BOLESTI GRLA
U najčešće bolesti grla spadaju upala grla (faringitis), upala glasnica (laringitis) i upala mandula (tonzilitis). Sve te bolesti često se interpretiraju kao upala grla.
U pitanju su bolesti koje vrlo često pogađaju velik broj osoba, pogotovo u hladnijim mjesecima. Uzroci tih bolesti jesu, prije svega, infekcije bakterijama. U liječenju tih bolesti kreće se sa blažim lijekovima, kao su pripravci od kadulje i islandskog lišaja ili ljekovite pastile s antisepticima, tekućine s antisepticima. Uobičajeno, takvi pripravci su dovoljni, samo je u težim slučajevima opravdano koristiti i antibiotike.
Faringitis
Faringitis je upala grla, a uzrokovana je različitim mikroorganizmima. U većini slučajeva riječ je o virusnoj upali (virozi) virusima obične prehlade. Ponekad, pak, uzročnici upale grla mogu biti bakterije kao što je beta hemolitički streptokok skupine A ili neke druge bakterije poput korinebakterija, arkanobacterija, Neisserie gonorrhoeae, Chlamydie pneumoniae, i dr. Ali, u čak 30% slučajeva uzročnik nije identificiran. Simptomi upale grla jesu grlobolja (pečenje i bol u grlu), kašalj i otežano gutanje, a ponekad se zna pojaviti i povišena tjelesna temperatura. Većina slučajeva upale grla događa se tijekom zimskih mjeseci - sezone respiratornih bolesti, a od nje mogu oboljeti više članova jedne obitelji. Ponekad dolazi udružen s laringitisom, a može prijeći i u tonzilitis.
Infekcija grla beta hemolitičkim streptokokom skupine A ozbiljan je oblik faringitisa. On, ukoliko se ne liječi može izazvati ozbiljne posljedice poput akutne reumatske groznice koja može oštetiti srce, bubrežnih poremećaja, ali posebno teški oblici streptokoknog faringitisa mogu izazvati bakterijemije pa čak streptokokni šok (vrlo, vrlo rijetko). U teži oblik spada šarlah (skarlatina), nekad opasna bolest koja je prije 50-tak godina znala odnositi i živote. Šarlah je karakteriziran osipom. Većina oblika faringitisa prođe sama po sebi, a tretman pastilama ili biljnim pripravcima ubrzava oporavak i pomaže otklanjanju tegoba. Ali za liječenje streptokoknog faringitisa i šarlaha, moraju se primijeniti antibiotici. Nažalost, prečesta uporaba antibiotika i tada kada nije bila opravdana stvorila je oblike streptokokusa koji su vrlo, vrlo otporni na antibiotike. Infekcija takvim otpornim sojem streptokokusa može biti vrlo opasna.
Tonzilitis
Tonzilitis je upala tonzila uzrokovana infekcijom. Tonzile (mandule) su limfni čvorovi smješteni na dvjema stranama stražnjeg dijela grla, a glavna funkcija im je hvatanje mikroorganizama koji pristižu u dišni sustav i time tonzile čuvaju dišne putove od infekcija. U tonzilitisu tonzile su povećanje, crvene i prekrivene žuto-bijelo-sivkastom tvari. Tonzilitis se obično javlja kao posljedica produženog faringitisa i počinje jakom grloboljom, povišenom tjelesnom temperaturom i teškim gutanjem. Također, u težim slučajevima javlja se otežano disanje i promjena boje glasa.
Liječenje tonzilitisa ovisi o tome je li u pitanju virusna ili bakterijska infekcija. Kod viralnog tonzilitisa mjere su iste kao i kod virusnog faringitisa - biljni pripravci na bazi kadulje ili islandskog lišaja te pastile, a kod bakterijskog tonzilitisa, pogotovo kad je uzročnih beta hemolitički streptokok skupine A opravdano je uzimati antibiotike. Krajnja mjera zaustavljanja često ponavljajućih tonzilitisa u male djece koji otežavaju disanje jest tonzilektomija tj. kirurška intervencija vađenja tonzila. Nakon vađenja tonzila, česte upale prestaju.
