam da ce i vama!

P.S. I za sve one, koje ce uskoro, nadam se, prirodno rijesiti problem povisenog prolaktina, dodajem i jedan link koji nije lose konsultovati kad pocnete raditi na trudnoci: http://www.yogacentar.hr/download/Astro ... epcija.pdf i, u vezi s njim, http://wise-obs.tau.ac.il/~eran/Sky/MoonPhase.html. Sretno!!!

[zlatkosrdanov]

nalaz koji je dobila moja supruga za prolaktin je 115.0 a refernce su podeljene u 4 faze pocetna 98-784 folkularna 95-700 medju 134-975 i lutealna 104-848 ovu laboratoriju smo uradili jer je dr sumnjala na tumor hipofize ikakva pomoc bila bi zlata vredna

[una68]

Draga Leela,

Vrlo je lepo sto si podelila ovo iskustvo. Htela bih da ti se pridruzim i ohrabrim sve koji imaju problema sa prolaktinom i hipofizom. Dijagnoza koju sam dobila pre dve godine bila je ista kao tvoja - prolaktin previsok i mikroadenom na hipofizi. Pokusala sam da pijem bromokriptin ali su nuspojave bile iscrpljujuce te sam prekinula. Posle male edukacije o prolaktinu uvela sam sebi rezim redovnog spavanja od 8 sati, svakodnevne setnje, redovnu ishranu i povremeno iskljucivanje mobilnog telefona - sto je za mene bio veliki uspeh imajuci u vidu raniji nacin zivota (radno vreme trajalo je i po 19 sati). I uspela sam, prolaktin je u granicama normale, osecam se dobro ali i dalje ne odustajem od svog "ritma zivota". Mislim da je u tome poenta. Moramo upoznati svoj organizam i prilagoditi se njegovim potrebama. Sva frka oko posla i karijere nema smisla ako time sebe ugrozavamo.

Pozdrav svima i ne predajte se u borbi za sebe!
una

[leela]

Upravo tako, cestitam, draga Una i nadam se da ce nas biti sve vise koji ce uspjeti da nadju svoj ritam i "srede" prolaktin bez bromokriptina i sl. I ja se i dalje drzim svog laganijeg ritma i zaista uzivam u tome, kao i u trudnoci. Pozdrav!

[micikaus]

e pa ja ne mogu da vjerujem,ja sam postavila temu ali na pogresnom mjestu,porodila sam se prije devet mjeseci,ali prije toga sam dvije godine imala visok prolaktin i pila dostinex,da bi mi sada hormonski profil bio uredan ali mi je ustanovljen mikro adenom hipofize,a ja nisam imala pojma sta je to i mogu vam reci da sm se bila prepala uuuuuu ja sam mislila da je to nesto strasno,a ljekarka mi je rekla da se to moze i iregulisati nekom sledecom trudnocom,a sada kad sve saberem ja sam se puno nervirala,a i sada to radim ali doduse manje valjda cu nauciti:)sad sve vise vremena provodim sa bebom setam.Tako da mi je drago sto sam ovo procitala,nemate pojma koliko mi je tek sad lakse

[magnolijaa]

Pozdrav svima. Nova sam i nisam mogla odoliti i ne podjeliti sa vama nase iskustvo ... Oprostite na duzini posta .

