Izvinjavam se unapred što ću pisati esej, ali ova tema me baš pogodila.
Prvo potpuno se slažem sa isidorom u vezi ovoga:
isidora je napisao:
ako ne mozes da kontrolises dete od 2-5-7 godina, sta ces da radis kad bude imalo 16-17-21? Da se odselis iz kuce?
To je i meni jedna mama malog agresivca rekla: "ja ne znam šta da radim on tako jako stegne drugo dete (mali štipa i grize) da ja ne mogu da ga odvojim..."
Ja svoju decu
volim i
poštujem do neba i nazad ali bogme volim i poštujem svu decu i ne mogu da zamislim da ležerno gledam dok moje dete bilo koga mlati. A da još to ohrabrujem!!! Strašno!
Slažem se i sa ovim:
isidora je napisao:
Dete mora imati poverenja da kad ti kaze da ga neko maltretira, da imas "moc" da ga zastitis. Ko ce ako ne roditelji?
Ja bih se na glavu popela svima, vaspitačicama, vrtiću, upravi, dala bih u novine.... Uostalom, ako su vaspitačice tako "bajne" možda je za dete najbolje da promeni grupu...
Vanjina mama je napisao:
ali mislim da se ne može baš uvek podilaziti detetu koje se nateže da plače i čak dva puta za 15 minuta se od tog natezanja ispovraća. Njena majka je tad pita:"je l' ti lakše?", a ja bih, Božemeoprosti, nalupala i majku i ćerku.
Slažem se potpuno, osim što ja mislim da batine ne bi donele nikakvo rešenje. To dete manipuliše. Ali nije ono krivo zbog toga. Pa ne očekujete valjda od deteta od 2-3-4 godine da bira način na koji će dobiti sve što želi? Njihovo je da pokušaju, naše je da (ne) dozvolimo.
Već sam ranije pisala o prijateljici (bivšoj) koja je dete podsticala da se brani, pa je mala postala skriveni agresivac. I ta mala isto ima te napade histerije i plača (kao što ih sva deca imaju u nekom uzrastu, ali ona ih ne prerasta nikako), pa onda povraćanja i padanja u nesvest. A cela familija skače oko nje i postavlja se na trepavice samo da joj bude sve po volji.
Kao što već rekoh - mislim da su roditelji za sve krivi, a pošto je roditelje teško menjati bolje da se sa njima ne družite. Tako je i moja prijateljica postala bivša...
I da, takva deca se kasnije vrlo često roditeljima popnu na glavu.
Iskreno, malo me iznenađuje da se srećete sa tolikim brojem agresivne dece. Tužno je to. Roditelji su se izgleda malo pogubili.
Vanjina mama, mislim da nije loše mešati se u durštveni život tako malog deteta. Naročito što to nije prijateljica koju je dete izabralo, već su igrom slučaja zajedno u vrtiću.
Deca od nas uče kako se rešavaju konflikti. Možete kod kuće, kroz igru da vežbate kako da se postavi u situaciji kad je neko dira. Napravite joj malo pozorište od lutaka, kratko, gde jedna lutka drugu gurne ili nešto slično... Polako, da joj sve to sedne, oni su mali, ali su mudre glavice...
I da, još nešto mi je upalo u oči. Prvo vaspitačica koja sugeriše vašem detetu da se igra sa drugima (može da se desi da se vaša mala oseti krivom, jer nju vaspitačica izmešta iz situacije, a ne agresivnu devojčicu).
A drugo, što mi govori mnogo više o toj vaspitačici je stavljanje tako malog deteta u kaznu dva sata. One su studirale pedagogiju i morale bi da znaju da to dete može da ponizi i da se dete oseti odbačenim, isključenim a samim tim da postane još agresivnije.
U nekim radionicama na koje vodim decu, tete to rešavaju tako što dete koje ometa, gura, kvari.... uzmu sebi u krilo, uključe ga (deca to uglavnom rade da bi privukla pažnju), posvete mu se malo više nego drugoj deci i u većini slučajeva dete se jako fino zainteresuje i sarađuje...