Pozdrav.
Od detinjstva najranijeg imam problem sa osetljivim stomakom. Kao dete sam odlagao odlazak u WC, sa nekih oko 7 godina me je doktor pregledao - tj. samo ispipao stomak i sve je bilo u redu. Cak i kasnije nakon desetak godina i manje sam imao naviku da "trpim" zbog nekih cudnih razloga. Ali je to bilo praceno ozbiljnim bolovima. Zadnjih sigurno 5 godina vodim racuna o tome da jedem kuvano i posebno zadnjih nekoliko godina, i da unosim vise tecnosti, i vezbam, pa i rekreativno se tu i tamo bavim sportom, ali ne krecem se bas cesto, ali sam sad uveo neke setnje.
Psihicke tegobe sam imao uvek manje-vise, pa se to i odrazavalo na stomak. Zadnjih nekoliko godina je to tako da nekada imam stolicu dva-tri puta nedeljno (sto je za mene super), ali koja je tvrda, ali nema bolova. Doduse, cesto je i bilo ozbiljnih bolova zbog tvrde stolice. Prolive nisam imao toliko cesto koliko sam imao problem sa tvrdom stolicom i "trpljenjem" - pa onda i bolovima. Kada sam isao na fakultet, obicno bi me stomak boleo ujutru, tako je bilo i u srednjoj skoli, ali nakon praznjenja bi sve bilo ok.
Prosle godine sam isao na putovanje i bukvalno sam deveti ili deseti dan tek imao stolicu nakon Dulkolaksa. Ali kad sam se vratio kuci dovedeno je u neku normalu (bar jednom nedeljno).
Psihicke tegobe sam spomenuo, jer sam pod velikim stresom generalno i trenutno (i od pre mesec dana sam imao jedno konfliktno dopisivanje koje je na mene uticalo katastrofalno i od tad je pocela "nova generacija problema"). A to je ozbiljan zatvor. Imao sam velike grceve u stomaku, cak i u analnom predelu je bilo veoma bolno, a i penis i besiku su tada dotakli, ali vrlo malo, mislio sam da zovem hitnu pomoc, jer tako nesto nisam imao, jecao sam, nisam mogao da hodam. Ipak, nekako sam imao stolicu i pomislio da je sve gotovo, ali nije. Zatvor ozbiljan se nastavio, ali vise nije bilo tih grceva, pa sam nakon 9 dana popio neki prasak. Lepo delovao, bez posledica, samo je posle bio osecaj iscrpljenosti u stomaku. Opet, problemi sa zatvorom su se nastavili (i pored toga sto jedem kuvanu hranu bar svaki drugi dan i sto pijem dosta tecnosti - kao i tokom cele prosle godine koja je bila veoma stresna. Bio sam na nekoj slavi oko Bozica i nakon toga sam imao stolicu iako sam jeo ono sto nije trebalo da jedem - peceno meso, parce torte, suvo meso, ne u velikim kolicinama. Ali opet se sve nastavilo iako sam uveo balans jogurt, suve sljive, kamilicu, med, sad cak i mleko, ovsene pahuljice, kokice, sejkove od banana, voce - mandarine, jabuke, kivi - ali sve to vise kao dodatak kuvanoj ishrani, jer zbog lekova koje pijem (antidepresivi i antipsihotik u velikoj kolicini) ogladnim, pa onda jedem ono sto mi je pri ruci, a to je obicno beli hleb. Izgubio sam oko 2 kile u odnosu na period kad je to pocelo.
