Moj sin je nedavno napunio dve godine, u vrtic je krenuo sa godinu.jmary napisao:Ja još nisam primetila da je ona gladna.Samo me interesovalo da li imate neki savet, tipa da je pošaljem u vrtić
Kod kuce odavno muku mucimo sa nejelicom, a u vtricu je u pocetku jeo solidno, a onda smo stigli do toga da mi se vaspitacice zale kako u toku obroka nece da sedi za stolom kao ostala deca vec sa parcetom hleba seta po trpezariji i osim hleba i vode ponekad danima ne pojede nista drugo!!! Kuci kad dodje otvori frizider i osmehuje se samo na virsle. Znam da nisu zdrave, ali kad po ceo dan ne pojede nista osim hleba ako u frizideru ne nadje voljene virsle, sta onda uraditi? Otici pa ih kupiti - naravno izabrati neke kvalitetnije bez aditiva. Za dorucak kad ga pitam sta ce jesti - svako jutro isti odgovor : kikiriki!!!
Primenili smo do sad raznorazne taktike ali ni jedna nije urodila plodom.
Pokusavam da se ne nerviram, uzasno je tesko!
Draga Mary samo mama koja ima isti problem moze da te razume, a komentari tipa:
dodju mi kao so na ranu.. Mogu samo da kazem, blago tebi Goco i nedaj Boze da saznas kako je nama.gocam napisao:A moja devojcica ima 15 meseci, rastura se od hrane i takodje nije debela. Ali kolica prakticno ne koristimo. Od kada je prohodala ide svuda sa nama pesice, dobro se izmori, i samo trazi da jede.
Ne znam gde sam pogresila ili mozda nisam, mozda je genetika presudila, otac mu je visok 186cm, a tezak 76kg.
Negde sam procitala da je kod neke dece izuzetno razvijeno culo ukusa tako da negde do trece godine usvoje par ukusa (u nasem slucaju virsle,hleb,suvo grozdje i kikiriki), a sve ostalo koliko god se nama cinilo prijatno oni doziljavaju kao neprijatno.
Nakon trece godine bi polako trebao da prodje strah od novih ukusa.
Cini mi se da smo mi taj slucaj jer mom Stefanu nema sanse da podvalite mrvicu sira ni u cemu, ribu je u vrticu par puta u neznanju stavio u usta ali je odmah ispljunuo, a masu stvari nece cak ni da proba (puding, griz, corbu nikakvu).
Pa hajde sacekacemo i to cudo da se desi, a do tad da se naoruzamo strpljenjem.