Preporucujem ovaj caj koji je na potpuno prirodnoj biljnoj bazi. Ukoliko je neko zainteresovan info u inbox. Rezultati odlicni
Način pripreme Sa 2 dl. Hladne vode preliti 2 supene kašike čaja, poklopiti i zagrejati do ključanja. Ostaviti poklopljeno 30 minuta i procediti ohlađeno.Piti 3 puta dnevno, bez zaslađivača, obavezno pre jela. Čajna mešavina potpomaže u normalizaciji nivoa šećera u krvi, a povoljno deluje i na holesterol.
Šećerna bolest ili dijabetes, je takav poremećaj koji je praćen sa povećavanjem nivoa šećera u krvi, kada gušterača prestane potpuno ili delimično da proizvodi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije dovoljno biološki efikasan u organizmu. U tom slučaju ćelije ne dobijaju hranu (ne pretvori se glukoza u energiju) potrebnu za život. Šećerna bolest je hronični, neizlečivi sistemski poremećaj metabolizma, koji se karakteriše hiperglikemijom, tj. trajno povišenim nivoom glukoze u krvi. Uglavnom je uslovljen naslednim faktorima. Nedostatak inzulina ometa razmenu ugljenih hidrata, masti i belančevina u organizmu (što se ispoljava tipičnim tegobama), javljaju se oštećenja, disfunkcije kao i popuštanja funkcije različitih organa, a naročito oštećenje oka, bubrega, nerava, srca i krvnih sudova (nakon dužeg vremena nastaju funkcionalne i strukturalne promene). Šećerna bolest se na osnovu uzroka i kliničkih manifestacija klasifikuje na dijabetes tip 1 i tip 2. Dijabetes tip 1 se najčešće javlja kod mladih osoba (ispod 30. godine života) i to uglavnom u vreme puberteta. U osnovi ovog oboljenja nalazi se autoimuni proces, koji uništava beta ćelije pankreasa, tako da se javlja odsustvo insulina u cirkulaciji i hiperglikemija. S obzirom da je za preživljavanje obolelih neophodno doživotno uzimanje insulina, ovaj tip dijabetesa se naziva i insulin-zavisni. Javlja se u oko 10% svih obolelih od šećerne bolesti. Dijabetes tip 2 nastaje kada gušterača nije sposobna da stvara dovoljnu količinu inzulina za potrebe organizma ili se proizvedeni inzulin ne koristi u potpunosti zbog neosetljivosti ćelijskih receptora za inzulin (za ulazak glukoze u ćelije potreban je inzulin). U kasnijem stadijumu bolesti prisutna su oba poremećaja, pa dolazi do sve izraženijeg metaboličkog poremećaja s neregulisanom glikemijom (nivoom glukoze u krvi). Kombinacija nasledne sklonosti i faktora okoline (debljina, telesna neaktivnost, starija životna dob) ima glavnu ulogu u nastanku tipa 2 bolesti. Javlja se prvenstveno kod odraslih, (najčešće se javlja nakon 60. godine života, ali su česti i slučajevi i između 40. i 60. godine života), mada se sve češće razvija i kod mlađih, posebno gojaznih osoba. Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti - prisutan u više od 90% svih osoba sa šećernom bolešću. U lečenju ovih bolesnika u prvim godinama pojave bolesti nije potrebna primena insulina, pa se ovaj oblik naziva i insulinnezavisan dijabetes. U kasnijoj fazi bolesti značajan broj obolelih zahteva lečenje insulinom u cilju sprečavanja, odnosno odlaganja komplikacija šećerne bolesti. Porast dijabetesa tipa 2 je uzrokovan „savremenim“ načinom života, gojaznošću, nepravilnom ishranom, smanjenom fizičkom aktivnošču, stresom, pušenjem. Gestacijski dijabetes melitus Gestacijski dijabetes melitus je jedna vrsta šećerne bolesti, koja se razvije kod nekih žena tokom trudnoće, jer telo ne uspeva da napravi dovoljnu količinu insulina, koja može da obezbedi normalan nivo šećera u krvi. Ovaj poremećaj se uglavnom dijagnostikuje posle 24. nedelje trudnoće, mada može i ranije. Gestacijski dijabetes melitus prolazi u roku od šest nedelja posle porođaja, jer mu je glavni uzrok upravo trudnoća, odnosno činjenica da neki od hormona posteljice blokiraju dejstvo insulina koga treba više proizvesti da bi ga bilo dovoljno. U slučajevima kada organizam trudnice to ne uspeva, dolazi do razvitka gestacijskog dijabetesa. Kod žena koje su imale gestacijski dijabetes, tokom života postoji povećan rizik od razvoja dijabetes tipa 2. Dijabetes nastaje usled inetrakcija različitih faktora, genetskih i faktora spoljašnje sredine, načina života. Razlozi za porast broja obolelih su brojni (registrovano je oko 190 miliona osoba u svetu sa šećernom bolešću i taj broj će do 2025. godine ovećati na 330 miliona): mnogo sedenja, malo kretanja, gojaznost, neodgovarajuća ishrana, kasno otkrivanje i neodgovarajuća kontrola šećera u krvi. Telesna reakcija na gubitak sna ili loše spavanje može ličiti na otpornost na inzulin, što je prethodnica dijabetesa. Inzulin ima zadatak da pomogne ulazak glukoze u ćelije da bi je ona koristila kao energiju. Otpornost na inzulin izaziva takvo stanje ćelija, da one ne koriste efikasno hormone, a rezultat je visok nivo šećera u krvi. Dijabetes nastaje kada telo ne proizvodi dovoljno inzulina ili ćelije iz nekog razloga nepravilno koriste inzulin. Kada inzulin ne radi svoj posao, visok nivo šećera u krvi raste do tačke na kojoj može oštetiti oči, bubrege, nerve ili srce. U Srbiji, procenjuje se, ima između 400.000 i 500.000 osoba koje se leče od dijabetesa, ali na jednog pacijenta, dolazi još jedan koji i ne zna da ima šećernu bolest i ne leči se. Broj dijabetičara i u Srbiji stalno raste.
|