Problem preterno velikog broja upisanih studenata medicine, odnosno hiperprodukcije lekara u Srbiji je viseslojan. Ima nekoliko JAKO vaznih elemenata koji ukazuju na nebrigu i aktuelnu degradaciju lekarske profesije u Srbiji. Ovde cu samo u par navoda prikazati sta su najveci problemi i devijacije:
Ukupan broj lekara u srbiji je oko 28.000, na oko 7,5 miliona stanovnika. Ovo je oko 1:280 lekara po stanovniku. U Americi ima oko 800.000 lekara na oko 320 miliona stanovnika, sto je 1:400 lekara po stanovniku. Smatra se da je broj lekara prema broju stanovnika besmisleno povecavati ako lekari nemaju sa cim da rade, ako ne postoji prateci rast broja bolnickih postelja, kapaciteta za bilo kakve preglede, prateca opremljenost dijagnostickim sredstvima itd. Shodno ovome, broj lekara u odnosnu na broj stanovnika u Srbiji bi trebalo da je MANJI nego u Americi, jer Amerika ima mnogo bolje opremljene medicinske ustanove, mnogo bolji nivo tehnicke opremljenosti, mnogo vise razloga da poveca broj lekara - sto ne cini. Cak i jednostavna racunica u kojoj bi se makar "izjednacili" sa Amerikom (da i kod nas odnos lekara prema broju stanovnika bude 1:400), dovodi do toga da je optimalan broj lekara u Srbiji oko 18.750 - sto je 10.000 lekara manje nego sada!
Pitanje koje pojedini postavljaju kada vide ove podatke je: "Zar nije vec sada primetan manjak lekara na mnogim mestima, s obzirom na guzve prisutne po skoro svim odeljenjima u drzavnim zdravstvenim ustanovama?" Odgovor je jednostvan: ne postoji manjak, postoji nepravilna distribucija! Lekari su "razmesteni" na pogresan nacin i bave se pogresnim stvarima. Na svakom koraku na nivou primarne zdravstvene zastite (PZZ) postoji ogranicavanje klinicke autonomije lekara, brani im se da rade i osnovne stvari koje rade lekari-stazisti svuda u svetu, a pritom se opterecuju administrativnim poslovima koji su prosto nezamislivi i nespojivi sa lekarskom profesijom. (Pogledajte samo naloge za ortotska sredstva kao primer "papirologja" sa kojom se suocava lekar PZZ). Sa druge strane, na nivou sekundarne zdravstvene zastite i terijarne zdravstvene zastite (SZZ i TZZ) postoji toliko veliki broj "uskih grla" da je prosto neverovatno da sistem ikako i funkcionise. U Zdravstvenom centru u gradu u kome zivim na oko 300.000 ljudi koji gravitiraju nadleznoj bolnici postoji samo jedan endikrinolog, samo jedankardioloski ultrazvuk, samo jedan (cesto pokvaren) bronhoskop, samo jedan dopler-aparat, ni jedan angio-sala...!
Da bi se ova "uska grla" uklonila, potrebne su dve stvari: dozvoliti volonterske subspecijalizacijie (ap vec imate toliko veliki broj mladih lekara na zavodima, onda im bar dajte sansu da se usavrsavaju, makar o njihovom trosku), i preusmeriti sredststva iz budzeta koja se sada razbacuju na gomilu besmislenih stvari u nabavku i opremanje PRAVIH i PREKO POTREBNIH medicinskih kapaciteta. Nije potrebno biti previse mudar, pa primetiti da se u Srbiji najvise umire od infarkta, shloga i raka (to zovem "svetim trojstvom srpske patologije"). Stoga, potrebno nam je STO VISE (i sto pre):
1) kardiologa, internista i specijalista opste medicine osposobljenih za izvodjenje ultrazvuka srca, ergometrije, tumacenje Holter-EKG-a,
2) kardiologa osposobljenih za invazivnu kardiologiju - kateterizaciju i plasiranje stentova
3) EKG aparata, ultrazvukova, kardiosala, Holter-EKG aparata, ergometrijskih sala, defibrilatora SVUDA (u americi ihima i na benzinskim pumpama, u restoranima, gdegod se okrenete...)
4) neurologa i lekara specijalista opste medicine osposoblenih da rade kvalitetne neuroloske pregede, doppler magistralnih krvnih sudova vrata
5) neurologa koji rade EMNG i tumace EEG
6) pratece opreme za izvodjenje navedenih primarnih dijagnostickih procedura u neurologiji
7) sto vise radiologa opbucenih da izvode funkcionalna snimanja vaskularnih struktura, da izvode MSCT preglede, MR preglede, ultrazvucno vodjene biopsije itd.

sto vise CT, MSCT i MR masina u Srbiji!
9) dva, tri, pet puta veci broj gastroenterologa obucenih da izvode gastroskopije i kolonoskopije, sa opremom i prostorijama gde ce to moci da rade
10) ostalih profila eksperata u oblasti interne medicine, neurologije, neurohirurgije, kardiohirurgije, radiologije i opste hirurgije koji ce se baviti primernom, sekundarnom i tercijarnom prevencijom prethodno pomenute tri grupe bolesti (srcana oboljenja, pre svega ishemija i poremecaji ritma i provodjenja, neuroloska oboljenja, pre svega ishemijske bolesti, i maligna oboljenja - pluca, probavnog trakta, ginekoloska i uroloska maligna oboljenja).
