Pisem ovaj post, jer je meni kada mi se desil pneumotoraks, mnogo znacilo da citam tudja iskustva, cak me je cesto i smirivalo… Ovako ide moja prica… Sredinom decembra krenula sam otezano da disem, nisam mogla lepo da udahnem vazduh, i imala sam osecaj da mi nesto skripi u plucima, takodje secam se nocu kad legnem, i kad je potpuna tisina, da sam cula kao neke mehurice, tako sam ja to bar opisivala… Nakon 10tak dana, odem privatno kod pulmologa, i zena mi kaze otprilike nije ti nista, mozda je neka alergija, i posalje me kuci (poslusala me je stetoskopom, uz recenicu da nece da me zraci da me salje na rendgen)… Meni je u medjuvremenu bilo povremeno bolje, pa gore, i tako u krug… da bi 15.01.2023. osetila da ne mogu lepo da pricam i disem u isto vreme, nisam mogla da jedem i da disem u isto vreme, mnogo sam se zamarala dok pricam, i hvatala dah sa koncentracijom… Nasmejem se, probode me nesto u ledjima… popnem se uz stepenice, i moram da legnem da se smirim, jer nisam mogla da dodjem do daha, slosilo mi se… Tada na nagovor mog supruga, mi odemo privatno da snimim pluca… sacekamo mi rendgen, i imamo sta da cujemo, potpuni kolaps desnog plucnog krila, kaze nam sestra da sacekamo hirurga… ja citam onaj nalaz, slosilo mi se, nije mi jasno ni sta ce mi hirurg, ni sta mi se desava… Hirurg dolazi, kaze ti ne ides kuci, biraj bolnicu gde ces da legnes, i u tom momentu ja sam pala u nesvest… kada su me povratili i kada sam se smirila, objasnili su mi, da trebaju da mi stave dren, da voda i vazduh iz pluca mora da izadje, i da ce taj dren da stoji par dana, i da par dana moram da budem u bolnici… Smestim se u bolnicu, stavljanje drena mi je prebolno iskustvo, znaci u sekundi coveku sve presedne! I provodim ja par dana u bolnici, vec u prvih par sati od stavljanja drena, izaslo je dosta vode i vazduha… U medjuvremenu kako nije izlazilo sve, oni odluce da mi pomere dren malo, i u tom trenutku, zakace neki nerv… e to je bio pakao, tri dana, svaki put kad me taj nerv zaboli, na pokret, oseca se zarenje ispod ruku, i na grudima, cak i kao da se sve ukoci, ma pakao najbukvalnije… idalje se pluca nisu potpuno vratila sa tim drenom, kako su dani odmicali ja sam ludela zbog zivca koji ubija koliko boli, a citajuci upravo forume i u konsultaciji sa lekarom, shvatim da je operacija zaista najbolje resenje. Prvo sto je sansa da se pneumotoraks vrati 2 posto, drugo sto bih tacno odlepila da sam ostala jos malo sa drenom i zivcem… I tako mene posle 7 dana drenaze, odvedu na operaciju… Radjena je VATS laparoskopska operacija, i poenta je da se otkloni gornji deo pluca gde su zapravo te bule, jednu znam da je i sprzio na sredini pluca sto sam imala, i da se sastruze plucna maramica kako bi srasla sa plucima… Hvala Bogu operacija je protekla kako treba, i bila sam na intenzivnoj nezi narednih 24h… kada se budite iz anestezije, tu je bitno da ostanete smireni, ja sam dobila blagi napad panike, i osecala sam kao neku ogromnu tezinu na grudima, ali sam se trudila da se smirim… uglavnom sam spavala ceo dan, a bol iskreno tako nadrogirana lekovima nisam nesto ni osecala… Nakon intenzivne nege, presla sam u bolnicu, i tu sam ostala jos 5 dana… Nakon operacije ja sam imala dva drena, jedan ispod grudi, i onaj stari dren koji je tu od pocetka… Prvu su izvadili jedan dren dan pred odlazak kući, i drugi dren na dan kada sam otisla kuci… Iskreno mene vadjenje drena uopste nije vadilo, cak imate neki osecaj olaksanja… Oporavak kuci, u pocetku je bio takav, da nista nisam mogla sama, ni da ustanem, trebao mi je oslonac, bolovi ne mogu da se zalim, mislim da sam ukupno dva puta popula lek… prvih 10 dana sam stvarno samo mirovala, lezala, i setala po kuci… ono sto se desavalo posle operacije u periodu oporavka jeste da osecam kao neko skripanje u rebrima, sto je doktor pretpotstavio da ima veze sa plucnom maramicom koja srasta za pluca, pa se tako oseca, i to je nesto sto mi bas smeta… i generalno imam napade panika, pa mi se onda sve pogorsa, al mislim da je to i normalno, jer ko prezivi pneumotoraks, mislim da ce razumeti zasto ovo pisem… Sto se tice snage, povratila mi se, funkcionisem normalno, jedini problem jeste taj osecaj da mi se nesto pomera uz rebra kada udisem, i posebno je izrazen kada malo vise pricam… takodje, tesko je ponekad jesti i disati, pircati i disati tek, ali treba organizmu dati vreme. Moj problem je sto sam nestrpljiva. Nadam se da ce ovaj post nekome pomoci. Svima vam zelim puno zdravlja i srece, ostanite jaki, i mislite pozitivno!
|