odvikavanje deteta od pampersa
Moderatori: ModeratA, moderato, vlada99
-
- Novi član
- Postovi: 37
- Pridružio se: Čet Avg 23, 2007 12:36 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: Novi Sad
odgovor za selt
Draga Selt,
Nemoj se plašiti, nije nikakav problem što ti devojčica odbija nošu, odnosno odbija da piški u nju. Definitivno je oblik revolta u pitanju i, pošto nema drugog načina da ga iskaže, ona to čini na ovaj, vrlo efektan način. U ovakvim situacijama deca postaju naporna, posebno kada vide da odrasli padaju u vatru videvši da se upiškilo ili ukakilo u gaćice. To im pričinjava ogromno zadovoljstvo, jer osećaju da vladaju situacijom, te ovaj faktor manipulacije vrlo rado i često koriste.
Moje iskustvo sa decom je bilo u neku ruku slično. Imam dva sina, sa razlikom od 19 meseci. Stariji sin je taman bio u fazi privikavanja na nošu, kada je mlađi iziskivao najviše našeg angažovanja. Iako ga nismo ostavljali po strani, te intenzivno radili sa njim, on je konstantno odbijao da kaki u nošu, odnosno odbijao je da kaki uopšte, ali je redovno piškio. Pošto naravno mora izbacivati fekalije, on je to potiskivao onoliko dugo koliko je imao snage. Posle izvesnog vremena ustalio se tempo pražnjenja njegovih creva jednom nedeljno! Zamislite dete da vam kaki četiri puta mesečno!!! Bilo je odvratno. A da ne pričam o tome kako su izgledale pripreme za kakenje, koje su trajale po tri dana, jer je imao napone, ali je odbijao da se opusti. Počne da se vrpolji, stomak ga boli, počinje da plače, noša i WC (kao ni WC adapter) ne dolaze u obzir i to traje od prilike desetak minuta. I tako svaki dan - od ta tri dana - po nekoliko puta, da bi posle njih u poslednjem danu skoro ceo dan preplakao, vrteći se i cukpajući, uz konstantno plakanje. Ovakav tempo njegovog kakenja je trajao do navršene prve godine života mlađeg deteta (što znači da je stariji sin tada imao dve godine i sedam meseci). Mislim da smo u to vreme preživljavali horor, počev od intenziteta pražnjenja, preko mesta na kome to čini i tako redom. Bilo je i vikanja i pretnji, sve do trenutka dok nisam shvatila da će on to raditi nervirala se ja ili ne, odnosno da mu moja nervoza daje na značaju. Trebalo je puno kontrole da ne reagujem na to i posle dve nedelje (znači posle njegova dva pražnjenja) počeo je da kaki u kadu. To smo mu ponudili pošto smo shvatili da neće ni u nošu ni u adapter za WC. Kada je u tih prvih nekoliko puta bila zakon.
Da situacija bude još gora, mlađi sin u svom desetom mesecu života dobio meningitis i proveo tri nedelje u bolnici, te bio otpušten sa dijagnozom motorne retardacije. Za sve što je hteo da uradi morali smo da ga pustimo sam da radi, a u motornom smislu se sa navršenih 11 meseci života vratio na sposobnosti koje je imao sa 6 meseci. Imam utisak da je negde u ovom periodu, koji mi je ipak ostao maglovit, stariji sin počeo da biva tolerantniji po pitanju sopstvenog pražnjenja. Kada je dugo bila izvor zadovljstva kada se kaki, mada mu je posle izvesnog vremena nosić procureo. To je malo po malo bilo dovoljno da sam shvati da bi trebalo da svoje fiziološke potrebe obavlja ili u nošu ili u WC adapter, što je i prihvatio. Moram priznati da se i sada ježim kada se setim toga, jer je ovaj period bio izuzetno težak, kako u emotivnom smislu, tako i u bilo kom drugom smislu, jer se sve o čemu pričam dešavalo tokom 1999 godine u zemlji Srbiji (pokrajini Vojvodini).
