Evo napokon posle 3 nedelje smo se ja i malecka uhodale, pa mogu da proverim poruke.
Porodjaj u Frontu je bio malo cupav, posto je ocigledno bila prenesena trudnoca. Kad su mi prokinuli vodenjak plodova voda je bila uzasno zelena, sto je znak da je moja beba patila. Roknuli su mi neku indukciju od koje sam se za sat ipo otvorila dovoljno i porodila, ali je problem bio kako su se ujacavale kontrakcije tako su bebini tonovi padali pa su mi doneli masku sa kiseonikom i tako sam disala ceo porodjaj. Sve vreme oko mene su bila 2 lekara i 2 babice i plus anesteziolog na stand-by za slucaj hitnog carskog. Jedino sam izgleda ja bila prisebna i nisam se uspanicila, disala sam pod maskom kolko sam jaka i sve vreme mislila na svoju bebicu. Najsrecniji trenutak je bio kad sam je cula da place i kad su mi rekli da je sve OK. Tad sam cini mi se zaboravila ceo porodjaj.
Jedino sto me iznerviralo je sto sam se ja redovno javljala na kontrole posle termina (termin je bio 6.8.) a doktori nikako da me ostave. Tek 14. su me ostavili na pregledu i to sam ceo dan previsela u hodniku i u 6 uvece dobila krevet u dnevnoj bolnici jer nigde drugde nije bilo mesta. Hvala Bogu pa su se sutra setili da mi daju vaginalno indukciju da vide hoce li poceti kontrakcije... Srecom sve je na kraju ispalo dobro, inace mislim da bih ubila nekog da nije tako!
Za ime je zasluzan moj suprug, posto sam ja bila ubedjena da ce biti decko i o zenskim imenima nisam ni razmisljala. A i u poslednje vreme su popularna kratka imena - Lena, Mina, Anja...
E sad moram da idem, cujem da me moj cvrcak zove. Probudila se!
Hvala jos jednom svima na cestitkama i zelim da svako od vas bude srecan kao sto sam ja sada!!!
