prije godinu dana mislio sam da je priča sa paničnim i sa anksioznošću završena, godinu dana nisam imao panični napad, osjećao sam ja anksioznost ali se dalo trpiti. Onda odjednom, potpuno nespremnog me spucao panični zaglavio sam u hitnoj i evo već dvije sedmice ne mogu da dođem sebi. Ponovo sam krenuo kod psihologa ali mi nisu dali terapiju kažu da je to prolazna faza, proljeće, promjena vremena i da ću opet biti onaj stari.
Ja evo po cijele dane sjedim kući, osluškujem srce, mjerim pritisak (po 10-15 puta dnevno), i samo mislim na to. Ono što me najviše brine jeste osjećaj kucanja srca u prsima, vratu, ušima, potiljku pa čak i jagodicama prstiju, bukvalno po cijelom tijelu. Idem redovno kod kardiologa, EKG uvijek uredan, holter EKG upućuje na somatske tegobe dok je srce zdravo, ultrazvuk srca uredan, pritisak kod kardiologa 110/70, color dopler krvnih žila vrata uredno, kardiolog kaže da mi je srce fenomalno, ali ja sam čitao da srce ne treba da čujemo kako radi i ako ga čujemo da to upućuje na aritmije i nepravilan rad srca. Umirem od straha, svaki dan po 2-3 panična zbog toga dobijem, loše spavam, ne mogu da zaspim jer čujem srce
Kakva su vaša iskustva s tim? Šta mislite jel to stvarno ukazuje na srčanu bolest? Jel to možda zbog povišenog pritiska(i ako mi je pritisak 130/80 gotovo stalno) ili šta?
Ubija me to što se taman uspijem malo opustiti i onda samo u prsima čujem tup, tup, tup i strah počinje, bukvalno sjedim normalno i mjerim puls, jer osjetim svaki svoj otkucaj, također kada normalno sjedim na majici mogu primjetiti kako mi srce kuca, majica se pomjera. Moram reći da mi je puls pri tome sasvim normalan 60-70 u minuti, ali ja kao da imam kantu umjesto srca i to nije povremeno nego konstantno, jedino kada hodam ili nešto radim ne čujem ga, jesam li sjeo ili legao odmah čujem(ne čujem nego osjetim) kako mi srce kuca, kao da srce grebe pomalo od prsa dok kuca pa ga ja osjetim.
Šta raditi i kako ovo zaboraviti ne obraćati pažnju na to. Unaprijed vam hvala