Šta je poruka moje priče? Tolerancija, razumevanje, doslednost, upornost i vladanje situacijom.
Jednom kada se pelene skinu, ne stavljaju se više nikada, ni preko noći!!!!
Vrlo dobar prelazni period od pelena do noše jesu klasične pelene, pri čemu jednu pelenu (onu složenu tako da bude dugačka) stavite prvu do tela i preko nje navučete gaćice. Više ništa detetu ne stavljate i na svaka dva sata ga nudite na nošu ili adapter. Ukoliko je dete i dalje u pampersu, mrzeće vas da to radite, a ovako se i sami terate i motivišete da to činite. Uz to, dete će vas i samo upozoriti da je nešto uradilo, jer mu nije prijatno.
Nadam se da sam malo pomogla.
Nemoj se plašiti, nije nikakav problem što ti devojčica odbija nošu, odnosno odbija da piški u nju. Definitivno je oblik revolta u pitanju i, pošto nema drugog načina da ga iskaže, ona to čini na ovaj, vrlo efektan način. U ovakvim situacijama deca postaju naporna, posebno kada vide da odrasli padaju u vatru videvši da se upiškilo ili ukakilo u gaćice. To im pričinjava ogromno zadovoljstvo, jer osećaju da vladaju situacijom, te ovaj faktor manipulacije vrlo rado i često koriste.
Moje iskustvo sa decom je bilo u neku ruku slično. Imam dva sina, sa razlikom od 19 meseci. Stariji sin je taman bio u fazi privikavanja na nošu, kada je mlađi iziskivao najviše našeg angažovanja. Iako ga nismo ostavljali po strani, te intenzivno radili sa njim, on je konstantno odbijao da kaki u nošu, odnosno odbijao je da kaki uopšte, ali je redovno piškio. Pošto naravno mora izbacivati fekalije, on je to potiskivao onoliko dugo koliko je imao snage. Posle izvesnog vremena ustalio se tempo pražnjenja njegovih creva jednom nedeljno! Zamislite dete da vam kaki četiri puta mesečno!!! Bilo je odvratno. A da ne pričam o tome kako su izgledale pripreme za kakenje, koje su trajale po tri dana, jer je imao napone, ali je odbijao da se opusti. Počne da se vrpolji, stomak ga boli, počinje da plače, noša i WC (kao ni WC adapter) ne dolaze u obzir i to traje od prilike desetak minuta. I tako svaki dan - od ta tri dana - po nekoliko puta, da bi posle njih u poslednjem danu skoro ceo dan preplakao, vrteći se i cukpajući, uz konstantno plakanje. Ovakav tempo njegovog kakenja je trajao do navršene prve godine života mlađeg deteta (što znači da je stariji sin tada imao dve godine i sedam meseci). Mislim da smo u to vreme preživljavali horor, počev od intenziteta pražnjenja, preko mesta na kome to čini i tako redom. Bilo je i vikanja i pretnji, sve do trenutka dok nisam shvatila da će on to raditi nervirala se ja ili ne, odnosno da mu moja nervoza daje na značaju. Trebalo je puno kontrole da ne reagujem na to i posle dve nedelje (znači posle njegova dva pražnjenja) počeo je da kaki u kadu. To smo mu ponudili pošto smo shvatili da neće ni u nošu ni u adapter za WC. Kada je u tih prvih nekoliko puta bila zakon.
