Ma da, jer - znate kako, mi imamo onaj stari vic kako postoji "muski grip" (oboljenje skoro pa smrtonosno, od kojeg mora da se lezi i izdise najmanje par nedelja

), i "zenski grip" (oboljenje vrlo lake prirode, koje zenu ne sprecava da radi, pegla, kuva i sve ostalo

), zato sam sebi dozvolila malko da se nasalim.
Salu na stranu, postoje neke ozbiljne psiholoske teorije da je kod osoba kao sto ste vi, doslo do "nakupljanja straha" u nekom vrlo ranom periodu, kojeg se pacijent mozda i ne seca, ali je dovoljno da podje prema lekaru, zubaru i slicno pa da krene da se znoji, da mu lupa srce i da panici. Prema mom iskustvu, to su cesto sasvim trezveni ljudi, koji inace nisu ni slucajno plasiljivi ili bojazljivi, ali im je taj "predsvesni" strah tu negde, iza, i ne mogu racionalno da ga savladaju. Poslednji moj takav pacijent (inzenjer od oko 48 godina) je kasnije sasvim slucajno cuo da je bio u bolnici kao dete od 16 meseci, i tamo proveo nekoliko meseci, izlozen raznim tretmanima (da ne kazem torturama) - svesno se ne boji, ali nesvesno mu kolena zaklecaju kad treba samo da nazove ordinaciju, a inace je inteligentan i uspesan covek, lavovskog srca.
Zbog svega ovoga - jos jednom: mnogo srece, i samo hrabro

.