Dojenje posle godinu dana
Moderatori: ModeratA, moderato, vlada99
Dojenje posle godinu dana
Moje dete ima 2o meseci i još uvek sisa,ali samo uveče pred spavanje.Na svim mlečnim formulama piše dojenje nastaviti do druge godine,pa se držim toga.Valjda ne grešim,znam da to mleko više i nije tako hranljivo,ali sam čin dojenje je opuštajući i za njega i za mene.
-
- Novi član
- Postovi: 32
- Pridružio se: Čet Dec 13, 2007 1:56 pm
Ja sam svoju devojcicu dojila nepunih 30 meseci. Zdrava je, prava, nije ovisna o maminoj suknji, niti nesigurno dete (kao sto mnogi tvrde za dugo dojenje).
Slazem se sa "osluskuj svoje dete". To sto je mleko manje hranljivo (mada, ne bih rekla, mleko se tokom citavog perioda laktacije prilagodjava uzrastu deteta i njegovim potrebama), nema veze- ionako dete u tom periodu uzima raznovrsnu hranu
Slazem se sa "osluskuj svoje dete". To sto je mleko manje hranljivo (mada, ne bih rekla, mleko se tokom citavog perioda laktacije prilagodjava uzrastu deteta i njegovim potrebama), nema veze- ionako dete u tom periodu uzima raznovrsnu hranu

-
- Aktivan član
- Postovi: 237
- Pridružio se: Pon Maj 23, 2005 9:20 am
Nazalost, borimo se sa predrasudama koje vladaju, u vezi neceg tako prirodnog.
Malo zena je informisano u toku trudnoce po pitanju dojenja... retki su i medicinski radnici koji su edukovani za pomoc trudnicama i porodiljama. Od starijih bas i ne mozes puno cuti saveta (btw, mene je mama dojila 6 nedelja, rekli da mleko nije dobro, i ona prekinula... ko ce jos o tome da razmislja
Prilikom prvog problema kod mog dojenja, dobila sam isto misljenje od majke- da mi mleko nije dobro, sta god to znacilo ). Dojenje je jos uvek (moja okolina) teeesko, i nervira, i sta ima tu da se filozofira o bliskosti majke i deteta, i boooli...
Imala sam cak i komentar da pokusavam da budem in zato sto WHO preporucuje dojenje 2 godine... a ja pojma nemam o tome... isla sam prema svom osecaju.
Malo sam po nekim forumima cackala bas oko tema o dojenju, uglavnom, jos vlada misljenje da je najduzi period dojenja bebe 6 meseci, posle toga mleko nema hranljivu vrednost... i svi idu linijom lakseg otpora, pa posle prvog bola odustanu od dojenja... i sve su bile pod stresom, i izgubile mleko u roku od pola sata... I onda ja uletim sa svojom pricom o ragadama kao kraterima punih 6 nedelja, o nestanku mleka usled bolesti kad mi je beba imala 4 meseca, povratku laktacije 12 dana posle toga, i uspesnom dojenju od 30 meseci, bez da sam bila zakljucana u kuci (zbog dojenja).
Srecom, dokazala sam, makar sebi, da je moguce da svaka zena doji (ukoliko nema zdravstvenih problema, terapija, ili ukoliko nema dojke). Pomogla sam svojoj drugarici kod svakog "posrtanja" (prvo dete ije dojila, i dojenje drugog deteta je bilo nesto sasvim novo za nju... uz to, i ona je imala predrasude sto se tice dojenja). Evo, drugarica mi sad ima 20 meseci "staza"... mada se bori sa okolinom, koja se
sto nije dete "odbila".
U toku trudnoce nisam imala neko posebno misljenje o dojenju... znala sam samo da cu dojiti, ukoliko imam mleka (predrasuda, uuuupas), ali nisam ni sanjala da cu dojiti toliko dugo. Period dojenja definitivno proglasavam najlepsim i najsladjim periodom svog zivota, kad bi me moja curica obuhvatila rukom oko pasa, drugom prigrlila siku... tacno me je hipnotisao taj prizor, dok pravi pokrete obrascicima... pa onda pusti siku, pogleda u mene i tako se slatko nasmesi... pa opet nastavi...
[/b]
Malo zena je informisano u toku trudnoce po pitanju dojenja... retki su i medicinski radnici koji su edukovani za pomoc trudnicama i porodiljama. Od starijih bas i ne mozes puno cuti saveta (btw, mene je mama dojila 6 nedelja, rekli da mleko nije dobro, i ona prekinula... ko ce jos o tome da razmislja