Da situacija bude još gora, mlađi sin u svom desetom mesecu života dobio meningitis i proveo tri nedelje u bolnici, te bio otpušten sa dijagnozom motorne retardacije. Za sve što je hteo da uradi morali smo da ga pustimo sam da radi, a u motornom smislu se sa navršenih 11 meseci života vratio na sposobnosti koje je imao sa 6 meseci. Imam utisak da je negde u ovom periodu, koji mi je ipak ostao maglovit, stariji sin počeo da biva tolerantniji po pitanju sopstvenog pražnjenja. Kada je dugo bila izvor zadovljstva kada se kaki, mada mu je posle izvesnog vremena nosić procureo. To je malo po malo bilo dovoljno da sam shvati da bi trebalo da svoje fiziološke potrebe obavlja ili u nošu ili u WC adapter, što je i prihvatio. Moram priznati da se i sada ježim kada se setim toga, jer je ovaj period bio izuzetno težak, kako u emotivnom smislu, tako i u bilo kom drugom smislu, jer se sve o čemu pričam dešavalo tokom 1999 godine u zemlji Srbiji (pokrajini Vojvodini).
Šta je poruka moje priče? Tolerancija, razumevanje, doslednost, upornost i vladanje situacijom.
Jednom kada se pelene skinu, ne stavljaju se više nikada, ni preko noći!!!!
Vrlo dobar prelazni period od pelena do noše jesu klasične pelene, pri čemu jednu pelenu (onu složenu tako da bude dugačka) stavite prvu do tela i preko nje navučete gaćice. Više ništa detetu ne stavljate i na svaka dva sata ga nudite na nošu ili adapter. Ukoliko je dete i dalje u pampersu, mrzeće vas da to radite, a ovako se i sami terate i motivišete da to činite. Uz to, dete će vas i samo upozoriti da je nešto uradilo, jer mu nije prijatno.
Nadam se da sam malo pomogla.
Hvala dona.
Taman mi se dva dana vratila u ustaljeni tok nuzde, tj. govorila mi je kada joj se piski, kad se prekjuce opet na mene naljutila nesto i tad sam prvi put videla da to namerno radi, naljutila se i odmah se ucutala i upiskila.
Posto sam provalila da strogoca nju ne moze da je podstakne da mi govori kada joj se piski, vec bas suprotno, pocela sam da je tolerisem i uporno na svaka 2 sata nudim nosom. Za sada je ok, samo jedva cekam da ponovo sama pocne da insistira na tome da vrsi malu nuzdu, sa velikom, opet da kazem nemamo problema, to obavezno prijavi da hoce da radi.
ps Dona, nadam se da je sa Vasim mladjim sinom posle sve bilo u redu?!?! To je ipak mnogo strasnije od ovog mog problema.
Taman mi se dva dana vratila u ustaljeni tok nuzde, tj. govorila mi je kada joj se piski, kad se prekjuce opet na mene naljutila nesto i tad sam prvi put videla da to namerno radi, naljutila se i odmah se ucutala i upiskila.
Posto sam provalila da strogoca nju ne moze da je podstakne da mi govori kada joj se piski, vec bas suprotno, pocela sam da je tolerisem i uporno na svaka 2 sata nudim nosom. Za sada je ok, samo jedva cekam da ponovo sama pocne da insistira na tome da vrsi malu nuzdu, sa velikom, opet da kazem nemamo problema, to obavezno prijavi da hoce da radi.
ps Dona, nadam se da je sa Vasim mladjim sinom posle sve bilo u redu?!?! To je ipak mnogo strasnije od ovog mog problema.
-
- Novi član
- Postovi: 37
- Pridružio se: Čet Avg 23, 2007 12:36 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: Novi Sad
Selt, hvala na interesovanju.
Dobro je prošlo, sada momak ima 8,6 godina i od svega što je bilo nije ništa ostalo. Čak je u nekim periodima svog detinjstva pokazivao takvu memoriju da smo se šokirali informacijama koje ima. Posle su mi objasnili o čemu se radi. Mozak dok je bolestan razvija alternativne puteve svog održanja, kako bi opstao. Te alternativne puteve mi - koji nismo preležali meningitis - nemamo. Kada se izleči, ti alternativni putevi i dalje ostaju, te su takva deca obično vrlo bistra, sa visokim IQ. Bio je vrlo bistro dete, ali kako je pošao u školu, valjda mu je to predstavilo shock to the system, tako da je trebalo dosta vremena i truda da shvati gde je došao i šta se od njega očekuje. Što se tiče onog IQ-a, nemam pojma koliki je, ali smatram da nije trebalo da se dogodi ništa poput meningitisa kako bi mu porastao kvocijent. No šta je tu je. Videćemo kasnije kako će se ponašati.