Laringitis
Laringitis je upala glasnica u grkljanu, a karakterizira ga promuklost. Laringitis je rijetko kada ozbiljna bolest i obično traje manje od sedam dana. Uobičajeni simptomi laringitisa jesu promuklost, grlobolja, povišena tjelesna temperatura, suhi kašalj, škakljanje u grlu i otežano gutanje. Najčešći uzrok laringitisa jest virusna infekcija. Zanimljivo je da sami simptomi laringitisa ne iščezavaju kad je infekcija prestala - promuklost se može nastaviti tjedan dana i duže nakon što je infekcija pobijeđena. Ovim virusima, laringitis može nastati zbog bakterijske infekcije. Ostali uzroci laringitisa mogu biti naprezanja zbog glasnog vikanja ili pjevanja, a također, i pasivno pušenje može biti uzrok laringitisa.
U liječenje laringitisa dovoljne su ljekovite pastile s antisepticima ili biljni pripravci. Ukoliko laringitis potraje ili se simptomi ne povlače to može biti znak da je došlo do ozbiljnije infekcije. Ponekad je laringitis samo simptom tonzilitisa ili bronhitisa.
Registar lijekova
R02 Pripravci za liječenje bolesti grla
R02A Pripravci za liječenje bolesti grla
R02AA Antiseptici
amilmetakrezol + diklorbenzilni alkohol – Strepsils
benzalkonij + mentol + pepermint. ulje + eukalipt ulje – Septogal, Septolete
benzokain + cetilpiridinij – Septolete Plus
mješavina eteričnih ulja – Favora Orasept
pentilkrezol + diklorbenzilni alkohol – Neo-Angin N
klorheksidin + lidokain – Angal, Angal S
Liječenje upala grla najprije započinje antisepticima kao što su iscrpina kadulje, antiseptičke tekućine s klorheksidinom ili jodom, i ljekovite pastile s antisepticima. Kako je vrlo česti simptom upala grla kašalj, on se može učinkovito ublažiti raznim čajevima i sirupima na bazi biljaka kao što su bijeli sljez, crni sljez, trputac i islandski lišaj . Najčešće su ti pripravci sasvim dovoljni za liječenje upala grla, a samo u teškim i upornim infekcijama opravdano je koristiti antibiotike. Antibiotike treba što je moguće češće izbjegavati i uzimati samo onda kada infekcija dokazano potječe od streptokokusa, jer uzimanje antibiotika kada to nije potrebno krajnje je kontraproduktivno i vodi razvoju rezistentnih oblika bakterija koje je nakon razvija rezistencija vrlo teško liječiti. A upravo je otpornost bakterija na antibiotike jedan od najvećih i najozbiljnijih problema s kojim se susreće moderna medicina. Gutanje antibiotika kod bezazlenih oblika infekcije grla koristi samo bakterijama.
Kadulja
Kadulja (žalfija, Salvia officinalis), prvo je tradicionalno sredstvo koje se preporuča kod liječenja infektivnih bolesti grla i ždrijela. U većini slučajeva iscrpina kadulje sasvim je dovoljan lijek za tretiranje upale grla koja ne potječe od infekcije streptokokom. Kadulja raste u toplijim krajevima Europe, kao što je Mediteran, a raste i u toplijom krajevima središnje Europe. Kadulja spada u porodicu Lamiaceae u kojima su i broje druge aromatične biljke koje sadržavaju eterična ulja. Eterično ulje kadulje, pak sadržava tujon, antibakterijsko, fungicidno, antivirusno sredstvo. On djeluje kao prirodni antiseptik djelujući na patogene mikroorganizme u faringitisu, laringitisu i tonzilitisu. Zanimljivo je da on djeluje i na viruse. Međutim, tujon je otrovan spoj. U prevelikim količinama izaziva epileptične grčeve, tahikardiju, osjećaj vrućine i vrtoglavicu. Zbog toga se iscrpina kadulje za liječenje bolesti grla ne pije jer bi time otrovni tujon dospijevao u organizam, nego se iscrpinom kadulje ispire (grglja) grlo, nakon čega se ispljune. Kako je tujon hlapivi spoj priprava iscrpine od kadulje za sastoji se u tome da se biljna droga samo prelije vrelom vodom, poklopi i pusti da odstoji. na taj način je u iscrpini sačuvan antiseptik tujon. Iscrpina kadulje djeluje i protuupalno jer sadržava i tanine koji djeluju adstringentno na sluznicu ublažavajući upalu.
