Pa najbolje je da navedem neke primere iz zivota. Npr, cak i da mi je mnogo zabavno recimo u nekom drustvu, dakle kontakt s ljudima, veoma lako ce me nakon nekog vremena zamoriti do te mere da bukvalno treba da poradjam reci. Znaci potpuno normalna situacija koja cak ne treba da bude napor mi predstavlja problem.
Sto se tice fizickog rada npr, oduvek mi je bilo tako, zaista sam se prebrzo umarao, iako se nisam posebno lose osecao zbog necega. Potpuno neobjasnjivo, a tako je i do danas. A kombinacija rada i odnosa sa ljudima je u mom slucaju katastrofalna, nakon sat-dva osecam se kao da sam radio bukvalno 10 sati.
Ako je u pitanju neko ucenje npr, citanje, stvar je ista, nakon max 2 sata ja vec osecam veliki umor kao da sam to radio ceo dan.
Potrebno mi je mnogo vise napora da uradim stvari koje ostali ljudi rade normalnim tempom, ili, da preformulisem, onoliki umor koliki normalan covek oseti nakon radnog dana, ja osetim najmanje 5 puta ranije.
Definitivno nije nesto sto bi se moglo nazvati normalnim, a u velikoj meri ometa funkcionisanje.
Sto se tice hrane, to je neka normalna ishrana, kakva se vidja u vecini slucajeva, dakle nista preterano sto se tice vodjenja racuna o tome sta se jede, ali i kada sam se kvalitetnije hranio nije bilo nikakve razlike, apsolutno nikakve.
Tebi se manifestuje samo fizicki umor? Kako si pokusavao to da resis?
|