Draga nabla, hvala na ovako lepom dočeku. Kako je to čudno, sada mi se čini kao da smo se skoro juče dopisivale, kad vratim film na trenutak ne mogu da verujem ovakvom obrtu. Bila sam u velikoj panici (a paničar sam da ti ne pričam!) da mi se nikad neće sve ovo desiti, uprkos svoj mojoj kakvoj-takvoj veri. Sklona sam majstorskom zacrnjivanju svega, nije mi bilo lako da se kolko-tolko smirim i pokušam da poverujem da se i nama može desiti ovo prelepo čudo! Jedan deo mene je ipak nepokolebljivo verovao da će apsolutno biti kako Bog da, a taj delić mene je i verovao da će nam ipak Bog dati ovakav dar, ako treba, a nadala sam se da treba i da može.
Mislila sam se da li da o tome pišem ovde ili da ti pošaljem PP, ipak, sada ću ti reći, ne znam da li si čula za čudotvornu lozu i groždje Svetog Simeona Mirotočivog iz Hilandara za neplodne supružnike, mi smo je koristili. To je za mene nešto toliko sveto, lično i intimno da ne bih uopšte da polemišem o tome. S druge strane, možda nekome ova priča takođe pomogne, jer sam i ja prvi put za tu lozu saznala upravo putem Interneta i to baš onda kad sam prekinula sve naše diskusije. Možda će isto tako neko tragati za nekim većim saznanjima o njoj kao što sam i ja pa otkrije ovaj post i dokaz da je sve urodilo plodom.
Postili smo po vođstvu našeg duhovnika 40 dana, post smo završili u novembru mesecu, i odmah u decembru sam zatrudnela. Toliko sam i u to sumnjala da sam jednom, pre nego što je sam post započeo otvorila u posebnom raspoloženju Sveto pismo sa pitanjem koliko će vremena proteći od trenutka kada se sve to završi dok ne zatrudnim. Otvorila sam mesto gde je pisalo ODMAH. I to nisam verovala ali sam se ipak potajno veoma nadala da će se obistiniti, i ipak se desilo ODMAH. Bio je još jedan momenat kad sam pre toga bila u tom posebnom raspoloženju i otvorila sam Sveto pismo i prst mi se našao na mestu: I žena će zatrudneti, i rodiće…. To mi je bila velika vodilja, velika nada, da od hiljadu stranica odjednom baš to mesto otvorim… To je bilo negde čini mi se krajem jula meseca i neverovatno me je nadahnjivalo. Samo pomislim da od tih 1000 strana moj prst padne baš tu… Moja vera je je rasla, počela sam redovno da odlazim u crkvu na Svete liturgije, da postim, pričešćujem se i čvrsto sam verovala da će sve to uroditi plodom. Dala sam čini mi se sve od sebe. U septembru prošle godine smo prvo bili u manastiru Studenica na 2 dana. To je bilo fenomenalno i posebno iskustvo. Tamo leže mošti Svetog Simeona Mirotočivog, njegove žene Anastasije i Svetog Simona. To je čudesno. Nekih godinu dana pre svega ovoga je moj muž “slučajno” uzeo iz biblioteke knjigu o životu Sv Save i Sv Simeona, knjiga je napisana toliko nadahnjujuće, sa toliko ljubavi, da sam imala prosto osećaj da sam tamo već bila, srodila sam se sa svim tim opisima i Sv Sava i Sv Simeon su istinski oživeli u mom srcu, pa kada smo otišli u Studenicu, i sutradan išli do donje i gornje isposnice Sv Save, imala sam osećaj kao da sam ušla u onaj period i da se naša sudbina utkala u tu knjigu. Ima i još jedna knjiga koju sam kasnije pronašla koja takođe opisuje život Sv Save, napisao ju je Vladika Nikolaj. Fenomenalno.
Posle toga, krajem septembra smo išli u manastir Lepavina gde je čudotvorna ikona Presvete Bogorodice lepavinske.
O tome ima na sajtu:
www.manastir-lepavina.org
Na ovom sajtu se može pronaći i knjiga o čudima Presvete Bogorodice Lepavinske.
Koliko znam da bi se ova loza koristila, moraju oba supružnika biti krštena, slaviti krsnu slavu, i imati blagoslov svog duhovnika.
Eto tako, nama nedostojnima desilo se čudo i dao Bog da takvih čuda bude što više. Sigurna sam da svakome naidje pravi trenutak za nešto i da čovek ne može sebe da sili ninašta niti bi to po meni vredelo.
Što se tiče statistike tvog muža po meni ima logike. Mi smo, tj. posebno ja ipak više navijala za devojčicu i pre nego što smo saznali pol kad god bih neku trudnicu pitala šta nosi, odgovor bi bio dečaka, tako da sam ja čekala da ih se skupi što više jer bi onda bio red da na svet dodje konačno i jedna devojčica koju bih ja rodila. I, UZ je rekao: devojčica.
Dao vam Bog jednog divnog dečaka.. a posle može i devojčica…
Veeeeeliki pozdrav za tvog muža i tebe i želim vam mnooooogo sreće……….
Ja nešto verujem da se u nečemu treba istrošiti da bi naišao neki nov period. Vama je čini mi se vreme….. a sigurna sam da Bog ima neki i te kako valjan razlog za sve što nam se dešava. Mislim da je za početak nada i više nego dovoljna. Još samo da naiđe pravi trenutak...