Pozdrav svima,
Evo, da se i ja priključim u klub
GH sam dobio od svoje bivše prije nešto više od godinu dana. Tvrdila je da nije znala, ali se kasnije ispostavilo da je ipak znala da ima neki problem, ali me nije upozorila. Da budem iskren, u tom trenutku, i da mi je rekla, mislim da to ne bi ništa promijenilo u odluci s moje strane, mada moram priznati da me je činjenica da je znala da ima problem, a nije me upozorila, ipak jako naljutila. Al' ajd' nije tako nešto lako ni prevaliti preko usta, pogotovo kad veza startuje naglo i impulsivno
Razišli smo se prije nepuna dva mjeseca, a razlog razilaska nije imao nikakve veze sa GH...
Elem, bilo kako bilo, sad sam i ja postao „positive single“ i moram priznati da mi takav status baš i nije naročito prijatan, al' sve je to valjda život...
Ono što mene zbunjuje u cijeloj toj priči je razlika u percepciji kod ljudi između labijalne i genitalne varijante, paraktično istog virusa. Naime, gomila ljudi oko mene s vremena na vrijeme dobije herpes na usni i nikom ništa. Takođe, čisto sumnjam da svi ti ljudi osjećaju bilo kakvu moralnu potrebu da kažu potencijalnoj novoj partnerki: „Znaš, moram ti nešto reći, meni ponekad iskoči herpes na usni...“, a kad ti taj isti virus (ili gotovo isti) iskoči dole, onda treba da se odmah predstaviš kao fizička i moralna nakaza, koja mora biti sretna ako se desi da neko ne pobjegne od njega istog časa. Da me sad ne shvatite pogrešno, meni ne pada na pamet da ne upozorim potencijalnu novu partnerku (ako je uopšte i bude) na rizik, ali ne mogu da razumijem takvu razliku u percepciji, po meni istog zdravstvenog problema.
Da li je možda ipak oko tog nesretnog herpesa napravljena malo prevelika fama, jer pun je internet informacija kako možeš lako da oslijepiš, ako slučajno dodirneš oko rukom kojom si prethodno dotakao šta već, ili da dodirom možeš sam sebe da inficiraš i na drugim dijelovima tijela, pa čekajte ljudi, onda bi 50% populacije bilo teški invalidi s obzirom koliki procenat ljudi ima epizode labijalnog herpesa.
Moje pitanje (više ili manje retoričko) bi bilo, da li smo mi zaista sad tako teško i ozbiljno bolesni i predstavljamo toliku pretnju po ostatak populacije ili tu nas neko žestoko manipuliše, vjerovatno sa ciljem da prodaje lijekove ljudima za koje je i pitanje da li su zaista bolesni.
Meni kada se pojavi recidiv, ne koristim apsolutno ništa, nego pustim da samo prođe i prođe za 5-10 dana (u prosjeku 8 ). Dok sam bio u vezi, čak sam i u toku recidiva, naravno sa kondomom, bio itekako seksualno aktivan. Nezgodno je bilo samo u dva navrata, kada se recidiv desio na glansu, e to je bilo veoma bolno, ali je takođe prošlo bez ikakve ljekarske intervencije...
Sorry što sam bio ovoliko opširan, ali interesantna mi je tema (if you know what I mean?
)