Nikola - kako mu je ime - je vrlo temperamentan i jako vezan za mene. Imam utisak da smo u periodu dok je bio odojče napravili kopču koja se teško razdvaja. Znam da u njegovom i svom interesu ga moram odlepiti od sebe, ali mi još to ne ide sa uspehom.
S druge strane, on je jako svestan da mu prvenstveno ja tolerišem gomilu gluposti koje napravi (primera radi u dva dana je razbio tanjir iz servisa, izgubio 200 dinara i zaboravio da napiše tekst u neku zajedničku svesku koju im je učiteljica dala - a to se ocenjuje!!!). Sve smo to i suprug i ja istolerisali i iskulirali. Imam utisak da smo brojali do 100000.
Stariji sin je druga priča, ozbiljan, svestan svojih obaveza i odgovornosti, više poštuje pravila (što je i uobičajeno za jedince i prvorođenu decu) s tim što trenutno ima ispade koji liče na nešto što se sada zove pretpubertetski period. U jednom trenutku dana je super, potom kao da je na LSD-u, zatim je nervozan, opet dobar i tako redom.
No, sve je ok, na kraju se ipak svi vratimo onoj staroj - Samo da je zdravlja i sreće, sve ostalo se može kupiti.
U svakom slučaju hvala na interesovanju za Nikolu. Pozdrav.

Dobro je prošlo, sada momak ima 8,6 godina i od svega što je bilo nije ništa ostalo. Čak je u nekim periodima svog detinjstva pokazivao takvu memoriju da smo se šokirali informacijama koje ima. Posle su mi objasnili o čemu se radi. Mozak dok je bolestan razvija alternativne puteve svog održanja, kako bi opstao. Te alternativne puteve mi - koji nismo preležali meningitis - nemamo. Kada se izleči, ti alternativni putevi i dalje ostaju, te su takva deca obično vrlo bistra, sa visokim IQ. Bio je vrlo bistro dete, ali kako je pošao u školu, valjda mu je to predstavilo shock to the system, tako da je trebalo dosta vremena i truda da shvati gde je došao i šta se od njega očekuje. Što se tiče onog IQ-a, nemam pojma koliki je, ali smatram da nije trebalo da se dogodi ništa poput meningitisa kako bi mu porastao kvocijent. No šta je tu je. Videćemo kasnije kako će se ponašati.
Nikola - kako mu je ime - je vrlo temperamentan i jako vezan za mene. Imam utisak da smo u periodu dok je bio odojče napravili kopču koja se teško razdvaja. Znam da u njegovom i svom interesu ga moram odlepiti od sebe, ali mi još to ne ide sa uspehom.
S druge strane, on je jako svestan da mu prvenstveno ja tolerišem gomilu gluposti koje napravi (primera radi u dva dana je razbio tanjir iz servisa, izgubio 200 dinara i zaboravio da napiše tekst u neku zajedničku svesku koju im je učiteljica dala - a to se ocenjuje!!!). Sve smo to i suprug i ja istolerisali i iskulirali. Imam utisak da smo brojali do 100000.
Stariji sin je druga priča, ozbiljan, svestan svojih obaveza i odgovornosti, više poštuje pravila (što je i uobičajeno za jedince i prvorođenu decu) s tim što trenutno ima ispade koji liče na nešto što se sada zove pretpubertetski period. U jednom trenutku dana je super, potom kao da je na LSD-u, zatim je nervozan, opet dobar i tako redom.
No, sve je ok, na kraju se ipak svi vratimo onoj staroj - Samo da je zdravlja i sreće, sve ostalo se može kupiti.
U svakom slučaju hvala na interesovanju za Nikolu. Pozdrav.

Cao!
