Socijalni kontakt
Šestomesečno dete živahno prati zbivanja u svom okruženju. Prepoznaje svoju okolinu i razlikuje strane osobe od domaćih. Poznatu osobu prihvata, dok stranu odbija. Ukoliko mamu ili tatu ne vidi 2-3 dana, zaboravlja ih i ponaša se prema njima kao prema strancima. Potrebno je nagovaranje, veselo pričanje, pokret, pružanje igračaka da bi šestomesečna beba poklonila osmeh i obveselila se nepoznatom licu.
U toj dobi dete pogledom prati majku kada ona priprema hranu i zna što ona radi. Već tada princ ili princeza ima svoju omiljenu hranu i onu koju baš i ne voli.
Jedna od detetovih igara je i glasovna igra u kojoj ono izgovara slogove ma-me, ga-ge i sl. Neke će slogove izgovarati jače, neke slabije, a neke drukčijim tonom, brbljajući sebi u bradu, igračkama ili ljudima oko sebe. Beba slušanjem može utvrditi izvor zvuka, npr. šuškanje papira i okrenuti se prema pravcu odakle zvuk dolazi.
Sa sedam meseci dete prihvata igru skrivanja. Kada na bebu bliska joj osoba stavi maramu preko lica i potom je skine glasno se smijući i uzvikujući „tu si“ ili „kuku“, dijete nakon par ponavljanja prihvata igru te počinje i samo skidati maramu veselo se smejući. U njegovom brbljanju ima više slogova i varijanti, ali to čavrljanje nema nikakva određena značenja.
Osmomesečno dojenče ne voli biti samo, traži društvo, no počinje se „sramiti“ ili plašiti nepoznate osobe. Veselo se igra ku-ku. Kada joj se stavi sat kraj uva i govori tika-taka, ona pažljivo sluša. Male će damice, ali jednako i dečaci uživati gledajući se u ogledalo. Dete posmatra kretanje oko sebe, prati mamu pogledom po sobi. Zagledava se u igru sena pri lelujanju zavesa što ukazuje na razvoj pažnje i koncentracije.
S devet meseci dojenče zaokupljaju tihi šumovi i zvuci. Voli slušati na telefonsku slušalicu i to čini radosno i pažljivo duže vreme. Igra skrivača napreduje u pravu igru tako da se mama zaista sakrije iza nekog zaslona. Njeno izvirivanje ga silno veseli. Ono može čak po par sekundi čekati i tražiti majku pogledom, pružajući glavu prema mestu odakle čuje majčin glas. Kada mu se ona pokaže kliče od veselja.
S deset meseci dojenče pokazuje sve veće zanimanje prema svojim bližnjima nastojeći oponašati ih. Dete zna reći npr. „pa-pa“ kao znak pozdrava. Veseli se odobravanju svojih radnji, raduje ga priznanje. Rado ponavlja stvari zbog kojih je bilo pohvaljeno, pa kada iste učini i samo sebi tapše „bravo-bravo“. Sada majka sve više raspoznaje brbljanje svog deteta i oni već mogu sasvim ozbiljno „razgovarati“. Majka ponavlja jedan ili dva sloga koje je dete izreklo, a dete odgovara nakon kratkog vremena ponavljajući rečene slogove. Beba raspoznaje osobe i predmete iz neposredne okoline s kojima je često u kontaktu, npr. pitano gde je lampa okreće glavu i zaustavlja pogled na zadanom predmetu.
S dvanaest meseci dete sa zadovoljstvom stavlja ručice u zdelicu. Može samo jesti keks, komadić hleba i sl. Takođe može piti iz šoljice držeći je obema rukama, dok majka samo malo pridržava šoljicu. Dete u svom glasovnom izražavanju primenjuje smislene slogove sa značenjem. Razume zabranu. Čuje li od majke „ne-ne“, načas je pogleda upitno prekidajući svoju aktivnost. Međutim, zabrane zaboravlja pa ih treba ponavljati.
Krajem prve godine dete počinje izgovarati prve smislene reči u nizu. Ima rečnik od 3-6 reči koje modelira na svoj način. Pokazuje znakove prostornog pamćenja. Pravilno reaguje na zahtev, npr. „dođi ovde“ ili „baci to“, ali to ne učini svaki put jer jednostavno kada to nastoji izvršiti njegovu pažnju obuzmu neke usputne vrlo zanimljive stvari. Naime, toliko toga lepoga i zanimljivoga ima u svetu oko njega, sve želi doseći i upoznati, a mama i tata će mu u tome svesrdno pomagati.
Razvoj motorike iz potrbušnog položaja
Šestomesečno dojenče se živahno okreće preko boka s trbuha na leđa. U potrbušnom stavu odiže se na ispružene ruke i otvorene šakice oslanjajući se na donji deo trbuha. Potaknuto, npr. igračkom, odiže ruku visoko te zauzima položaj kosog sedenje oslanjajući se na jednu ruku, istostranu stranu tela i nogu, a potpomažući se kolenom i potkolenicom druge noge. Taj stav se naziva stav „vrtnog patuljka“ i on je preduslov za samostalno zauzimanje sedećeg stava u sedmomesečnog deteta.
Sa sedam meseci u potrbušnom stavu se dete može povlačiti po podlozi. Ruke su savijene i oslonac je na laktove, a noge su ispružene i ne sudeluju u tom. To se naziva vojničko puzanje. Dete može tako propuzati kratku udaljenost do igračke ispred sebe, ako je pri tome majka ispred njega i zove ga. Dete će se primicati njoj istovremeno se smejući. Ukoliko pri tome odignemo njegovu zdelicu i noge od podloge, ono je u stanju pomicati se prema napred na svojim rukama. Izbalansirano kretanje rukama prethodi zauzimanju četveronožnog stava. Do njega dete dolazi odižući trup od podloge, odupirući se na ruke i kolena i sa sedam meseci se u tom stavu može njihati napred natrag.
S osam meseci dete sedi s uspravnim leđima, a ruke opruža i postranično braneći se tako od pada (postranična obrambena reakcija).
Posle osam meseci dete se počinje braniti od pada i prema straga pružajući ruke (stražnja obrambena reakcija), što sa sigurnošću čini u dobi od 9 - 10 meseci. To je vreme kada sedi ispruženih ruku, uspravnog trupa i ravnih leđa. Ruke i šake su slobodne jer se više ne upire o njih. Ono sedi sigurno uz dobre ravnotežne reakcije u tome stavu. Okretanjem tela stvara veće mogućnosti za aktivnost ruku.
_________________ Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
|