Imala sam cak i komentar da pokusavam da budem in zato sto WHO preporucuje dojenje 2 godine... a ja pojma nemam o tome... isla sam prema svom osecaju.
Malo sam po nekim forumima cackala bas oko tema o dojenju, uglavnom, jos vlada misljenje da je najduzi period dojenja bebe 6 meseci, posle toga mleko nema hranljivu vrednost... i svi idu linijom lakseg otpora, pa posle prvog bola odustanu od dojenja... i sve su bile pod stresom, i izgubile mleko u roku od pola sata... I onda ja uletim sa svojom pricom o ragadama kao kraterima punih 6 nedelja, o nestanku mleka usled bolesti kad mi je beba imala 4 meseca, povratku laktacije 12 dana posle toga, i uspesnom dojenju od 30 meseci, bez da sam bila zakljucana u kuci (zbog dojenja).
Srecom, dokazala sam, makar sebi, da je moguce da svaka zena doji (ukoliko nema zdravstvenih problema, terapija, ili ukoliko nema dojke). Pomogla sam svojoj drugarici kod svakog "posrtanja" (prvo dete ije dojila, i dojenje drugog deteta je bilo nesto sasvim novo za nju... uz to, i ona je imala predrasude sto se tice dojenja). Evo, drugarica mi sad ima 20 meseci "staza"... mada se bori sa okolinom, koja se

U toku trudnoce nisam imala neko posebno misljenje o dojenju... znala sam samo da cu dojiti, ukoliko imam mleka (predrasuda, uuuupas), ali nisam ni sanjala da cu dojiti toliko dugo. Period dojenja definitivno proglasavam najlepsim i najsladjim periodom svog zivota, kad bi me moja curica obuhvatila rukom oko pasa, drugom prigrlila siku... tacno me je hipnotisao taj prizor, dok pravi pokrete obrascicima... pa onda pusti siku, pogleda u mene i tako se slatko nasmesi... pa opet nastavi...
[/b]
Znate li da je majcino mleko lekovito? Sem sto pomazu kod zacepljenog nosica bolje nego ijednih kapi za nos (u bilo kom stadijumu laktacije), odlicno je i za probleme sa ocima. I to ne samo maminim bebama!
Inace, nisam verovala, a ni cula za taj podatak (za oci), dok mog muza ocuh nije jednom usao u kucu, dok smo bili u poseti kod sveki... vario nesto gospodin pametni bez maske. Oni opiljci metalni, ili kako se vec zovu su mu uleteli u oci, i oci su mu bile uzasno crvene! Vidim, sve nesto oblece oko mene, hteo bi da pita, a sav smusen... I pita on mene da li bih ja htela da mu pomognem. Drage volje, samo kazite. I pita on mene da u malenu casicu od rakije izmuzem malo mleka. Ja zinula, sta je coveku... Za sta vam treba moje mleko? (nije da ga stedim, pa da sam skrta, nego mi uopste nije bilo jasno). I on kaze da mleko dojilje pomaze. Ja izmuzem malo mleka, covek nakapa sebi u oba oka po kap, dve, i u roku od pola sata, bez ikakvih problema i dodatnih ispiranja, njemu ti opiljci izadju iz ociju, oci ostale crvene jedno dva sata, a onda su se "vratile u normalu" Ja sam bila sokirana!
Meni je bas drago da smo se ovde "nasle" sa svojim lepim iskustvima s dugim dojenjem.
Ja sam imala veliki problem na pocetku... i znam koliko sam se mucila da bih uspela u dojenju... i sad neko tamo da mi kaze da dojenje posle 6 meseci nije zdravo ili da je suvisno, da stvaram dete ovisno od mamine sike... ma, ajde molim te. Ako se budem odlucila za drugo dete, imam nameru da dojim dugo, isto toliko koliko svoju curicu
Meni je jedno vreme, posle prekida dojenja, nedostajao taj osecaj bliskosti... mislim, bliska sam sa svojim detetom i bez dojenja, ali nekako mi je bilo neobicno sto nema vise tog rituala.
A sta kazu vasi muzevi za vase dugo dojenje? Moj muz je bio odusevljen sto sam uspela (posto sam imala puno problema na pocetku, i bila demoralisana prilicno). On je inace bio dojen 22 meseca, tako da je i svekrva bila odusevljena mojom odlukom. U nasoj blizoj familiji su me zaista svi podrzavali.
Meni je, ovako, kad pogledam unazad, najvise bila potrebna podrska na pocetku (kada sam vec htela da kleknem pred doktorkom u savetovalistu i molim je da odredi mojoj bebi formulu, jer ja vise ne mogu). Jeste da bi se ta podrska ponekad svela na to da me ignorisu dok pricam o formuli.... ali svakako im svima hvala sto su me ignorisali. Posle toga je sve bilo lakse, pa i onda kada sam mleko izgubila, i vratila ga
Inace, nisam verovala, a ni cula za taj podatak (za oci), dok mog muza ocuh nije jednom usao u kucu, dok smo bili u poseti kod sveki... vario nesto gospodin pametni bez maske. Oni opiljci metalni, ili kako se vec zovu su mu uleteli u oci, i oci su mu bile uzasno crvene! Vidim, sve nesto oblece oko mene, hteo bi da pita, a sav smusen... I pita on mene da li bih ja htela da mu pomognem. Drage volje, samo kazite. I pita on mene da u malenu casicu od rakije izmuzem malo mleka. Ja zinula, sta je coveku... Za sta vam treba moje mleko? (nije da ga stedim, pa da sam skrta, nego mi uopste nije bilo jasno). I on kaze da mleko dojilje pomaze. Ja izmuzem malo mleka, covek nakapa sebi u oba oka po kap, dve, i u roku od pola sata, bez ikakvih problema i dodatnih ispiranja, njemu ti opiljci izadju iz ociju, oci ostale crvene jedno dva sata, a onda su se "vratile u normalu" Ja sam bila sokirana!
Meni je bas drago da smo se ovde "nasle" sa svojim lepim iskustvima s dugim dojenjem.
Ja sam imala veliki problem na pocetku... i znam koliko sam se mucila da bih uspela u dojenju... i sad neko tamo da mi kaze da dojenje posle 6 meseci nije zdravo ili da je suvisno, da stvaram dete ovisno od mamine sike... ma, ajde molim te. Ako se budem odlucila za drugo dete, imam nameru da dojim dugo, isto toliko koliko svoju curicu