Moja sestra ima 28 godina i od svoje 19 te godine poceli su joj problemi sa zdravljem.
Znala je tada plakati satima iz cista mira i bez razloga, depresija, nesanica, cesto mokrenje, zedna stalno, a onda su ustanovili da je dobila "pubertetski secer" i to tip1 . Malo smo se cudili jer nitko u familiji nema nekih tezih bolesti a kamo li secer. Secer sve ove godine nije bio normalan, izostajale joj menstruacije po 2-3 mj. cak i 4mjeseca, debljanje i to 20 kg, rast dlaka po bradi i ledjima, lice joj se zaokruzilo i nekako nateklo, nalazi jako neuredni, masnoce velike, bol u kostima, umor, grba na ledjima... Sve smo to (skupa sa doktorima na zalost) pripisivali dijabetesu. Radila je magnetnu rezonancu hipofize cesto i svaki put je na snimkama bila vidljiva samo sjena, mikroadenom nije imao nikakvu velicinu da sad pise 1 mm ili 2 mm ili nesto. Dakle, samo sjena. Nakon kojekakvih ljekara po Bosni i kad su doktori valjda vidjeli da sestri nije nista bolje uz nikakve lijekove, odlucili smo je dovesti u Zagreb kod jednog izvrsnog doktora a do njega smo dosli citajuci forume doktor maheras samo za hipofize i sa tim radi valjda 30 god. , radi u bolnici Sestara milosrdnica.... Narucile smo se telefonom i zbilja nas lijepo primio. Doktor je sat ipo vremena strpljivo objasnjavao , crtao, pricao o pojedinim slucajevima kako bi smo shvatili sve to. Do tada nam nikad nitko nista nije objasnio tako na dugo i na siroko.... Inace razgovor od sat ipol kod doktora za strane drzavljanine ne kosta nista , kod njega dolaze iz cijele bivse juge.... Odmah je rekao da ima Cushing's syndrome , kako sestra mora na operaciju jer ocito je da nesto nije u redu sa hipofizom, stvara veeeeelike probleme i da ce se truditi svim silama spasiti hipofizu i operaciju napraviti kako treba.... Mislio je da ima mikroadenom na jednom ili dva mjesta pa ce ga maknuti ali dok je operirao ustanovio je da je hipofiza cijela u tumoru i cijelu ju morao izvaditi van *ipak nisu bile samo sjene*. Kaze gdje god je zarezao hipofizu svugdje tumor. Na zalost. To smo mu u ostalom i rekli prije operacije (da hipofizu cijelu makne ak nije u redu) jer najprece je vlastito zdravlje a dijete i ostalo ako bog da doci ce.... Naravno, nismo se radi toga obeshrabrile jer doktor veli da je i njegova rodica nakon vadjenja cijele hipofize ostala trudna u ekspresnom roku od 6 mj. Cudim se i sama jer nekako mi to sve neshvatljivo ali ocito je i izvedivo uz pravilnu terapiju.
Sestra je odusevljena bila doktorima i svim sto prati lezanje i oporavak u bolnici jer su joj se doktori posvetili, mjerenja i ostalo svako malo, pazili su je kao kap vode na dlanu , kaze sestra da je puuuno drugacije ( i bolje) lijecenje od onog sto je dozivjela i vidjela do dolaska kod tog doktora. Operacija je isla kroz nos i nista je nije bolilo, jedino nakon operacije bolila glava ali to trajalo cca 3 dana + daju ti sredstva protiv glavobolje. Uglavnom sad je odlicno, kucam u drvo da ne ureknemo, sad ce joj sve te hormone sa voljom pratiti . Do dolaska u Zagreb secer joj bio uvijek od 13 do 17 ili 20 i tako godinama... nikad nije imala normalan secer, osim na dan operacije kad su joj ga doktori dotjerali nekako u normalu , jer nece operaciju raditi ako secer nije najvise 10. Sa stavljanjem secera u normalu mucili su se 2 dana uz komentar da je bila i prezasicena inzulinom .

Sada nakon operacije sestra samo govori da se osjeca kao da se opet rodila, da se predivno osjeca , jednostavno ne vjeruje da joj tako u organizmu lijepo. Hipofizu je nadomjestila sa 1 tabletom i nekim sprejem koji sprica u nos 2 x dnevno. I sto je najbitnije, svih ovih 15 dana nakon operacije inzulin si ne daje vise 4 x dnevno nego 2 x dnevno. Slusale smo svo ovo vrijeme tog doktora koji je rekao da si inzulin daje po potrebi (a ne kao do dolaska kod njega striktno se drzati doze 4 x dnevno). Moram reci da si smanjila za duplo te jedinice inzulina, cak sta vise secer joj od 18 sati do sutradan 13 sati uvijek oko 5 Smrsala je vec 4.5 kg.

Moram jos reci da sam se od doticnog doktora naslusala svakakvih prica al najcesce onu da zene zatrudne kad rijese hipofizu i mikroadenom, da mnoge nisu mogle zatrudniti ali nakon operacije jesu, da neki imaju mikroadenom na dijelu hipofize a na mjestima tu i tamo pa kad makne mikroadenom ,ovaj koji je bio na mjestima razbijaju nekim beta il gama zrakama, onda kao neko vrijeme sve bude dobro , mozes i zatrudniti , roditi a mikroadenom se nekad vrati i opet na operaciju, da dosta ljudi dobije dijabetes radi mikroadenoma na hipofizi ... Moja prijateljica je recimo dobila u trudnoci mikroadenom, druga prije trudnoce i uspjele su ga eliminirati terapijom i tabletama u kratkom vremenskom periodu. Po mom misljenju ako se mikroadenom ne moze rijesiti u nekih godinu dana do godinu ipol tabletama - onda je problem malo ozbiljniji. Uglavnom, htjedoh reci sa hipofizom se nije za saliti... Nemojte dopustiti da potrosite brdo novaca, zivaca i vremena na bezuspjesne oplodnje, doktore i sl. a problem je samo i jedino u hipofizi. Nisam doktor ali zbog sestre sve sam doktorirala sto po internetu sto slusajuci druge. Ne treba dopustiti slusajuci "bit ce bolje" i jednog doktora da se covjek dovede u lose stanje i u zadnji tren rjesava neke stvari, kad moze biti cak i kasno. Dakle volje treba imati pa ako treba otici i kod 5 doktora i cuti 5 misljenja.

