
Nikako da ga naucimo da sam mu ja mama, pricamo dugo vec gde je mama, a on ni da me pogleda iako masem. Nikako da ga naucimo da mase, da se pozdravlja, ne zna da imitira zivotinje, ne zna sta je sta jos uvek. Onda, ne odaziva se na ime, osim ako bas povisim ton, to me izluduje, bukvalno kao da me kulira... kad ga uzmem u ruke prema sebi, nikako da me pogleda, sve kao da mu je zanimljivije ono sto je desno i levo. Obozava da vrti zvecke, tockove, da lista stranice knjige. To moze i po pola sata, sat da radi. Mene je iskreno to zabrinjavalo, al mislila da m je dete malo, da izvinete "priglupo", ali to nisam nazivala autizmom. Gluv nije, jer kad i najtise zazvoni telefon on se okrece da ga vidi.
Jako, jako sam ulašena. Dal ima razloga za strah, s kim da se posavetujem? Dal je možda još rano? Možda kod njega sve kasni, mislim taj psihofizicki razvoj?
Pocinjem i sebe da krivim, možda mu nisam poklonila dovoljno pažnje, možda mu nisam puno pricala.... I slabo govori, jedino mamamama kad se iznervira.
Pomozite mi molim vas, dal mogu na bilo koji nacin da uticem na njega da se ovo stanje popravi? Dacu sve od sebe, kao svaka majka, svaki roditelj...
Dal je autizam nesto sto se moze:spreciti? Preplasena sam.
Svaki savet, odgovor, iskustvo bi mi mnogo znacilo. Hvala unapred....
p.s
slabo gestikulira i slabo komunicira pogledom....