Dragi moji, ne znam da li je bila eksplicitno izdvojena tema o psihoterapiji, ali s obzirom da cu se ukljuciti u program psihoterapije - psihoalanlize, po savetu lekara koji time vidi put ka mom izlecenju, voleo bih da razmenimo iskustva na ovom forumu. Da li se neko lecio psihoterapijom, koliko je to trajalo i koliko mu je pomoglo. Imao sam priliku da procitam na drugim mestima na netu kako su mnogi odustali zbog finansijskih razloga ili slabe upornosti. Ipak, interesuje me ima li neko ko je bio uporan i da smatra da mu je dosta pomogla psihoterapija?
Pozdrav
goma
PSIHOTERAPIJA
Moderatori: moderato, admin, vlada99
Budi uporan
Meni psihoterapija pomaze. Budi uporan, potrebno je da u potpunosti saradjujes sa svojim psihoterapeutom. U pocetku ce ti delovati da nisi nacinio nikakav napredak, i da je sve uzaludno, veruj mi, korak po korak, malo po malo i osetices lagano poboljsanje i osecaces se sve bolje i bolje. Ja to sve uspevam bez upotrebe lekova. Dok mi je ranije danima bilo lose danas se bolje osecam i tegobe su se ublazile i lakse izlazim sa njima na kraj.
Predlog za forum
Izuzetno dobar forum koji moze biti od pomoci
http://forum.ppsc.spc.org.yu
Veliki pozdrav
dr Ostojic
http://forum.ppsc.spc.org.yu
Veliki pozdrav
dr Ostojic
-
- Stalni član
- Postovi: 97
- Pridružio se: Pet Dec 24, 2004 1:27 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: Beograd
Ajmo malo sektasenja. Gospodine doktore, nema potrebe da vrbujete ljude koji imaju problem, u bilo koju versku organizaciju. Bolje mu dajte savet iz oblasti psihoterapije, ili ga licno pregledajte (ukoliko ste strucno lice) nego sto ga saljete na forum Srpske Pravoslavne Crkve.
Ne verujem u dobre namere onih koji osvestavaju zlocince, naplacuju opela, zlostavljaju maloletnike, sire netrpleljivost i vrbuju ljude sa psihickim smetjama. Osobi treba strucna pomoc a ne Amfilohijevo osvetnicko opelo.
To je moj dobronameran savet.
Ne verujem u dobre namere onih koji osvestavaju zlocince, naplacuju opela, zlostavljaju maloletnike, sire netrpleljivost i vrbuju ljude sa psihickim smetjama. Osobi treba strucna pomoc a ne Amfilohijevo osvetnicko opelo.
To je moj dobronameran savet.
Nije sve tako jednostavno
Naime napisali ste da je rec o sektasenju kad sam preporucio forum SPC.Znajte da gresite i evo zasto.Urednik tog foruma je covek koji je dugogodisnji psihoterapeut,covek koji je vise od trideset godina radio kao klinicki lekar na dve najpoznatije americke klinike.Bajaga napisao:Ajmo malo sektasenja. Gospodine doktore, nema potrebe da vrbujete ljude koji imaju problem, u bilo koju versku organizaciju. Bolje mu dajte savet iz oblasti psihoterapije, ili ga licno pregledajte (ukoliko ste strucno lice) nego sto ga saljete na forum Srpske Pravoslavne Crkve.
Ne verujem u dobre namere onih koji osvestavaju zlocince, naplacuju opela, zlostavljaju maloletnike, sire netrpleljivost i vrbuju ljude sa psihickim smetjama. Osobi treba strucna pomoc a ne Amfilohijevo osvetnicko opelo.
To je moj dobronameran savet.
Drugo saradnici pastirskog centra su akademici iz oblasti lecenja ljudske duse akademik Vladeta Jerotic je samo jedan od njih,ako Vas interesuje malo detaljnije prica cisto iz licne informisanosti pogledajte taj sajt.
Treca stvar je vezana za struku lekara.Naime savremena psihoterapija podrazumeva lecenje ljudske duse na dva koloseka,resavanjem psihosomatske problematike kao i razvoja duhovne snage samog pacijenta.Ne predlazem ja ikome da slusa mene ili da se klanja bilo kom Bogu vec da prihvati nesto sto ce biti od pomoci kao stredstvo razresenja problema.