Ako imate kakvih pitanja, slobodno, tu sam na raspolaganju
Eto nadam se da nisam nikog obeshrabrila, jednostavno sam se tu registrirala da podjelim sa vama jedno iskustvo i da mozda nekome pomognem svojom pricom, odlucila sam o tome pisati da nekog ne zadesi ista sudbina.

[magnolijaa]

oprostite dupli post pa editiram...

[micikaus]

E bas je dobro sto si ovako objasnila neke stvari,ja sad ne bih da se ponavljam,jer sam pisala na ovu temu prije par mjeseci,i samo cu ukratko napisati da mi je ustanovljenmikroadenom hipofize u martu prosla godina dana,i ja sam pored toga odmah ostala u drugom stanju,znaci cim sam zavrsila posjetu endokrinologu....hormonski status mi je bio uredan i pored mikroadenoma,moja druga kcerkica ima 2mjeseca ,starija godinu i 8mjeseci sto znaci da je razlika izmedju njih svega pola godine..i sada sam cekala samo malo da se oporavim tako da u maju ponavljam MR.tj za 2nedjelje....Posjetila sam prof.Brkic Popovic u Beogradu,inace ovdje u crnoj gori ima dobrih endokrinologa,ali ja sam cula da je ona medju najboljim pa sam trazila njeno misljenje...i ona je rekla da taj problem moze bit rijesen nekom narednom trudnocom,sto sam ja odmah i uradila i tako i tako sam htjela jos djece...prije mjesec dana sam odradila hormone i svi su ponovo ok.a sto se dogadja sa adenomom pojma nemam dok ne odradim MR.
Vjeruj da jedva cekam,ali sto je interesantno u mom slucaju nisam imala problema sa glavoboljom niti izistankom ciklusa..ili tako nesto,evo sad se trenutno osjecam umorno jer ipak podizem 2bebe...tako da neznam u principu sta da kazem,malo spavam mnogo trcim,nisam se ugojla cak sam se vratila na svoju kilazu od prije porodjaja 66kg,sa mojih 180cm visine:)Cinjenica je da sam prilicno opterecena sa tim i da nema dana za ovo godinu dana da nisam pomislila na to:))
izvinjavam se ako sam malo komfuzna i ako sam ovo napisala opside down nadam se da mi nece niko zamjerit:)
Blago tvojoj sestri sto te ima i sto sii joj se nasla to svakako puno znaci,evo znaci svima nama koji imamo taj problem a kamoli njoj.
Jos jednom xavala pa cu se svakako javiti,vjerujem da ce vas interesovati moj nalaz:)mozda ce opet biti koja bebica:Pveliki pozdrav ,eto moram se malo i nasalit:)

[micikaus]

Evo mene sa informacijom kao sto i obecah..odradila sam MR i mog mikroadenoma ili kako sam ga ja nazivala podstanara vise nema,nisam mogla da vjerujem kad sam podigla nalaz,ipak je bio velicine 5mm,mozda je ipak ova trudnoca na oruk rijesila problem:))Pravo da vam kazem neznam,znam da mi je ova godina bila duga i preduga,jedno dijete,pa drugo,pa sva ta neizvjesnost,sta i kako?....ali moram priznat da sam se jako borila sama sa sobom nije mi bilo svejedno,ovaj forum mi je puno pomogao,i jos uvijek mi pomaze,ali jedno je sigurno da sam ocigledno imala srece...za koji dan cu kod endokrinologa da vidim sta ce da kaze...

[micikaus]

e pa ljudi moji sto se meni nece desit,odem ja kod endokrinologa da odnesem nalaz,kad mi dr.kaze e super hormoni su super,adenomcic se smanjio....ja kako smanjio pa z\aar ga ima???Poogleda ona izvjestaj radiologa i ne moze da vjeruje...e pa kaze ona ne daj boze da je nesto gore fino bi me sredili...ja sam se od muke smijala......Ja nisam ni pomisljala da gledam u onaj snimak,samo sam procitala izvjestaj:)))Sto cu gledat kad nisam doktor,a prije bi ga ja vidjela iako sam laik:)))))
Htjedoh samo reci kako se grozne stvari desavaju..jadan taj koji ima problem
Fala bogu pa se tjesim da se makar malo adenom smanjio....hormoni su dobri..pa sto Bog da ,endokrinolog mi je rekao da magnetnu ne moram radit za 2godine...i tako vam je to moji dobri ljudi:))

[Srculence93]

Lelloo ovo sve sto si rekla mnogo me je ohrabrilo..Mada ja ne znam kako da sebi pomognem na nacin nakoji si ti to uradila i svaka ti cast.Takodje imam mikroadenom ali prolaktin mi je u granicama i trebam ici u Beograd na dalje pretrage....Inace mlada sam i jos uvijek nikako nisam dobila menstruaciju,imam policisticne jajnike,dlacice po cijelom tijelu ma katastrofa...I stvarno bih voljela da na tvoj nacin sve rijesim mada sumnjam da mogu