Moje dete ima 21 mes.skoro.Od npr.18 -og kaze kada kaki ,kao da traz odobrenje i onda se iskaki u pelenu.Nisam nista forsirala naplasena pricama gomile mama koje znam da su im deca zbog toga dobila problem druge vrste-prestala da vrse veliku nuzdu,trpe po nedelju,2 dana,sto je ,slozicete se,nezdravo.Psiholozi su im govorili da je to zbog forsiranja ili preranog stavljanja na nosu(kada pojma nemaju).Oni ne mogu da kontrolisu misic(sfinkter)pre 18-og meseca.i tako meni prolazilo vreme,mada sam ja kupila nosu koja ima tockice,svira itd.I dAN DANAS GOVORI DA KAKI KADA KAKI ali ne da da mu se skine pelena,nece na nosu ,niti wc olju.Odlicno razume i zna gde to obavljaju mama i tata,ali on ne zeli tamo da zalazi.Cak kada se ukaki ne da da se presvuce.Pokusala sam da ga skinem i ostavim u gacicama-on bude mokar i ne smeta mu nimalo,kao ni pelena u koju piski tokom citave noci,bude puna...
On je jako aktivno dete i msilim da nosa nece ni upaliti jer ne bih mogla da zamislim da sedi na jednom mestu(krevet,stolica,a kamoli nosa)duze od 5 min.
Imate li neki savet????Hvala!!!!
Moje dete ima 21 mes.skoro.Od npr.18 -og kaze kada kaki ,kao da traz odobrenje i onda se iskaki u pelenu.Nisam nista forsirala naplasena pricama gomile mama koje znam da su im deca zbog toga dobila problem druge vrste-prestala da vrse veliku nuzdu,trpe po nedelju,2 dana,sto je ,slozicete se,nezdravo.Psiholozi su im govorili da je to zbog forsiranja ili preranog stavljanja na nosu(kada pojma nemaju).Oni ne mogu da kontrolisu misic(sfinkter)pre 18-og meseca.i tako meni prolazilo vreme,mada sam ja kupila nosu koja ima tockice,svira itd.I dAN DANAS GOVORI DA KAKI KADA KAKI ali ne da da mu se skine pelena,nece na nosu ,niti wc olju.Odlicno razume i zna gde to obavljaju mama i tata,ali on ne zeli tamo da zalazi.Cak kada se ukaki ne da da se presvuce.Pokusala sam da ga skinem i ostavim u gacicama-on bude mokar i ne smeta mu nimalo,kao ni pelena u koju piski tokom citave noci,bude puna...
On je jako aktivno dete i msilim da nosa nece ni upaliti jer ne bih mogla da zamislim da sedi na jednom mestu(krevet,stolica,a kamoli nosa)duze od 5 min.
Imate li neki savet????Hvala!!!!
Aha: samo strpljivo!nina-nana napisao: Imate li neki savet????Hvala!!!!

MOje su devojcice tek sa pune dve godine (mladja i neki mesec vise ) naucile na nosu. Mislim da sam oko 2 miliona para dala na pelene.
Kad sam pomislila da cu da poludim, mladja je konacno krenula na nosu... to je bio nevembar, a ona je u junu napunila dve.
Neka Vas utesi to sto do skole svi nauce...

