Pre desetak dana radila sam svoj prvi IVF. Sve je teklo idealno do momenta koji je usledio nakon obavljenog transfera. Pošto sam u periodu između aspiracije i transfera oralno uzimala utrogestan (progesteron), doktorica mi je rekla da ga nakon transfera upotrebljavam vaginalno tri puta dnevno po 2 komada (kapsule od 100mg). Te iste večeri, nakon vaginalne aplikacije, doživela sam bolove na ivici izdržljivosti. Prevrtala sam se, grčila, ječala, obuzdavajući se od korišćenja bilo kakvog leka za smanjenje bola da ne bi time ugrozila dotadašnji uspešan tok. Nakon 2h agonije, jezivi bol se malo primirio, ali sam posledice u velikoj meri osetila i naredna dva dana. Doktorica mi je proporučila da prekinem vaginalno korišćenje, te da ga nastavim koristiti oralno. Uprkos više nego disciplinovanom ponašanju tih dana (mirovanje, voće, povrće i slično), prokrvarila sam devetog dana posle transfera. Nije pomogla ni terapija sa injekcijama progesterona, pa se sve neslavno završilo. Doktorica kaže da je primenila standardnu proceduru sa utrogestanom, u šta, iskreno, ne sumnjam, a da su ovakvi slučajevi netolerancije manji od 1%. Da li Vam je poznato još nečije slično iskustvo i šta se koristi u slučaju takve netolerancije progesterona kod vaginalne primene (napominjem da oralno uzimanje i u obliku injekcija nije dovodilo do bilo kakvih neprijatnosti)?
Ne mogu sto posto tvrditi da je ova netolerancija dovela do nezeljenog ishoda, jer bi to trebalo da kaže neko strucnije lice. Moj subjektivni utisak je bio da je utrogestan naprosto sprzio te embrioncice unete u mene par sati ranije, jer je osecaj bio identican onom koga imate kada vam vrelu peglu stave na stomak. E sada, ono sto je doktoricu malo zacudilo jeste da je krvarenje nastupilo prerano (9 dana nakon transfera), uprkos ovakvom rezultatu. Da li je još neko imao ovako kratak period između transfera i krvarenja?
