Draga Jana,
Tacno znam o cemu pricas.Kada sam se razbolela desavalo mi se je da ponekada sanjam da imam karcinom, pa u snu pomislim kako ne treba da se plasim jer je to samo san, i kada se probudim pomislim "uf, kakav san", a nakon par sekundi stvarnost me samelje.
Jedna od bitnih stvari kada je karcinom u pitanju je prihvatiti dijagnozu. Po mom misljenju to je ono sto coveku daje tu strasnu snagu da se bori.
Na pocetku sam i ja tvrdila da sam prihvatila dijagnozu, medjutim tek kasnije sam postala svesna da nisam. Dijagnozu sam prihvatila kada mi je gospodja patolog
u Narodnom Frontu telefonom saopstila da je njoj "jako zao ali da ona ne moze da utvrdi da je meni primarni karcinom bio na jajniku ili je to bila samo metastaza". To je bio moj najveci trenutak uzasa! Kada sam pozelela da, ako vec imam karcinom, to bude taj na janiku koji je odstranjen u toku operacije.
Pitaj njenog sobnog lekara da ti da vise informacija. Pripremi se na njihovu neljubaznost, ali sta te briga! I sestre mnogo znaju pa mozes i njih pitati.
Pozdrav