[gorstak]

Imam 50 godina. Pre 6 godina dijagnosticiran mi je mikroadenom na hipofizi velicine 6 mm koji je zbog povisenog IGF1 vodio u akromegaliju. Primao sam inekcije Somatulin autogel 120mg do pre godinu dana (sam prestao) kad mi se normalizovao IGF1. Receno mi je da sam trebao da nastavim da ih primam zbog mogucih drugih komplikacija. Nedavno sam opet napravio mr i adenom je iste velicine kao u pocetku. Svi hormoni su uvek bili u redu. Isto tako, nedavno sam saznao od neurohirurga da ga je bilo moguce operisati (u sfenoidnom je sinusu) iako su mi endokrinolozi dijagnosticirali da je oko kavernoznog sinusa i sa visokim rizikom od operacije. Moje pitanje je da li ga treba operisati uvek i da li operacija resava stvar? Koji su rizici operacije i kakva je statistika izlecenja? Napominjem da su mi inekcije pravile velike gastro probleme i dovele i do kamenova u zucnoj kesi koju sam morao operisati.

[steladora]

Želim da podelim svoje iskustvo sa Vama sličnim.
Naime, i kod mene je dijagnoza , prvobitno mikroadenom 2005 g , kasnije i makroadenom hipofize 2009 godine
Posle rpvog porođaja i samog dojenja mleko mi se nikad nije povuklo iz grudi.Nakon 3 godine moji ciklusi počinju da budu sve oskudniji i rijeđi. Posle godinu dana moj menstrualni ciklus je potpuno izosao.Sve do tada sam posećivala ginekologa i što se tiče ginekološke slike sve je bilo u redu. Od tada počinje moj put ka pravoj dijagnozi.
Urađen mi je hormonalni status i nalaz je pokazao da je u pitanju povišen prolaktin, 174 ng/ml, koji kao takav ometa menstrualni ciklus.
Zatim mi je magnetna rezonanca pokazala prisustvo mikroadenoma na hipofizi veličine 10mm i odmah mi je propisana terapija "Bromokriptin " sa dnevnom dozom od 5 mg , kasnije i 7,5mg. Sa ovom dnevnom dozom posle 5 mjeseci ja ponovo ostajem u drugom stanju, naravno ne planirano.
Bromokriptin sam pila i u trudnoći, minimalnu dozu. Nakon porođaja iz želje da dojim svoju bebu uz dopuštenje mog endokrinologa prestajem sa terapijom. Uz redovno praćenje prolaktina i posjete endokrinologu bez terapije sam bila 15 meseci. Nalaz magnetne rezonance pokazuje da se adenom uvećao za 1-2 mm koji je već prešao u makroadenom.I svaki naredni nalaz magnetne pokazuje da se adenom ne menja.Tako je meni moja trudnoća produzila i odlozila liječenje adenoma, al'šta da se radi. Pročitala na forumu da se nekim zenama posle porođaja adenom potpuno splasnuo-povukao.
Sad ja imam dvoje dece i završila sam sa rađanjem, sad se mogu okrenuti svom "adenomu" i terapiji.

[kaburu]

Samo da pozdravim sve koji se muče sa prolaktinom. Stvar je u preteranoj zaokupljenosti nekim stvarima, što organizam ne trpi. Kad se čovek preusmeri u korišćenju svojih snaga, energija teče kako treba i adenom se više ne hrani. Uz njega nestaju i sporedne tegobe.
Ja sam takodje imala povišeni prolaktin posle porodjaja i to jako dugo. Kod mene nije izazvao nestanak menzisa, već stalne odlive. Ujedno mi je bio povišen i estrogen i to za celu četu trudnica. Onaj moj endokrinolog je počeo da čupa kosu.
Iako sam pila Bromokriptin, njegovo dejstvo je bilo ograničeno samo dok sam ga pila, i to po 3-6 meseci, a čim prestanem, prolaktin još više skoči. Onda sam saznala za Vitex i počela da pijem preparat Vitex-a Cefanorm, koji je dostupan kod nas na tržištu. Za 6 meseci sam regulisala sve hormone i evo tek sada posle nekoliko godina, prolaktin ponovo blago skače zbog raznih nerviranja koje imam i koje sam imala u prethodnom periodu.
Moj savet je spustiti loptu, ne nervirati se bespotrebno, šetnja, meditacija, sunčanje i Vitex.

[tanyaangel]

Kaburu, U uputstvu Cefanorma pise da se uzima jednom dnevno, od 4 mg je, jel to dovoljno, jesi i ti uzimala samo jednu kapsulu dnevno??