evo, odlučila sam se da napišem sve u nadi da će neko ovde imati šta da mi kaže...danas sam počela da uzimam propranolol jednu četvrtinu, malo su mi suve oči, hladne noge i imam malo taj neki treperavo-slatkasti osećaj u grudima(koji sam imala i kada nisam pila propranolol doduše)
dakle, do pre mesec dana ja sam bila normalna funkcionalna osoba...imam trideset godina, visoka sam 164cm i imala sam 64 kilograma do svega ovoga, sada 59...znala sam da imam nekakav šum sistole srca ali da nije strašno, povremeno preskoči srce, ali kao što mi je kardiolog rekao pre deset godina, to je najčešće posledica moje hernije a ne srčanih problema - i zaista, to se najčešće dešavalo nedeljom kada se za ručak najviše jede...ipak ta hernija meni nije stvarala nekakve ozbiljne probleme, jela sam sve koliko sam htela...inače uvek sam bila nervozna, ali ne tako da me je to onesposobljavalo za život, grizla sam nokte i to je to ali stres sam uglavnom gomilala u sebi (ne volim svađu, ne vičem na druge, za sve što ne valja uglavnom okrivljujem sebe)...i sada okrivljujem sebe jer su svi problemi počeli preteranim treniranjem u teretani na koje me niko nije terao...imam puno prijatelja, dečka koji doduše živi u inostranstvu, i, otkako sam se vratila sa studijskog boravka u japanu pre godinu i po dana, non-stop previše obaveza što poslovnih što akademskih što porodičnih...sve u svemu vodila sam jedan veoma aktivan ali i dosta stresan život
pre mesec dana otišla sam na trening u vežbaonicu u koju idem već 9 meseci...imala sam obilnu menstruaciju ali sam iz nekog razloga odlučila da se razbijem od treniranja, mahala tegovima ko luda, trčala a onda je počelo lupanje, uznemirenost, vrtoglavica...koje se nije smirivalo satima posle....po savetu ljudi iz hitne, popila sam dva bromazepama i legla da spavam...sutra i prekosutra sam bila iscrpljena ali funkcionalna koliko-toliko...a onda sam se za vikend opet probudila sa lupanjem i odlučila da odem u ponedeljak kod lekara...doktorka mi je dala uput za internistu ali već te večeri ja sam bila načisto prehlađena...i tako sam odlučila da sve odložim dok ne ozdravim od prehlade (inače te subote posle lupanja uzela sam bromazepam a u ponedeljak uveče popila ferveks...ni celu jednučašu ali me je to tako ubilo da nisam mogla ništa osim da ležim na desnoj strani, inače mi se sve vrtelo)...to je doteralo i do nove godine kada sam uveče, iz i dalje ne utvrđenog razloga počela da dobijam napade lupanja na svakih petnaest minuta...taman se malo smirim u krevetu i hoću da zaspim kad bam! skačem i sva sam unezverena...odem u hitnu, kažu mi da misle da imam nešto sa srcem, neku upalu, odatle u bolnicu, kardiolog kaže da mi nije ništa i da idem kod psihijatra, urade mi analize krvi, sve super, bolje nego ikad (uvek bila blago malokrvna i blago povišen holesterol, sad sve taman kako treba)...vratim se kući nakon dobijenog bensedina i diklofenaka u guzu i odspavam...od tada sam počela da koristim bromazepam, tj koristila sam po jednu dnevno dok su bili praznici, čim su prošli praznici i moji nisu bili kod kuće, nisu mi trebale tablete...ali onda opet za božić, pritisak preko 140/90 i nervoza i opet bromazepam...kada su svi praznici prošli konačno odem kod interniste...na osnovu uina u kome imam nešto kreatinina ona zaključi da imam kamen u bubregu i povišeni pritisak i da mi nebilet da pijem jednu četvrtinu...vratim se kod lekara opšte prakse, ona za internistu kaže da je budala i ako baš hoću mogu nebilet ali samo osminu...odlučim da odem kod privatnika na sistematski...ultrazvuk abdomena i štitaste žlezde dobar, krvni sudovi vrata i glave super, kod ginekologa mi utvrde da imam policistične jajnike a kardiolog mi kaže da mi sa srcem nije ništa ali je moguće da srce trpi zbog nečeg drugog i da mi propranolol jednu četvrtinu uz bromazepam i da obavezno odem kod gastro-enterologa jer je moguće da se kila pogoršala i da je ona uzrok svega...i da