- dolce-vita
- Stalni član
- Postovi: 1074
- Pridružio se: Čet Nov 06, 2008 8:32 pm
re nosa
Ja imam jedno pitanje, posto moja beba uskoro puni godinu dana, kada mogu otprilike da pocnem sa uvodjenjem nose, odnosno sa stavljanjem deteta na nosu, i kako se to radi?Hocu da ga recimo sa god.dana stavim ujutro i dam mu neku igeacku iu ruke, ali mi mnogi kazu da je to prakticno ne izvodljivo, samo ce kazu da to odpuzi i popiski se na pod
Interesuje me koji je najbolji nacin, i da li je uzaludno ga stavljati a nosu, ako dete jos ne moze da ukapira da tu treba da kaki ili piski 


Re: re nosa
wez8dolce-vita napisao:Ja imam jedno pitanje, posto moja beba uskoro puni godinu dana, kada mogu otprilike da pocnem sa uvodjenjem nose, odnosno sa stavljanjem deteta na nosu, i kako se to radi?Hocu da ga recimo sa god.dana stavim ujutro i dam mu neku igeacku iu ruke, ali mi mnogi kazu da je to prakticno ne izvodljivo, samo ce kazu da to odpuzi i popiski se na podInteresuje me koji je najbolji nacin, i da li je uzaludno ga stavljati a nosu, ako dete jos ne moze da ukapira da tu treba da kaki ili piski
ja nista nisam uspela da uradim do pune dve, dve ipo godine.
Srecno!

-
- Stalni član
- Postovi: 1893
- Pridružio se: Čet Avg 28, 2008 10:24 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
Re: re nosa
Sin je poceo sa dve ipo da ide na nosu i potrazio je sam to,zato sto sam ga par mesecivec stavljala i uporno mu objasnjavala sta treba da radi!dolce-vita napisao:Ja imam jedno pitanje, posto moja beba uskoro puni godinu dana, kada mogu otprilike da pocnem sa uvodjenjem nose, odnosno sa stavljanjem deteta na nosu, i kako se to radi?Hocu da ga recimo sa god.dana stavim ujutro i dam mu neku igeacku iu ruke, ali mi mnogi kazu da je to prakticno ne izvodljivo, samo ce kazu da to odpuzi i popiski se na podInteresuje me koji je najbolji nacin, i da li je uzaludno ga stavljati a nosu, ako dete jos ne moze da ukapira da tu treba da kaki ili piski
Cera ima skoro pa dve ipo i ,pored upornog objasnjavanja i stavljanja na nosu,i dalje sedi an nosu(moze tako satima) i ne uradi nista!cim ustane sa nose,imala pelenu ili ne ,ona se upiski ili ukaki!
Pa,ostaje mi samo da se tesim da do polaska u skolu svi se otarase pelena

Ja imam sina od 6 i cerkicu od 21 meseca sina sam pocela da stavljam na nosu sa 6 meseci i posle 3 meseca smo izbacili pelene i cerkicu sam isto pocel ada stavljam sa 6 ali jos nece da kaze kada ce da piski ili kaki nasa doktorka nam je rekla da je pustimo da ne navaljujemo jer ona slabo i prica.I tako se jos uvek borimo ponekad joj skidam danju ali se obavezno upisku ali neodustajemo vljda cemo do kraja leta uspeti.
Ma, suviše im je udobno... Moja ima 22 meseca i ne pada joj napamet da se odrekne pampersa. Zna čemu služi noša, zna i sama da sedne na nju, ali obučena, zna da kaže ali ne da da se svuče i stavi na nošu... Najgore je to što uglavnom ne da ni da se presvuče. U retkim trenucima, kada je raspoložena, kada se ukaki sama pripremi teren za presvlačenje, tj. pokupi sve što je potrebno i čeka, ali zato je to uglavnom jurnjava po celoj kući i plakanje. Isto važi i za klasično presvlačenje za izlaske, pa i za spavanje, a uz to već neko vreme je počela da bira šta će da obuče i obuje. Kada hoće hoće, kada neće neće...
Večeras je uzela sama nošu (koja stoji u sobi da bi joj bila na vidiku)sela je obučena i počela da šišti kao što sam ja radila ne bi li nju podstakla da piški... ostala sam bez teksta
Pročitah u nekoj knjizi da može da pomogne lutka koja pije i piški,slikovnice sa decom koja sede na noši i sl..i naravno golišavljenje jer kažu tamo da treba ih i pustiti da vide šta znači vršenje nužde...to ćemo da probamo kod bake na selu,na dvorištu
Od sutra ćemo da ozbiljnije poradimo na noši, ja sam mislila da me ne razume ali.... 


