Neko vreme nisam bio ovde, a vidim da ste me pomenuli par puta, pa cisto da i ja napsisem koju
Vidite sto se mene licno tice, ja duboko i iskreno verujem da svako ima bogom dano i zakonom garantovano pravo da veruje u sta god hoce. Isto tako verujem da su svacije zdravlje i zivot njegove licne stvari sa kojima ima pravo raditi sta god mu volja.
Sto se mene licno tice, ko nece da ide lekaru, ne mora. Ja licno ne smatram da je to nesto lose, to je licni stav, koji je moje da postujem (sta god da o njemu mislio). Onome ko to zeli ja pruzam uslugu u skladu sa svojim znanjem i mogucnostima, kazem mu svoje misljenje o njegovom problemu i predlozim ono za sta verujem da mu moze nesto pomoci, uz procenu i objasnjenje koliko mu to realno moze pomoci i - to je to. Niti sam ga ja razboleo, niti sam, u principu, duzan da ga lecim. Medicina (ova zvanicna) je moj posao, nesto od cega ja zivim i dok imam musterija time cu se baviti. A musterija ce, kako sada stoje, bar do moje penzije, biti, jer ipak, sta god ko mislio ili pricao mi ipak imamo, kakvi god su da su, debelo bolje rezultate od svih ostalih koji se ovim (iz hobija ili profesionalno) pokusavaju baviti
Moje je, ako mi se covek vec obratio, da sa jednom razumnom verovatnocom utvrdim o cemu se najverovatnije radi, da mu objasnim sta se tu sve moze uraditi i kako, da mu posteno kazem umem li ja to da uradim ili ne, te da mu predlozim neko resenje problema - bilo da cu to ja resavati ili da ga posaljem onome ko je u tome bolji od mene, ako ja ne umem. Moje je da coveku posteno predocim problem, ako me hoce saslusati, da mu posteno kazem kako stvari stoje i da ucinim sve sto mogu da mu taj problem pokusam resiti. Ako on to nece, nije ga moje terati. Ako mi ne veruje, njegovo je pravo ici drugde. Moje je da dam sve od sebe, a oce li neko pristati na operaciju ili odluciti da pije gas i sodu bikarbonu - to je njegova stvar.