Aritija molim dr za savjet

Deo Foruma rezervisan za sva Vaša pitanja iz sfere interne medicine, kardiologije, kardiohirurgije. Postavite pitanja našim stručnim saradnicima i pratite najnovija dešavanja kada su u pitanju prevencija, dijagnostika i lečenje oboljenja kardio-vaskularnog sistema.

Moderatori: moderato, vlada99

Odgovori
Korisnikov avatar
No problem
Novi član
Novi član
Postovi: 28
Pridružio se: Pet Avg 28, 2009 10:22 am
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Beograd

Re: Aritija molim dr za savjet

Post od No problem »

U istom smo sosu - nadam se da nije opasno.

Nadam se da ce se Drbgd brzo javiti.
Slika Slika
Korisnikov avatar
No problem
Novi član
Novi član
Postovi: 28
Pridružio se: Pet Avg 28, 2009 10:22 am
Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Lokacija: Beograd

Re: Aritija molim dr za savjet

Post od No problem »

Evo imas moju temu "ekstrasistole u trudnoci", da se ne ponavljam.

Znaci, dva dna mogu da se drzim dobro i hrabro, ali kad povezu preskoci po tri i vise dana, onda se totalno razludim i uspanicim !
Pitam se i ja koliko je to normalno, bezopasno i odraz anksioznosti.
Slika Slika
Goli
Novi član
Novi član
Postovi: 22
Pridružio se: Sub Mar 01, 2008 12:29 pm

Re: Aritija molim dr za savjet

Post od Goli »

Pokusacu da pomognem.
Inace, takodje sam imao problem sa anksioznoscu. Simptomi su bili mnogo gori nego kod tebe: tahikardija, ekstrasistole, probadanje oko vrha srca, suva usta, znojenje, nadimanje stomaka, napadi panike, agorafobija zbog koje maltene nisam ni pomisljao na izlazak iz kuce...
Sve je to trajalo 1.5 godinu intezivno. Kod doktora sam isao i nije utvrdjeno organsko oboljenje, vec funkcionalni poremecaj-sto je ono najbitnije. Tada sam rekao sebi "ti nisi bolestan, samo sam sebi mozes pomoci".
Tako je krenuo moj oporavak. Jednog jutra sam se probudio i nasao stari medicinski recnik. Pronasao sam svoje simptome koji su bili obuhvaceni recju "anksioznost" i uvideo da je sve na nervnoj bazi.
Taj dan nisam imao nikakve tegobe.
Naravno, ne moze sve tako lako nestati, ali sam poceo normalno da zivim i da se nosim sa svojim poremecajem, ne pridajuci mu puno na znacaju. Kada bih nekad strah ucinio svoje i pokusao da me osujeti u nameri da istrajem, uzimao bih recnik i nanovo citao zabelezeni odeljak.
Poceo sam da pricam prvo porodici, pa prijateljima i ostalima o svom problemu, konacno bez ikakvog stida. Nismo ni svesni koliko je anksioznost ucestala. Od kada sam svoj problem podelio sa ostalima napredak je bio jos uocljiviji.
Danas mogu slobodno reci da sam "izlecen". Pokusaj i ti, podeli to sto te muci sa najblizima, prijateljima i garantujem ti da ces posle svega biti ponosna na sebe.

P.S. Mozda ovo ne shvatis ozbiljno, procitaces, bice ti lakse, pa posle nekoliko sati "aj Jovo nanovo". E tada se vrati ponovo ovde pa ponovo procitaj sve sto sam napisao.
Nisi bolesna, neces umreti, nemas cega da se plasis! ;)
Odgovori