Sve ovo je, naravno, samo "lepa prica" ako ne postoji VOLJA na nivou Ministartsva zdravlja i ozloglasenog Republickog zavoda za zravstveno osiguranje (RZZO) da promene nesto u katastrofalnom sistemu koji su uspostavili. Za pocetak, bilo bi dovoljno ds e u planiranje kadrova i nabavke opreme ukljuci Lekarska Komora - koja je po ovim pitanjima potpuno marginalizovana. prosto je neverovatno da se Lekarska komora uopste ne pita oko broja upisa studenta na medicinske fakultete, kao ni oko broja dodeljenih specijalizacija, potreba nabavke opreme, planiranja i usmeravanja razvoja medicinskih ustanova... Sve je prepusteno politici, uticajima politickih interesa, licnih interesa male grupe povlascenih osoba (najcesce sa nivoa TZZ), interesima farmceutskih industrija i interesima raznih lobija koji pokusavaju na ovaj ili onaj nacin da isguraju u prvi plan svoje aktinosti. Nije li apsurd da se u Srbiji potrosi nevidjen novac na razne osteodenzitometre i brda lekova koji su paralele jedni drugima, iako je i poslednjem laiku jasno da od osteooroze jos niko nije umro, a od infarkta nam svakodnevno umiru i jako mlade osobe, ljudi u naponu zivotnih radnih, reproduktivnih i svih drugih ljudskih kapaciteta.
Da sve bude jos komplikovanije, pobrinula se "Bolonja" - koja je svojim apsurdnim uplivom u organizaciju nastave od fakulteta u srbiji napravila "vise skole", zapravo "napredne srdnje skole"! Ispiti su isparcelisani u kolokvijume, ocenjuje se "aktivnost studentata na predavanjima i vezbama" (sic!), studenti kao srednjoskolci pisu domace zadatke i imaju maltene "kontrolne ispite". Posledicno, nema skoro te osobe (osim poslednjeg lenjivca ili teskog bolesnika) koja bnece zavrsiti jednom zapocete studije - pitanje je samo vremena (i para). Kao krajnji rezultat imamo jasnu racuncu: svi koji se upisu ima i da zavrse fakultet, sto po starim nacinima studiranja nije bilo tako! Ako ste svesni ovoga,jasno je da cete ODMAH ograniciti broj upisanih studenata - pod uslovom da niste Ministar koji o tome odlucuje, a koji je ujedno i profesor na medicinskom fakultetu i koji zaradjuje od predavanja!!!? (Sukobi interesa u srpskoj medicini postoje na svim mogucim nivoima, ali je Ministar uspeo da u prvi plan isturi upravo onaj najmanje bitan, a to je konsultatvni rad u privatnim ordinacijama lekara specijalista zaposlenih u drzavnim ustanovama! Ovo je klasican primer skretanja paznje naivnih i neupucenih...)
Kao dopunski faktor za gomilanje lekara (koji nemaju kad da se bave svojom sudbinom rganizovano, jer su optereceni jurenjem za nekakvim bodovima za licenciranje, sto je jos jedna manipulacija), imamo prosto porduzenje zivotnog veka populacije (ukljucujuci i lekara), kao i bezobrazno produzenje uslova za odlazak u penziju. Ovime se direktno onemogucava da se starije kolege penzionisu, pa se i na taj nacin mladjima uskracuje da pocnu sa radom i usavrsavanjem. A lekar u 55 ili 60 godina, iako ga neko tera de se i dalje usavrsava i skuplja poene na besmislenim predavanjima na kojima vecina drema - sigurno nije bas oran i srecan sto ga neko maltretira "pod stare dane"!
Poseban problem u zdravstvenom sistemu u sbiji je gusenje privatne rakse, koja bi mogla da uposli veliki broj lekara, da omoguci narodu mnogo brze i prakticnije lecenje, efikasniju dijagnostiku, manje cekanje, neuporedivo bolje uslove za sve - ali je to nemoguce pored gramzivog RZZO, koji privatne ordinacije, poliklinike i bolnice ucenjuje potpunoneprihvatljivim uslovima. da bi neki privatni lekar bio "izabrani lekar", potrebno je da privatna ustanova u kojoj radi udvostruci i utrostruci broj zaposlenih koji ce se baviti nevidjeno velikom adminsitraijom koju zahreva RZZO. Naravno, jednostavno resenje je UKINUTI RZZO i ukinuti sstem obaveznog zdravstvenog osiguranja - ali ovo je vec decenijama tabu tema koju ne ominje ni jedna opoziciona, niti jedna stranka na vlasti.
Prica ima jos puno pasusa i strana, ali o tome drugom prilikom.
Primarijus dr med. Ivica Zdravkovic, specijalista opste medicine
NEAKTIVAN, osim za savete putem Facebooka.