draga tamaratf,
Ja sam 4og avgusta slomila fibulu i tibiu 1cm iznad skočnog zgloba. Istog dana su me operisali i ugradili mali milion srafova i pločica. Cela desna noga mi je sve vreme u gipsu. 26og oktobra idem na zakazani rendgen gde bi doktor trebao odlučiti da li će mi gips skratiti. Sve vreme se držim pozitivnih misli i verujem da će sve biti u redu ali... ne mogu se oteti crnim milslima.
U jednom od postova sam videla da ste napisali da oporavak traje duplo duže od vremena koje provedem u gipsu. To bi, u mom slučaju, značilo minimum 6 meseci jer sam skoro 3 meseca u gipsu. Sve i da mi doktor 26og skrati gips (znači, umesto fiksirane cele noge, ostaje mi samo potkoleni deo u gipsu) i da mi isti skine za 1 mesec, dolazimo na 4 meseca nekorišćenja noge. Da li to znači da ja 8 meseci neću moći da hodam kako valja??
I to nije sve, jer pre početka ikave terapije, moraju mi izvaditi šraf koji trenutno fiksira skočni zglob. Za ostale "stvarčice" ne znam da li će ikada biti izvađene.
Meni je interesantno da za svo ovo vreme ja nisam imala skoro nikakve bolove. Jedini pravi, neizdrživi, probadajući bol sam imala 5-6 nedelja nakon preloma u predelu Ahilove tetive - on je trajao nekoliko sati i prestao. To je, iskreno, bio prvi put da sam plakala
.
Isti bol se pojavi povremeno ali na par sekundi i to jako retko. Ponekada na sekund-dva osetim sitan bol u predelu zgloba ili potkolene kosti ali to je retko i ne mogu ga povezati ni sa čim drugim sem sa samim zarastanjem ili uticajem vremena. Da, zglob mi jako reaguje na vreme i na toplotu - tada imam utisak da nosim cipelu koja me steže i koju ne mogu skinuti.
Mnogo sam otišla od glavnog razloga pisanja ovog posta
Ono što me je uplašilo jeste Tatin povratak sa lekarske komisije i njihov komentar da ću na bolovanju biti minimum godinu dana...
Ova 3 meseca sam nekako izdržala i izdržaću još mesec ali sam se sve vreme nadala da ću u Decembru krenuti na terapiju u krajem februara biti spremna za povratak u normalan život... ali sada više nisam tako optimistična...
Pozdrav