Evo mog iskustva:
Prokrvavila sam (nekoliko dana posto sam saznala da sam trudna, poslednji period 13.12., krvarenje 24.01.), doduse malo (nekoliko braon kapi). Doktorka kod koje sam otisla kao hitan slucaj nije sa sigurnoscu mogla registrovati otkucaje srca, ali mi je dala da primam progesteron, mislim svaki dan - ili svaki drugi nedelju dana, a zatim da dodjem na kontrolu. Uradila sam bhCG (nisam bas sigurna da sam dobro zapamtila tacan naziv), tek moja doktorka, kod koje dam otisla dan posle mi je rekla da sam sigurno trudna (vrednost je bila oko 2000), ali da strogo lezim i primam i dalje progesteron. Posle nedelju dana utvrdjeno je da plod raste, pa sam nastavila sa progesteronom svaki peti dan. Ipak sam prokrvarila (06.02., doduse oskudno), bila hospitalizovana, bez terapije sem progesterona, i dalje na 5 dana. Po izlasku iz bolnice nastavila sam sa progesteronom na 7 dana, i ponovo prokrvarila posle 28 dana (uzgubila sam mnogo krvi), pa ponovo u bolnicu... Tek sve se dobro zavrsilo, progesteron sam primala do 5 meseca, vise nisam imala krvarenja ali sam strogo lezala, uz polusatovnu setnju jednom dnevno do kraja 7 meseca, a zatim samo duze. Rodila sam zdravog decaka od 3,750 g u 41 nedelji.
Ono sto je interesantno je da je moj akuser, koji mi je i vodio trudnocu, rekao mom suprugu da nam se daje progesteron samo kako bi se trudnice psihicki smirile, a da samo nase telo moze da se izbori i zadrzi plod. Takve price sam cula i od drugih trudnica koje su samnom lezale.
Kako bilo, moja trudnoca se dobro zavrsila, bila sam disciplinovana, a mislim da je to najvaznije. Bilo je tesko lezati skoro 8 meseci, potpuno izgubiti zivot, kondiciju, dodir sa spoljasnjim svetom, ali imala sam cilj. Znam za mnoge zene, koje su olako shvatale uputstva doktora, sto je naravno samo pogorsavalo njihovo stanje.
Samo da kazem da sam inace zdrava, odlicne kondicije, da mi je ovo bila prva trudnoca (bez prethodnih kiretaza ili oboljenja).
Ni dan danas ne znam sta da mislim o carobnom progesteronu?!
|