Pazi kad sam bas pre neki dan razmisljala o tome kako je lekarima, kad je meni, samo na osnovu ovog foruma, ovako crno. Ali izvini, pa niko ih nije terao da zavrse bas to, ja npr nikad ne bih izabrala medicinu jer nemam tih zivaca, takodje defektologiju niti bilo sta slicno... ali do te se diplome ne dolazi lako, pa ako neko resi da predje ceo taj put, znaci da bas to voli, da ga bas to zanima, kontam ja - nije da nije znao sta ce da zatekne. Mislim, ne znam da li ima mesta sazaljenju... Niti opravdanju za doktorski stav "ma sta se lozis bre, ionako ce da mres" (koji se recimo pojavio u slucaju moje majke)...
Ne znam da li vam ikada iznesoh svoj stav o sansama na izlecenje (ne racunam one koje i dr-ovi mogu da izlece, oni su iskljuceni iz ove analize, kao neinteresantni
) - elem, o onima kojima zvanicna medicina ne moze nista, cak i kad se trudi: mislim da postoji odredjena kombinacija faktora koja moze da dovede do izlecenja, ali da niki ne zna koja je ta. Ljudi kojima se posrecilo uspeli su u najvecem broju slucajeva slucajno, a to sto je radilo kod njih, nece kod svakoga. Eto, daklem - po meni je moguce, al aj ga ti nabodi, pritom si ogranicen s vremenom.
Sto se ovog kajanja oko Brojsa tice - da nisu to probali, kajali bi se sto nisu probali, jer je "bas to mozda moglo da uspe"... Kajanje, daklem, ne gine, ko u tamnom vilajetu. Najgore je kad vise nista i ne probas, valjda, i pacijentu i porodici, kad ne uvodis vise nikakav novi ffaktor koji bi eventualno mogao da...
O ovome "na vreme" sam vec rekla sta, na osnovu svog iskustva, mislim - da moze da ima veze, ali da ne mora.