Ksenija72 napisao:Ne mislim da je sluđena mama zaista sluđena...
samo se našalila...
No, da vratimo priču na početak.
Sa bebom idem svakodnevno na vežbice i ruku na srce ne vidim napredak. Rotacije su mu loše, odnosno radi ih u bloku uz moju malu pomoć. Još uvek ne može samostalno da se okrene sa stomaka na leđa i obratno. Juče mi je terapeutkinja pokazala vežbe na pilates lopti i nije bila zadovoljna kako pruža ručice kada ga zaljulja naglavačke.
I sve vreme plače i totalno je isprepadan.
Ne znam. Kažu da se iscimao tokom porođaja i da moraju da mu " reprogramiraju" reakcije.
Jbg, nisam pametna.
Inače je zlatna i vesela beba.
Idem da se spremim, pa na vežbice, pa ću se javiti...
Draga Ksendzi

a sta mislite o tome da mesec-dva batalite sa svime i radite pomalo sa detetom kod kuce,onako sasvim opusteno.Ni jedno dete koje je isprepadano nece da saradjuje.
Da ti ispricam moj dozivljaj iz savetovalista na kontroli kad mi je Luka napunio dve godine.
Mesec dana pre kontrole primio je prvi put injekciju za temperaturu(jer smo kretali na neodlozan put a on se razboleo pa mu je dr dala da ga"pokrije" tri-cetiri sata).Do tada nije reagovao kad odemo kod lekara-hvala bogu samo na redovne kontrole-ali od tada...uzas...
Kako smo se pojavili on se privio uz mene bukvalno me grcevito stezuci svom svojom malenom snagom.Kada je "jedna fina" medicinska sestra htela da ga izmeri on nikako nije hteo,otvorih usta da joj kao kolegenica kazem da se moze to i drugacije kad vec nece da sedne,a ona me prostreli pogledom i rece hladno:"Izadjite napolje!"
Sta mi je bilo,i sada se pitam,tek,ja pognute glave izadjoh...Stojim u hodniku,slusam kako mi dete vristi i histerise...a drugi roditelji me gledaju kao da sam ja opicena a dete sram ga bilo nevaspitano kad tako moze da vristi...Eto,to sam im videla u ocima.A za to vreme slusam sestru kako ponavlja"ajde,ja sam uciteljica,sine,ja sam uciteljica..."Zaboga,pitam se ja,otkud dete u dve godine zna sta je uciteljica...
Zeludac mi je bio u grlu!Kad vec nisam mogla da podnesem vrisku,uleteh unutra al srecom sestra ga je nekako izmerila.Naravno on i dalje place i ne da nikom sem meni da mu pridje...Kazem dr da dodjemo drugi dan kad ona viknu kao sta vi mislite,vidite kolika je guzva itd te ostadosmo.
On ne prestaje da place...Dr ga gleda,i kaze mrtva ladna "Ajde sine,kazi mi neku pesmicu".
Kakvu bre pesmicu,mislim se,pa on jedva sad i ime da zna...A ucila sam ga,znao je gomilu pesmica...
Vrhunac:"Hajde,kaze dr,stavite ga da hoda.
Spustam ga bosog na ledeni beton,dal od betona ili od straha,moje dete hoda kao da su mu to prvi koraci u zivotu!E tu mi je vec doslo da se smejem
Uz sve to kaze mi dr da mi je dete po visini iznad gornje granice i da to nije dobro

te da mu je iako izgleda mrsavo tezina takodje iznad gornje granice i to takodje nije dobro

Ja kazem,mislim,pogledajte mene,a i otac mu je veoma visok,a ona kaze nema to veze,ipak je presao granicu!
Ko postavlja te granice,pitam.A ona se samo cinicno nasmeja,kao ja sam toliko ispod njenog nivoa da nece uopste da se trudi da mi odgovori!
Izadjem,kazem :'Hvala lepo na ljubaznosti,cinicno se nasmejem xaxaxax,zalupim vrata i veooooma glasno opsujem:Ma mrs u pi**u materinu!
I zarekla sam se,ne vodim ga vise u savetovaliste!
Kad pomislim da nesto nije u redu,trk kod privatnog pedijatra,bar ce da nas ljube u d***,i mene i moga lepog,pametnog i naprednog sina!
Elem,izvinite svi zbog verovatno puno pravopisnih gresaka(emocije a i uticaj juga

),hocu samo reci da dete kad je uplaseno ne moze da saradjuje i da majke moraju slusati i svoj unutrasnji glas.
Kad te zovem, čuj me, Bože, pravdo moja! u tjeskobi daj mi prostor; smiluj se na me i usliši molitvu moju.