Poštovanje,
Unaprijed se ispričavam na podužem postu..
Konačno sam naišla na noviju temu iridociklitisu, pa nisam mogla da se ne oglasim.
Baš sam jučer podigla opet terapiju, za koju je doktorica napisala u nalaz bavezno imati kod sebe..
Maxidex, sol. i ung., Naclof (bivše voltaren kapi), Midriacyl 1%.. Naime, živim s tim davežom već evo sedmu godinu..
Sad imam 28 godina..
Počelo je kao crvenilo oka, izrazita fotoosjetljivost, i bol... pogotovo pri fokusiranju predmeta, jedan član ovdje je to opisao
kao boli me pri pogledu u vlastiti nos..
Točno nešto poput toga..
Slušajući babske priče, ma to je propuh, ispiri sa kamilicom, bit će bolje, nisam otišla kod doktora nego sam otišla u krevet,
no bol je bila tako jaka da mi je čak malo crveno svjetlo od kontrolne lampice na tv-u, unatoč jastuku na glavi i potpuno zamračenoj prostoriji, zadavalo takvu bol, ravno tome da me netko bode iglama u oči...
Tu noć sam popila čitavu karticu analgina... Pila sam tabletu u prosjeku svakih sat vremena... Ne znam kako se nisam otrovala...
Bol nije prestala..
Tada sam shvatila da nešto zaista ne valja.. Otišla sam ujutro odmah kod doktora, i u roku od sat vremena sam bila hospitalizirana hitno u drugom gradu...
Tu sve počinje... Imate iridociklitis, bolest koja je redovno nuspojava... Da bi ju uklonili moramo naći izrok, odnosno žarište u tijelu koje vam ''baca'' upalu na oko.. Pretrage koje sam radila, tražeći fokus, iscrpile su me totalno... Ležala sam u intervalima od po 10-12 dana... Svaki drugi mjesec... Primjetila sam da se bolest javlja u parnim mjesecima, posebice ljetnim.. Prvih 5 dana obavezna terapija... Uz kapi , midrijatički koktel u oči... Ako sam ima sreće, dobivala sam samo dvije inekcije na dan u oko.. Svaki dan vađenje krvi... Otprilike 5-6 bočica... Više nisu smjeli... To se slalo na razne testove i pretrage... Slikala sam se na rengenu po tri dana za redom... Svaki put kad sam hospitalizirana.. Već sam mislila da, ako ugasim svjetlo, svijetlit ću u mraku koliko su me ozračili...
Kralježnica, zglobovi, prsni koš, čeljust, glava, sinusi, zubi... Ginekologija, reumatologija, stomatologija, toksikologija, infektologija... ..svaki drugi mjesec, deset dana, jedno te isto... Nema ništa... Zdrava kao dren... Čak su mi izvadili zdrav zub misleći da je od toga... ali ne... ništa se nije promijenilo...Razgovarala sam s doktoricom o pretrazi koja uključuje vađenje očne vodice i slanje na dnk-a analizu, ali smo se složile da, uz činjenicu, da pretraga košta 27 tisuća kuna, ujedno je i preriskantna jer do očne vodice mora doći kroz prednju sobicu oka, i dok ju vadi, ako samo kap očne vode završi u toj prednjoj sobici mogu izgubiti vid... Odustali smo... Do jednom.. Infektološki nalaz na rubeolu.. pozitivan... Kaže doktor, to vam je od ugriza krpelja, ( ne znam da li sam ikada vidjela krpelja u životu, a kamoli da me je ugrizao) kaže on nema veze, mogao me ugrist dok sam bila jako mala, da uopće ne osijetim simptome, ali sam nosioc rubeole...-.- Drugi nalaz, HLA B27... Pozitivan... okoštavanje lumbalnog dijela kralježnice.. Upala sakroilijalnih zglobova.. Spondilitis... Devijacija septuma.. Interesantno je koliko stvari su otkrili odjednom... Nakon godina traženja... Reumatske bolesti su progresivne... One su rijetko izlječive... I mogu se samo usporiti, ali ne i ukloniti... Stavili su me na terapiju Medrolom... Odmah 64 miligrama na dan... Taj period svog života ću opisat samo tako da sam željela umrijet svake sekunde... Imala sam takve nuspojave da me doktorica počela skidat sa lijeka već 6 dan kad me vidjela u što sam se pretvorila, samo je problem s medrolom što se treba skidati postupno, pa je moja agonija potrajala mjesecima...
Rekla je da će me držat na inekcijama koliko god ja to budem mogla podnjet samo da me nikad više ne mora stavljati na taj lijek.. I eto... Ja već sedmu godinu živim sa svojim davežom.. On me posjeti tu i tamo, kad je vruće, kad je parni mjesec, kad sam pod stresom... Naučila sam živjet s njim... U prosjeku mi je potrebno 5 do 6 sati od laganog crvenila oka do potpunog zatvaranja u mrak, užasne boli i prestanka funkcioniranja... Vid mi je znatno oslabio... Od silnih inekcija i godina kapanja... Al eto... Borim se... Čitam forume... Nadam se nekom novom lijeku... I nadam se da ću sačuvati svoje oko...
Ovim putem se želim zahvaliti svom osoblju, posebice tetama iz kuhinje koje su mi ostavljale extra porcije hrane po noći dok sam bila na Medrolu, sestrama kojima nisu išli na živce moji krikovi od bola po cijele noći, doktorima koje sam upoznala usput te posebice najboljoj doktorici na svijetu dr.Tvrtki Benašić sa oftamološke klinike u Osijeku, koja me pratila godinama, držala za ruku, borila se za mene protiv svih kad su me slali doma iz bolnice, ona me nije dala... Tražila je i tražila... Pomagala mi.. Nije se ljutila kad sam išla očajna po druga mišljenja, nego mi je čak i sama davala brojeve telefona drugih specijalista... U svemu tome nebi izdržala bez nje... Jer sve je puno lakše kad imate liječnika kojem je iskreno stalo, a ne kojem ste samo broj...
Eto, hvala što ste me saslušali, i još jednom, oprostite na iscrpnom postu, nadam se da će nekom pomoći...