Meni je jedno vreme, posle prekida dojenja, nedostajao taj osecaj bliskosti... mislim, bliska sam sa svojim detetom i bez dojenja, ali nekako mi je bilo neobicno sto nema vise tog rituala.
A sta kazu vasi muzevi za vase dugo dojenje? Moj muz je bio odusevljen sto sam uspela (posto sam imala puno problema na pocetku, i bila demoralisana prilicno). On je inace bio dojen 22 meseca, tako da je i svekrva bila odusevljena mojom odlukom. U nasoj blizoj familiji su me zaista svi podrzavali.
Meni je, ovako, kad pogledam unazad, najvise bila potrebna podrska na pocetku (kada sam vec htela da kleknem pred doktorkom u savetovalistu i molim je da odredi mojoj bebi formulu, jer ja vise ne mogu). Jeste da bi se ta podrska ponekad svela na to da me ignorisu dok pricam o formuli.... ali svakako im svima hvala sto su me ignorisali. Posle toga je sve bilo lakse, pa i onda kada sam mleko izgubila, i vratila ga

-
- Aktivan član
- Postovi: 168
- Pridružio se: Uto Dec 16, 2008 4:04 pm
nisam mogla a da ne ostavim poruku ovde..mi imamo 15 meseci i dalje jako puno sikimo a jedemo sve zivo...
imala sam nekih zdravstvenih tegoba ali nisam nista uzimala zbog dojenja i to je tako i proslo, medjutim ja sam naisla na grozna i ogromna iscudjavanja pogotovo od strane pojedinih dr kako to on tako dugo sisa, pa zasto, pa cak i u mojoj familiji su se sokirali, o mm da ne govorim, tamo nista ne valja sta ja uradim
ja sam se valjda vec sazivela sa tim, vidim da mu jadnicku to mnogo znaci sada kada mu izbijaju zubici...jedino sto me nervira je sto se budi nocu bar dva puta da bi se "konektovao"
on sigurno siki jedno 5 puta preko dana i noci jedno 2 puta....a kakva su vasa iskustva?
imala sam nekih zdravstvenih tegoba ali nisam nista uzimala zbog dojenja i to je tako i proslo, medjutim ja sam naisla na grozna i ogromna iscudjavanja pogotovo od strane pojedinih dr kako to on tako dugo sisa, pa zasto, pa cak i u mojoj familiji su se sokirali, o mm da ne govorim, tamo nista ne valja sta ja uradim
ja sam se valjda vec sazivela sa tim, vidim da mu jadnicku to mnogo znaci sada kada mu izbijaju zubici...jedino sto me nervira je sto se budi nocu bar dva puta da bi se "konektovao"
on sigurno siki jedno 5 puta preko dana i noci jedno 2 puta....a kakva su vasa iskustva?
Bogami, moja je bila "konektovana" cesto. Bio je jedan period kad je bila dosadna, i trazila siku na svakih pola sata (a to vidim i kod sina svoje drugarice zadnjih meseci, koji sad ima 22 meseca i jos uvek siki). Da li je to neka faza, ili sta, pojma nemam, to jos nisam izucila.
Uglavnom, kada bi trazila siku cesce nego obicno, znala sam da nesto ne stima, da se neceg plasi, ili je nesto spoznala novo, pa je opet strah zbog toga. Sika je bila najbolja uteha kad padne, kada je boli stomacic, kada ima temperaturu.
Ja zapravo ni nemam pojma koliko mi je kao veca na dan trazila.