Antiseptičke tekućine
Antiseptičke tekućine sintetski su ekvivalent klasičnoj vodenoj iscrpini kadulje. One obično sadržavaju antiseptike kao što su heksetidin ili povidon-jod u količinama koje još uvijek djeluju znatno antimikrobno, ali malene količine tih antiseptika koje dospijevaju u probavni trakt ne izazivaju štetne učinke. Upotrebljavaju se tako što se njima ispire (grglja) upaljeno grlo, a nakon toga se ispljunu. Ako se progutaju veće količine takvih otopina, obično dolazi do podražaja na povraćanje te je malo vjerojatna značajnija apsorpcija sa štetnim sistemskim učincima.
Unatoč mišljenju da je njihovo vrijeme iza nas, antiseptičke otopine se lagano vraćaju u uporabu. Razlog tomu je činjenica da se na njih ne razvija bakterijska rezistencija, djeluju na široki spektar mikroorganizama, a nuspojave su rijetke. Time se antibiotici "štede" za uporabu u realno potrebnim situacijama kada je infekcija streptokokusom dokazana i smanjuje se broj komplikacija povezanih s rezistentnim sojevima bakterija.
Ljekovite pastile
Ljekovite pastile zapravo su ono što većina osoba u Hrvatskoj percipira pod imenom "septolete". To je pogrešno jer ne postoji farmaceutski oblik koji bi se zvao "septolete". Pripravci koje većina pacijenata u ljekarnama traži pod imenom "septolete" zapravo se ispravno zovu "pastile" ili "oriblete". Odakle zabuna s pojmom "septolete"? Naime, u pitanju je klasični "kaladont" sindrom - slučaj kada se točno određeni trgovački "brand" jednog proizvođača poistovjeti sa skupnim imenom grupe proizvoda. Dakako, takav uvrijeđeni naziv ide u prilog samo jednom proizvođaču, onom koji je s takvim proizvodom prvi izašao na tržište ili je uspio svoj trgovački "brand" nametnuti kao općeniti naziv. Dakle, pravilan je naziv - ljekovite pastile.
Ono što te pastile čini ljekovitima jesu antiseptici koje sadržavaju. Primjerice to su halogeni antiseptici diklorobenzilni alkohol i, amilmetakrezol, ili kationaktivni antiseptici benzalkonijev klorid i cetilpiridinij. Njihova zajednička karakteristika jest da su u malim količinama neotrovni, a dovoljno učinkoviti za čišćenje sluznice od širokog spektra mikroorganizama. Najbolja strana ovih tvari jest da mikroorganizmi nisu u stanju razviti rezistenciju kao na antibiotike.
Uz navedene antiseptike u ljekovitim pastilama obično dolaze razne tvari koje potpomažu njihovo djelovanje - mentol, eterična ulja peperminta, eukaliptusa, anisa, timijana i dr. Također, u pastilama dolaze i ekstrakti biljaka kao što je islandski lišaj. Oni i sami djeluju antiseptički, a imaju i bronhosekretolitično djelovanje pa pomažu kada postoje simptomi rinitisa, i preobilno lučenje sluzi u bronhijama. Osim toga, oni daju i ugodan okus pastilama. Ljekovite pastile obično sadržavaju saharozu, ali skoro skoro uvijek postoje i verzije bez šećera koje su namijenjene prije svega dijabetičarima.