Nije da mrzim doktore, ali njihovo povremeno, čak mi se čini prečesto totalno nelogično tj. neinženjersko razmišljanje me dovodi do ludila - znam to iz ličnog iskustva (kad mi je petorica njih apsces lečila baralginom intravenozno dok nisam dobila sepsu i iz mrtvih me izvukao jedan jedini doktor koji je hteo da ubije svoje kolege kada je video moje stanje, kao i kada su mi zamenili rezultate amniocenteze pa su videli duple polne organe na uzv detetu koje je savršeno zdravo muško dete i hteli da ga vade u petom mesecu trudnoce a onda me zvali na kucni broj telefona da me zamole da ih ne tužim, jer su našli sa kim su zamenili rezultate) - dobar broj njih toliko usko razmišlja da kada bi se našli u nekoj, nedaj bože situaciji koja nije opisana u udžbenicima, ne bih volela da im se nađem u blizini niti pod nožem. Izgleda da u medicini, kao i u većini struka, računajući i moju, oni koji znaju da razmišljaju ne ostaju u ovoj državi i bave se naučnim radom tamo gde imaju sredstva. Drugarica koja je završila post dok u USA kaže da je kod nas i dalje tako katastrofalno stanje u medicini da je dobro što iko preživi bilo koji period vremena posle odlaska kod lekara zbog ozbiljne boljke. Kako čitaju rezultate, kako se ponašaju u nepoznatim situacijama, kako prepisuju i koje lekove prepisuju... Ponekad mi se čini da tako mogu i ja da budem lekar, samo da završim svoje postdiplomske.
Zato je hidrazin sulfat napravio čovek koji je radio u NASI, što puno govori. Elem, blokira se samo enzim koji pretvara mlečnu kiselinu u glukozu. I jeste, iz Rusije nam je stigla kutija iz apoteke, i tamo su radjena ispitivanja u bolnici, na pacijentima, ne na životinjama.
Na stranu sto mogu pokazati živog svedoka koji je izlečen SAMO uz pomoc hidrazin sulfata od tumora veličine narandže. A da ne govorimo o tome da nema bolova, da nema depresije i da se u potpunosti vraca apetit. Moj tata je iz faze umiranja uz hs došao do toga da posle tri nedelje tretmana ide na wc, iako je ležao u krevetu sa parezom desne noge i ruke. O apetitu i hrani da ne pričam. Čak i to da je lečen od depresije, i to ozbiljne par puta u poslednjih deset godina a da se sada to nije osetilo - bio je fino raspoložen, kao i da nije imao ni glavobolje ni bolove (a imao je glioblastom multiforme IV stepena, puna mu je glava tumora bila) i ko zna gde sve metastaze, jer ga nisu ni snimali, niti radili tumorske markere niti bilo šta, osim jednog snimka glave sa kontrastom, meni je značilo puno. Onog momenta kada je video unuke blizance, stare dve nedelje, kao da se predao, kao sestra mi se porodila, sve je ok, sad mogu da "odem" - tako mi je izgledalo jer je bukvalno posle tog poslepodneva krenulo naglo pogoršanje, ničim drugim izazvano, i za pet dana je umro.
Možemo mi sad tu da pričamo i o epigenetici, o tome da je um taj koji je isprogramirao prestanak rasta tumora i isprogramirao ozdravljenje, i ja verujem u to, i sve što sam čitala na tu temu, kao i sve ideje o alternativnim načinima lečenja raka, govori suprotno onome što se radi danas kada je tretman protiv raka u pitanju - zračenje i kemoterapija su najgora vrsta lecenja, ali najrasirenija.
A za hidrazin sulfat, evo citata iz članka:
Kaheksija se javlja kao posledica nenormalnog metabolizma ugljenih hidrata, proteina i masti. Za razliku od zdravih ćelija, koje kiseonik koriste da izvuku energiju iz glukoze i proizvedu ugljendioksid i vodu (nusprodukti ovog procesa), većina kancerogenih ćelija ima drukčije metode razlaganja glukoze za stvaranje njima potrebne energije. Krajnji proizvod energetskog ciklusa kancerogenih ćelija, ciklusa koji se odvija bez prisustva kiseonika, jesu ogromne količine mlečne kiseline. Mlečna kiselina, kao i proizvodi raspadanja proteina i masti, ulazi u krv, bubrege i jetru i, uz trosenje ogromnih količina energije, ponovo se pretvara u glukozu. Zatim se ta glukoza vraća u kancerogene ćelije, koje je koriste za energetske potrebe, proizvode, opet, sve veće količine mlečne kiseline, pa se nedostatak energije ponavlja.
Hidrazin-sulfat blokira enzim u jetri neophodan za ponovnu konverziju mlečne kiseline u glukozu. Ovaj agens popravlja toleranciju na glukozu, redukuje njenu potrošnju, povećava unos kalorija, težinu obolelog ili je stabilizuje.
|