Sve se svodi na to da je sve tako individualno.
Poremecaji spavanja
Neke subkorteksne strukture igraju ulogu u regulaciji spavanja u budnosti. Strukture koje aktivno izazivaju spavanje se nalaze u distalnom delu mozdanog stabla.
Razaranje predela nucleus tractus solitariusa stvara stanje stalne budnosti, a njegova stimulacija o spavanja. Hipnagogne strukture nalase se i u bulboponsnom delu retikularne supstancije, sistemu nuclei raphe, prednjem hipotalamusu.
Kora mozga ima aktivnu ulogu u odrzavanju budnosti, ona aktivira ascendentni deo retikularne supstancije.
Poremecaji spavanja se dele na insomnije i hipersomnije.
Insomnija je najcheshci poremecaj sna zbog kod se trazi pomoc lekara. Ona se moze manifestovati kao:
-inicijalna insomnija (teshko uspavljivanje)
-rano jutarnje budjenje i
-fragmentacija spavanja (nemogucnost da spavanje traje odredjeno vreme)
Insomnija je chesto posledica drugih poremecaja (sekundarna insomnija). Najcheshce su to psihichki uzroci: afektivni poremecaj biopolarnog tipa, strepnja, psihoze.
Osobe sa inicijalnom insomnijom obichno su napete, zale se da su budne satima chak i danima, ali se chesto otkrije da zaspu brzo a kad se probude imaju utisak da su bile budne. One iz grupe psihichkih poremecaja, pogotovo sa depresivnim crtama, koje trpe ili pate od teshkog usnivanja ili od ranog budjenja, obichno vrlo dobro reaguju na hipnosedativne lekove i triciklichne nantidepresive, a korisni su i anksiolitici.
Za sluchajeve sa fragmentacijom spavanja potrebno je detaljnije obraditi diferencijalnu dijagnozu poshto se kod nekih od njih moze javiti epilepsija i apneja spavanja pa su onda sedativi kontraindikovani.
Jatrogeni (toksichni, nastali trovanjem) uzroci ovih poremecaja su antiparkinsonski lekovi ili kortikosteroidi, derivati ksantina, supresori apetita koji imaju stimultivno dejstvo na nervni sistem. Osobe koje uzimaju alkohol neeposredno pre spavanja mogu se rano buditi zbog povecanja REM spavanja posle metabolizacije alkohola.
Sindrom nemirnih nogu (restless leg), idiopatski ili u vezi sa neuropatijom, moze biti uzrok nesanice.
Drugi oblik poremecaja spavanja je hipersomnija.
Hipersomnija moze biti sekundarna izazvana
endokrinim poremecajima (hiperglikemija, hipotireodizam, hipopituitarizam),
jatrogenim (prestanak uzimanaj stimulativnih lekova),
metabolichka (renalna insuficijencija, hiperkalcijemija, heparna encefalopatija),
neuroloshkog porekla (meningitis, traume glave, encefalitis, interkranijumski tumori) i
psihijatrijskog porekla (depresija, zloupotreba sedativa, simulacija).
Kada se iskljuche uzrozi sekundarne hipersomnije ostaje grupa bolesnika sa nepoznatim uzrokom. To su primarne hipersomnije: narkolepsija, apneja u spavanju i Kleine-Levinov sindrom.
Narkolepsija je retko oboljenje koej se najcheshce javlja u trecoj deceniji pretezno kod mushkaraca. Glavni simptomi su: narkolepsijski napad spavanja i katapleksija, redje hipnagogna halucinacija i prodormalna paraliza.
Narkolepcijski napad je iznenadan san koji traje nekoliko minuta do nekoliko sati iz kog se bolesnik moze probuditi bez problema.
Katapleksija se manifestuje kao nagli gubitak tonusa mishica shto dovodi do osecaja slabosti ili do pada, a izaziva je jaka emocija, smeh, ljutnja, iznenadjenje.
Prodormalna paraliza je iznenadna oduzetost koja nastaje pre ili odmah posle budjenja i traje oko jedan minut.
Hipnagogne halucinacije su optichke i akustichne halucinacije u trenucima uspavljivanja ili budjenja.
Apneja pri spavanju se javlja kod muchkih osoba koje su chesto gojazne sa klasichnim 'pikvikovskim izgledom'. Cesto je spavanje praceno hrkanjem i ove osobe mogu imati aritmije, eritrocitemiju i popushtanje desnog srca. U toku sana mogu imati somnolenciju. Za vreme spavanja ovi bolesnici imaju intermitentni orofarinksni kolaps koji dovodi do opstrukcije gornjih disajnih organa posle chega moze doci do respiratorne acidozne ili srchane aritmije.
Kleine- Levinov sindrom ii periodicka hipersomnija je redak poremecaj sa pojavom periodichnog spavanja, patoloshkom gladi, motornim nemirom i mentalnom konfuzijom. U tom stanju se mogu javiti i halucinacije. Napadi traju 2-3 dana, mogu se ponavljati svakih 5-6 meseci. Izmedju ovih perioda je asimptomatski interval. Neki struchnajci misl eda je po sredi psihijatrijski poremecaj dok drugi smatraju da se radi o disfunkciji hipotalamusa, posledicama povrede ili encefalitisa, o endokrinometabolickim poremecajima ili chak tumoru mozga.
Parasomnije su poremecaji ponashanja u toku spavanja. Tu spadaju nocne more, pavor nocturnus i automatska ponashanja (somnabulizam, enuresis, jectatio capitis nocturna, bruximus i nocni mioklonus).
Nocne more se javljaju i toku REM faze spavanja, to su snovi sa strashnim i uznemiravajucim sadrzajima. Cesto se javlajju u periodima stresa i mogu imati spoljni uzor, kod odraslih uzsled korishcenja sedativa ietanola.
Pavor nocturnus je chest kod dece. Zastrashujuci snovi nastaju odmah po uspavljivanju, dete se budi uplasheno, znojavo, uplakano, teshko razaznaje san od jave. Vremenom ovaj poremecaj nestaje spontano.
Somnabulizam je automatsko ponashanje koje lichi na aktivnosti za vreme budnosti. Javlja se za vreme spavanja sa sposim talasima, dakle ne u vreme nastajanja snova. Aktivnosti somnabulichara su obichno hodanje i rpichanje. Spontano nestaje a u upornijim sluchajevima mogu se dati male doze diazepama. Tezi poremecaji ove vrste imaju nasilno ponashanje tokom sna i prilikom budjenja, takvi pokreti koji asociraju i na epilepsiju, ali je veza sa epilepsijom je iskljuchena ispitivanjem bolesnika metodom polisomnografije.
Enuresis nocturna cesta je pojava od dece i kod oko 15% odraslih. Ovo nocno mokrenje moze biti primarno, kada dete ne stekne ontrolu mokrenja posle druge godine zivota i sekundarno kada nastanaknadno, posle 'suvog' perioda. Treba iskljuchiti sistemske poremecaje: epilepsiju, lezije kaude, diabetes insipidus i mellitus, anemija srpaskih eritrocita i drugo. Najcheshce se radi o psihogenim uzrocima i tada treba preduzeti psihijatrijsko lechenje. u nekim sluchajevima pomaze imipramin (Tofranil).
_________________ Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
|