Znam da je do kraja bilo cesto. A poslednja dva podoja koja je imala, kada sam je odbijala, bili su onaj pred spavanje i ujutro. Za divno cudo, nije bilo velikih problema oko odbijanja (posto je veeeeliko dete, pa naaaaviklo na siku i ne moooozes joj objasniti). Boze moj, koliko predrasuda!
Ja sam se sa okolinom koja se iscudjava lako izlazila na kraj... uostalom, zabole me sta drugi misle, pa ne otkidam nikom iz usta.
Svi su puni predrasuda, dok sami nesto ne dozive. Moja drugarica nije dojila prvo dete- nije islo, ona mislila to ti lepo stavis bebu na siku i zavrsena prica... al malo morgen
Da vam ne kazem kakve sam komentare slusala od nje... Rodi ona drugo dete i hajde da pokusa da doji, kao, 6 meseci ce. Ja, posto sam imala iskustva, da joj budem savetnik. Prosle smo mastitis, ragade... valjda je bilo sramota da bar ne pokusa, kad mi je vec trazila pomoc. Eno je, doji malog 22 meseca i zahvaljuje. Sad joj familija natura da ce cuvati malog da bi ga ona odbila (a ona o tome uopste ne razmislja)... mislim, ne znam sta smeta toj familiji koju vidja jednom nedeljno... bzvz...
Uglavnom, kada bi trazila siku cesce nego obicno, znala sam da nesto ne stima, da se neceg plasi, ili je nesto spoznala novo, pa je opet strah zbog toga. Sika je bila najbolja uteha kad padne, kada je boli stomacic, kada ima temperaturu.
Ja zapravo ni nemam pojma koliko mi je kao veca na dan trazila.

Ja sam se sa okolinom koja se iscudjava lako izlazila na kraj... uostalom, zabole me sta drugi misle, pa ne otkidam nikom iz usta.
Svi su puni predrasuda, dok sami nesto ne dozive. Moja drugarica nije dojila prvo dete- nije islo, ona mislila to ti lepo stavis bebu na siku i zavrsena prica... al malo morgen

Bezveze ajd da imas nekih vecih zdravstvenih problema pa da se jednostavno oraz leciti jakim lekovima pa da nesisa uredu ali zato sto teokolina tera da ga odbijas glupost. Ja verujem da sve ima svoje vreme sto se tice bebana pa isto tako verujem da ce doci i to vreme da jednostavno vise nece sisati ali dog god moze mi cemo se voleti.
Moja okolina je pozitivna tj svi se slazu oko toga da ga dojim sto duze u tu okolinu se uracubava i moj muz koji see apsolutno slaze da dojim dok god moze.
Inace razboleli smo se sada imamo bakterije i to ecsherisha coli i prvo sto me pitao nas pedijatar dojite jos kad smo otisli do pedijatar nefrolog na pregled i snimanje bubrega i njeno prvo pitanje je bilo dali mali sisa.
Tolko po tome!
Moja okolina je pozitivna tj svi se slazu oko toga da ga dojim sto duze u tu okolinu se uracubava i moj muz koji see apsolutno slaze da dojim dok god moze.
Inace razboleli smo se sada imamo bakterije i to ecsherisha coli i prvo sto me pitao nas pedijatar dojite jos kad smo otisli do pedijatar nefrolog na pregled i snimanje bubrega i njeno prvo pitanje je bilo dali mali sisa.
Tolko po tome!
