
Lomila sam se da li da vam pisem, ali kad sam shvatila da sam ja jedna lenstina koja nece otici kod lekara, a sve sam nesrecnija, odlucih da vam se pridruzim u kuknjavi!
Ja sam solomonski shvatila da je uzrok svih mojih zivotnih neuspeha-STRAH!!!
U pocetku se on javio kad sam pocela da studiram, toliko sam cvikala od ispita da sam se osecala kad prodje, kao da mi je poceo novi zivot.
Strah od ispita je toliko porastao da vec 7 godina nisam u stanju da izadjem na jedan, poslednji j...i ispit i tako zavrsim skolu, i zaposlim se ko sav normalna svet. (Sreca u nesreci je moj muz koji relativno dobro zaradjuje, ali i on izgibe da nam obezbedi egzistenciju). U medjuvremenu sam polozila voznju i muz mi je odmah kupio kola, ali ja NE SMEM da vozim po Beogradu jer se plasim cukanja.
Ekstremno se plasim letenja avionom. Sve mi je gore i gore.
Sledeci problem je strah od bolesti. Trenutno sam u dilemi da li imam tumor na dojci, pa tako ne smem da pogledam u svoje grudi, da ne bih uocila neku promenu. Inace, vec tri puta sam imala habitualne pobacaje, pa sad imaM strahove i od pobAcaja sledecih, i nekih bolestina zbog kojih su mogli oni da nastupe.
Moj muz kaze da imam previse slobodnog vremena, pa sam zato takav hipohondar i panicar! I ja verujem da je u pravu. Samo ne znam kako se bi da pomognem. Stvarno se osecam puno bolje kad mi je potpuno ispunjen dan. Ali, cesto nemam volje za bilo sta.
Jel ima neko ideju , kako da ove strahove prevazidjem i budem normalni clan drustva?!
PUNO HVAL A!