Generalno, promena u odnosu na raniji period, jeste sto sad mi je u stomaku neprijatno, veoma, veoma je nadut, cak osetim kretanje hrane kroz creva, tj. vise kao neku neprijatnost ili tupi neprijatan bol, ne znam kako to da opisem, veoma sporo kretanje je to, nije ono brzo. Stomacne misice radim redovno skoro godinu dana, ali zbog ovih problema sam neredovno poceo da ih radim, jer ne znam da li treba da radim trbusnjake u stiuaciji kad mi je stomak veoma pun. Clan porodice je lekar, opipivao je stomak u trenutku te nadutosti velike, kao i nakon tog praska, ali nisam osecao nikakve bolove u smislu da je nesto tvrdo i da me boli, prakticno nista, samo neprijatnost kad neko stiska stomak dok je on pun veoma. Imam gasove, razumem zasto, ali ni njih nemam cak puno. Opet, u nekom analnom predelu sam osetio, sad znatno manji bol, grc. Kad sam imao zadnji put praznjenje, bilo je samo jedna mali deo od onoga sto je bilo u stomaku. Kao da taj zadnji deo stomaka uopste ne radi, taj refleks koji izaziva praznjenje. Inace, nikada nisam pio nesto vestacko osim Dulkolaksa pre godinu i po na letovanju i sada tog praska.
Opet spominjem psihicke tegobe, ogroman pritisak, generalizovana, socijalna anksioznost, depresija, postraumatski stresni poremecaj, kosmari kao jedini snovi 99%, nesanica, problemi sa spavanjem, provodjenje vremena u kuci, potpuna neka inhibiranost i posledica toga - povucenost, samopouzdanje lose, itd. generalno je veoma tesko. Spominjem zbog toga ako to ima uticaja na stomak. Inace, pijem redovno lekove za psihicke probleme koji mi ne pomazu, ali nemam psihijatra i psihoterapeuta, jer sam pre godinu dana imao veoma stresan raskid sa doktorkom koja je ucinila nesto sto je uvreda za sve psihijatre i lekare koje sam imao pre nje, a sa kojima sam imao bar ok odnos ili bolji od toga. A pijem i dalje njene lekove sto je najveca ironija. A psihoterapeut mi je pomogao veoma, ali ga veoma retko vidjam, a i kad ga vidim, to sve bude situaciono. Potreban mi je psihoterapeut koji ce raditi planski sa mnom. Prilicno je lose. Nisam u fazonu da se zalim i trazim da me neko slusa, ali zaista je lose. A to spominjem zbog povezanosti psihe i stomaka... ponavljam opet. Clan porodice koji je lekar predlaze kolonoskopiju, ali ne nesto previse inicijativno. A psihijatra i psihoterapeuta moram da nadjem novog u svakom slucaju. Inace, nije ovo prva psihosomatska bolest koju imam, a koju nisam resio.
Iscitao sam to o kolonoskopiji, u principu bih radio uz analgosedaciju (vidim da je to najbolje), jer se plasim da ovo nisu simptomi raka debelog creva. Stolica koliko mogu da vidim nije krvava. Krvni nalazi su super s tim da imam malu tromobcitopeniju i malo holesterola. Kad vec sve pominjem, kapacitet pluca je znatno losiji nego sto bi trebalo da bude za nekog mojih godina. I pored rekreativnog sporta i redovnog vezbanja, generalno sam trom u fizickom smislu (ali ok, lekovi imaju uticaja na to). Kilaza je sasvim ok za nekoga moje visine i godina. Ili da menjam nesto u psihickom smislu i drasticno u smislu stroge ishrane, pa da vidim da li ce se poboljsati, pa ako se ne poboljsa, onda tek da radim kolonoskopiju? Meni je nekako jasno da je ovo sve pocelo na psihickoj bazi i da mi je potrebno da promenim iz korena zivot ili bar sebe bez obzira na ovo sa stomakom.
Samo me zanima sta vi koji ste, studenti, gastroenterolozi, mozda i psihijatri, generalno lekari, strucni mislite na osnovu svega napisanog. Eto, to je to, bilo je prilicno dugacko, ali najbolje je kad imate sve informacije, ako imate nekih pitanja postavite, rado cu odgovoriti. Hvala unapred.
|