Sve ovo pisem ne kao neko ko zeli religijsku polemiku vec kao neko ko sa naucne strane zna ulogu duhovne komponente u lecenju ljudske duse.
Inace sa Vama se slazem da u svakoj crkvi ima puno toga sto je za osudu i kritiku i ono sto Vi osudjujete je nesto sa cime se slazem ali se bojim da me niste razumeli.Jedno je tumacenje stanja SPC a drugo je koliko je uloga duhovnosti u lecenju ljudske duse.I znajte nista na svetu nije tako jednostavno,pogotovu ne treba tumacenjem ponasanja pojedinaca donoiti sud o jednom opstem sistemu kakva je SPC.Naravno da uvazavam Vase misljenje ali sam 100% siguran da je odraz Vase povrsnosti.
Veliki pozdrav
dr Ostojic
Isla sam na psihoterapiju. Bilo je prilicno skupo i zaludno iako je lekar bio fenomenalan.
Divno smo se druzili ali - ja za 6 meseci nisam uspela nista da ukapiram sto vec nisam znala.
Prekinula sam terapiju kako zbog novca tako i zbog cinjenice da je lekar bio sav fasciniran kako sam ja pametna i jaka osoba i super i bla, bla a ja sam se gusila od depresije i nedostatka motivacije i nisam znala gde cu sa sobom - da l u Savu il u Moravu.
O lekaru i dalje mislim da je super osoba ali mozda meni u tom trenutku nije trebala psihoterapija ili mi je trebao drugi tip lekara.
Ja od njega nikad nisam dobila odgovor na neka konkretna pitanja (cak ni smernice) a pitanja koja mi je postavljao bila su otprilike kao za decji leksikon.
Ono sto sam ipak uspela da shvatim jeste da me pozitivne osobe "dizu" a kojekakvi skotovi "spustaju". Moj srink je ultra pozitivna osoba i ja sam s njim u razgovoru uvek bila u high mood (ko da sam naduvana) - mi smo se super druzili i on nije kapirao sta je meni uopste a cim bih zatvarala vrata njegove ordinacije ja sam postajala smorena i ubijena u pojam.
Eto.
Verovatno sam trebala da naucim lekciju da se druzim samo sa ljudima koji tako deluju na mene ali - zivot nije bajka.
Psihoterapiju i dalje preporucujem ali nije zgoreg da covek bude uporan i da skupi neku kintu kako bi prebrodio tu krizu (i zasicenje) u psihoterapiji koju ja nisam uspela.
Divno smo se druzili ali - ja za 6 meseci nisam uspela nista da ukapiram sto vec nisam znala.
Prekinula sam terapiju kako zbog novca tako i zbog cinjenice da je lekar bio sav fasciniran kako sam ja pametna i jaka osoba i super i bla, bla a ja sam se gusila od depresije i nedostatka motivacije i nisam znala gde cu sa sobom - da l u Savu il u Moravu.
O lekaru i dalje mislim da je super osoba ali mozda meni u tom trenutku nije trebala psihoterapija ili mi je trebao drugi tip lekara.
Ja od njega nikad nisam dobila odgovor na neka konkretna pitanja (cak ni smernice) a pitanja koja mi je postavljao bila su otprilike kao za decji leksikon.
Ono sto sam ipak uspela da shvatim jeste da me pozitivne osobe "dizu" a kojekakvi skotovi "spustaju". Moj srink je ultra pozitivna osoba i ja sam s njim u razgovoru uvek bila u high mood (ko da sam naduvana) - mi smo se super druzili i on nije kapirao sta je meni uopste a cim bih zatvarala vrata njegove ordinacije ja sam postajala smorena i ubijena u pojam.
Eto.
Verovatno sam trebala da naucim lekciju da se druzim samo sa ljudima koji tako deluju na mene ali - zivot nije bajka.
Psihoterapiju i dalje preporucujem ali nije zgoreg da covek bude uporan i da skupi neku kintu kako bi prebrodio tu krizu (i zasicenje) u psihoterapiji koju ja nisam uspela.