odradim hormone štitne i koksaki...hormoni štitne ok osim što je t4 blaaago povipen, koksaki negativan)...lekar opšte prakse se složi sa time, napiše mi recepte za to, uput za državnog kardiologa da budemo sigurni(zaboravimo gastro-enterologa, po to ću opet morati sutra)...od tada sam ja smanjivala količinu bromazepama (maksimalno što sam uzela su dve u jednom danu, juče sam uzela samo pola ujutru a uveče popila čaj od matičnjaka) i danas ujutru konačno isprobala taj propranolol...da li je ovo što se meni dešava stvarno na nervnoj bazi? ja sam se zaista bila jaaako uplašila posle tog treninga i još više posle nove godine i par dana sam bila ubeđena da sam gotova...šta god da sam radila mislila sam da radim zadnji put i od svega sam se opraštala...da li je moguće da me je to odvelo u ovu situaciju a da je sa mnom manje više sve u redu? ili je moguće da se na jednom treningu nešto tako pomeri u organizmu da sam nešto trajno pokvarila? ja se sada od svega bojim, sve mi deluje potencijalno opasno - ne smejem se, ne plačem, ne smem ni da pomislim ništa seksualno, bojim se čak i nekada omiljenog tuširanja toplom vodom...hrane se naravno bojim jer mi sada hernija reaguje na razne stvari, pogotovo slatke...na kolače ne smem ni da pomislim...par puta sam imala napade podrigivanja od po par sati...svaka napornija aktivnost mi deluje kao da će mi od toga srce eksplodrati ili tako nešto...
očajna sam jer ne znam tačno šta mi je...na netu svašta piše za taj propranolol, neki ga hvale neki pišu da su imali košmare i mislili da im srce staje i slično...sad se bojim da legnem da spavam...da li ću uveče smeti da popijem čaj od matičnjaka?
inače treba da idem u inostranstvo na duže od aprila i to jeste jedan od izvora stresa za mene iako želim da idem...moji roditelji recimo misle da se sve ovo dešava zato što ja u stvari ne želim da idem (ali ja stvarno mislim da to nije tačno)...ipak u ovakvom stanju ja ne znam da li mogu da idem do beograda (živim u pančevu) a kamoli u japan gde bi trebalo da idem...
da li neko ima iskustva sa privremenim korišćenjem propranolola? koliko je lako prestati? kažu treba prestati postepeno ali ja već uzimam minimalnu dozu...mislim, znam da sam tek počela ali već se radujem eventualnom danu kada ću moći da prestanem...
baš sam udavila ali sam htela da napišem sve živo da bi eventualno neko koga ne mrzi da čita imao što bolju sliku o tome šta se sa mnom dešava
Hvala puno svakome ko mi makar nešto napiše! I izvinite na davljenju i lošoj to jest nepostojećoj interpunkciji!
moj slučaj
Re: moj slučaj
i još nešto..danas sam kasno ustala i uzela lek tek oko 11...želela bih da to pomerim na neko ranije vreme ali ne znam da li smem odjednom ili da postepeno pomeram pošto svugde po netu piše da propranolol treba uvek uzimati u isto vreme i na isti način (sa ili bez hrane)
Re: moj slučaj
Kad ga popijem,meni od njega malo utrne vrh jezika a ne znam zasto?Nisam pitala lekara.Mislim da nije lek koji je tako "opasan".
Re: moj slučaj
nisam mogla da spavam do tri a i onda jedva...u jedan sam ustala sve tresući se od gladi i morala da pojedem makar nešto (voćni jogurt)...u osam sam se probudila opet mrtva gladna, pojela malo banane, malo šunke i jogurt i vratila u krevet jer sam planirala da lek popijem tek oko 10...za pola sata sam već opet bila gladna...sva se tresem a muka mi je i sve mi se gadi, imam onaj slatkast ukus u ustima, sve to nekako liči na tremu samo baš jaku kakvu ja mislim da nisam nikada imala, ni pred ispite...budim se sa tom tremom...da li i kako će to proći? zbog hernije mi svašta smeta da jedem a očigledno moram mnogo više da jedem kad pijem ovaj lek...doručkovala sam bareno jaje, parče hleba namazano pavlakom, nekoliko parčića parizera, voćni jogurt i nekoliko oraha ali mi se sada već čini da mi je stomak prazan (prošlo je pola sata od jela)...da li je ovo normalno za propranolol čak i u maloj količini kao što je ova koju ja uzimam?