U toku 2007. godine sam imala dvije neuspjele VTO (IVF i ICSI). Bilo mi je jako tesko da se oporavim poslije prve neuspjele u matru, ali poslije ove druge (koju sam radila u oktobru) jos uvijek ne mogu da se ''oporavim''.
Ne mogu da funkcionisem normalno. Odlazim na posao i trudim se da kolege na poslu ne primjecuju nikakve promjene, ali sam potpuno skrhana. Kako odmice vrijeme cini mi se da mi je sve losije. Rijetko prodje dan da ne otplachem.
Inace pijem Bromokriptin vec 8 mjeseci, jer mi je prolaktin bio visok. Sta da radim?
Shvatam da ovakvo emotivno stanje moze samo da izazove jos vece probleme sa prolaktinom, ali ne znam kako da se izborim sa ovom uzasnom tugom i ochajem.
KAKO PROTIV DEPRESIJE NAKON NEUSPJELE VTO
Moderatori: moderato, admin, vlada99, dr Presetnik
-
- Aktivan član
- Postovi: 199
- Pridružio se: Ned Nov 04, 2007 12:37 am
-
- Aktivan član
- Postovi: 737
- Pridružio se: Sub Nov 03, 2007 9:48 pm
nisam bila u takvoj pa i slicnoj poziciji ali bih zelela da ti pruzim podrsku i koju rec utehe koliko mogu iz mog ugla.
nisam majka,jos uvek cekam,nada uvek postoji nemoj je izgubiti.imaj veru,u sebe njega i cinjenicu da ces zatrudneti.znas autosugestija je jako bitna inace u zivotu.pomoci ce ti ,ne samo da preguras vec da stanes na noge ponovo i krenesu nove borbe do tvoje bebe.sretno ljubim te
nisam majka,jos uvek cekam,nada uvek postoji nemoj je izgubiti.imaj veru,u sebe njega i cinjenicu da ces zatrudneti.znas autosugestija je jako bitna inace u zivotu.pomoci ce ti ,ne samo da preguras vec da stanes na noge ponovo i krenesu nove borbe do tvoje bebe.sretno ljubim te
<a href="http://lilypie.com/"><img src="http://lt1m.lilypie.com/aFKtp2.png" width="200" height="80" border="0" alt="Lilypie Trying to Conceive 21 to 37 day cycle tickers" /></a>
-
- Aktivan član
- Postovi: 199
- Pridružio se: Ned Nov 04, 2007 12:37 am
odgovor.......
Ti si imala dve neuspele vantelesne...........mi dva pobacaja......a ima i gorih situacija i od tvoje i od nase.......Prolazimo kroz sterilitet 3 godine,konacno zatrudnimo inseminacijom i zavrsi se misedom u 9.nedelji.Derali smo se iz sveg glasa,plakali,da smo mogli da umremo bili bi najsrecniji.Nismo jeli,okupas se jedva,nemas volju da pricas,places,mislis da je smak sveta.Medjutim iz dana u dan svatis da mozes samo sebi nauditi takvim ponasanjem i da otezavas put do bebe.Puno smo pricali,pa odlucili da menjamo atmosferu,vazduh....sve sto nas veze za za te teske trenutke.........otputovali smo,izlazimo,druzimo se,skrecemo misli na sve moguce nacine..........nije lako,ali ako samo o tome razmisljas mozes da zavrsis i na lekovima na primer..........ZATO PODVUCI CRTU,SHVATI DA NISTA NE DOBIJAS SA TOM DEPRESIJOM,SAMO OTEZAVAS I PRODUZAVAS AGONIJU.Nasa parola je''dok imamo reproduktivne organe ima nade za nas''..................pozdrav
To je dug period da se tako osecas - t.j. sto duze traje to je teze boriti se protiv takvih osecanja. Moj najiskreniji savet ti je da potrazis neko savetovaliste (npr. Savetovaliste za brak i porodicu) i krenes na psihoterapiju jednom nedeljno, mozda i sa muzem. Ne znam zasto je kod nas psihoterapija toliki bauk. Ljudima jako pomaze da popricaju sa nekim ko nije u njihovoj okolini i ko nece da ih hrani praznim floskulama tipa "budi jaka" "bice u redu" "trgni se" i ostalo, sto nema veze sa depresijom. Da mozes sve to - ne bi ni bila depresivna. Neplodnost je jako tezak psihicki problem (koji nekad ume da komplikuje i biolosku stranu, kao npr. da preko stresa dize prolaktin i inhibira ovulaciju), zato ne cekaj uzalud da "prebolis", jer je suvise dugo vremena proslo, nego potrazi pomoc. Da je nesto drugo u pitanju, kasalj, npr, i da kasljes mesecima, zar ne bi otisla lekaru?
majo mislim da ti je majmunche dobro savjetovala,jer znam da u depresiji nemas snage za nista,zato ti treba neko da te pokrece u pocetku a to je bilo savjetovaliste bilo psihoterapija..toliko ljudi postoji u toj struci da bi pomogli u takvim situacijama,znaci samo savjetima(!)a mi to ne koristimo.
I sjeti se,sve ce ovo proci..i izdrzati ces i ovo.
Na kraju krajeva,pa mi smo zene,mi izdrzimo nevjerovatne stvari

I sjeti se,sve ce ovo proci..i izdrzati ces i ovo.
Na kraju krajeva,pa mi smo zene,mi izdrzimo nevjerovatne stvari


-
- Aktivan član
- Postovi: 199
- Pridružio se: Ned Nov 04, 2007 12:37 am
Dear Maja,
valjda je ta depresija neizbezna. Ako je za utehu, imam je i ja, zato sto i ja imam 2 neuspesna pokusaja ICSI ovde u Makedoniji, zato sto smo potrosili sve sto smo imali, pa sam morala da posaljem muza u Iraku da zaradi neki dinar da bismo mogli da ponovo pokusamo kad se vrati. Valjda se zato osecam tako usamljena, a jedina uteha mi je ovaj forum na kome prvi put pisem (nadam se da je moj srpski OK). Vec godinu dana pijem antidepresive, ali pokusavam i da sama pomognem sebi uz pomoc knjiga poput 'Moc potsvesti' i sl.
Inace, i ovaj foru deluje umirujuce, posto shvatas da nisi jedini sa ovakvim problemima.
valjda je ta depresija neizbezna. Ako je za utehu, imam je i ja, zato sto i ja imam 2 neuspesna pokusaja ICSI ovde u Makedoniji, zato sto smo potrosili sve sto smo imali, pa sam morala da posaljem muza u Iraku da zaradi neki dinar da bismo mogli da ponovo pokusamo kad se vrati. Valjda se zato osecam tako usamljena, a jedina uteha mi je ovaj forum na kome prvi put pisem (nadam se da je moj srpski OK). Vec godinu dana pijem antidepresive, ali pokusavam i da sama pomognem sebi uz pomoc knjiga poput 'Moc potsvesti' i sl.
Inace, i ovaj foru deluje umirujuce, posto shvatas da nisi jedini sa ovakvim problemima.