Uglavnom se slazem sa postovima na Radmilino pitanje, s tim sto bih dodala jos nesto. Svojevremeno (pre 18 god) imala sam 25 kg viska. Pocela sam da ih nabacujem u 15-toj (kad sam zbog povrede prestala da treniram kosarku - i nastavila da se hranim kao sportista, a bez ikakve aktivnosti) i do 20-te su se samo gomilali. Pokusavala sam sa raznim dijetama, ali nista. Onda se desio niz nekih srecnih sticaja okolnosti zahvaljujuci kojima sam
iz glave izbacila razmisljanje o hrani. Dotle mi je, kao i Radmili, bilo jako tesko da gladujem i da se odricem bilo cega, ali kad sam mozak zaokupila gomilom drugih stvari (ljubav, posao, ispiti, novo drustvo, izlasci... recju, aktivnosti non-stop tako da bukvalno nisam stizala ni da pomislim na jelo) kilogrami su polako poceli da nestaju. Za manje od godinu dana izgubila sam 15-tak kg bez ikakve dijete (osim sto sam
zaboravljala da jedem). U pocetku cak nisam ni primetila da mrsavim, sigurno je proslo 3-4 meseca dok nisam shvatila da moj 501 br. 36 landara oko mene. Kasnije sam pocela da svesno vodim racuna i da samu sebe
zavaravam aktivnostima protiv neumerenog apetita i tako sam dovela tezinu na idealnu.
Da skratim, mislim da je dosta toga u glavi i iz glave. Radmila, ne znam kako zivis i provodis vreme, ali znam po sebi da i dan-danas, cim imam viska slobodnog vremena, a nemam ccime da ga ispunim, mnogo mi je teze da kontrolisem svoju ishranu, tj. da ne jedem svaki cas. Izadji iz kuce i zaokupi misli necim sto ce te odvuci od neprestanog razmisljanja o tome
"sta bih mogla da gricnem/prezalogajim".