1999 pa nadalje
Moderatori: moderato, admin, vlada99
1999 pa nadalje
Koliko ljudi na ovom forumu imaju problema uzevsi samo 1999 pa nadalje? Sticem utisak kako se ko javlja da su se svakome mahom simptomi pojavili nakon bombardobanja?
Od 1999 ima vise karcinoma, na zalost.
I mojoj majci se od tada stanje pogorsavalo (mada niko nije ni znao da je bolesna od hepatitisa C) i na kraju je od toga i umrla - mi smo ubedjeni da je toj brzini razvoja bolesti doprinelo i to nesrecno bombardovanje.
Ali, o tome se slabo govori i pise.
pozdrav
I mojoj majci se od tada stanje pogorsavalo (mada niko nije ni znao da je bolesna od hepatitisa C) i na kraju je od toga i umrla - mi smo ubedjeni da je toj brzini razvoja bolesti doprinelo i to nesrecno bombardovanje.
Ali, o tome se slabo govori i pise.
pozdrav
-
- Stalni član
- Postovi: 54
- Pridružio se: Sub Feb 26, 2005 12:30 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: Zemun
Nato...
Miroljube,
ima tu nesto... Ja sam bio (ne svojom voljom) u dva rata. Ako se bombardovanje racuna u rat. Skupljalo se, skupljalo se, pa je negde na kraju moralo i da pukne. Ja imam panicne napade 5 godina. Sta nam to govori? Sve i nista. Ni u jednom ratu nisam imao nikakvih problema sa sboom. Valjda sto tad nemas puno vremena da razmisljas...
Meni su se problemi javili posle svega toga, KAD SAM IMAO DOVOLJNO VREMENA DA RAZMISLJAM.
I jos jednu stvar sam primetio kod ovog naseg problema. Svi mi od kada su nap nastupili napadi smo POSTALI DRUGE LICNOSTI. Da mi je neko pricao da cu se u nekom trenutku plasiti da izadjem iz sopstvene kuce bojeci se da cu mozda umreti usled nekog napada panike, iskreno - nasmejao bih se. Sada se samo secam kakav sam bio. Pardon, secam se KAKAV SAM BIO!!!
Umeo sam da kazem da se nicega ne bojim osim ponekad samog sebe. NI SLUIO NISAM KOLIKO SAM NEKAD BIO U PRAVU KADA SAM TO GOVORIO... Mozda sam se izmalerisao sto sam nekada bio momcina. Bez lazne skromnosti... I sada - spolja je sve ostalo isto, osim sto sam sebi ponekad u ogledalu uhvatim zabrinuti pogled... ali iznutra, sve se okrenulo za 180 stepeni. Ne prepoznajem se ovakav. I ZATO SE BORIM> ZA SEBE STAROG! Mislim da nam je to svima cilj.
Ako su traume prezivljene zbog bombardovanja i kojekakvih sranja koje nam je jedan rezim kao mladim ljudima servirao i naterao nas da pojedemo sva ta gov.. uzrok svemu ovome - sta reci?!? Ima li ko pametan da odgovori na to pitanje? da li da pljunemo nase mame i tate, bake i deke sto su nam iskrojili takav kaput? Hm... Svoje se mesi ne jede kazu ljudi. Jedini pravi odgovor za sve je - nazalost: j*** GA! Desilo nam se. Puni smo cemera, sete, sa ocima ovolikim od straha mi, koji smo nekad bili hrabri, vedri i nasmejani, postali smo samotni vukovi sa srcem zeca, onda ZIVIMO ZA TO VREME KAD SMO BILI LAVOVI i borimo se da nem se to vrati.
Ja jos uvek ratujem.
ZAMNOM JUNACI !!!!!
ima tu nesto... Ja sam bio (ne svojom voljom) u dva rata. Ako se bombardovanje racuna u rat. Skupljalo se, skupljalo se, pa je negde na kraju moralo i da pukne. Ja imam panicne napade 5 godina. Sta nam to govori? Sve i nista. Ni u jednom ratu nisam imao nikakvih problema sa sboom. Valjda sto tad nemas puno vremena da razmisljas...
Meni su se problemi javili posle svega toga, KAD SAM IMAO DOVOLJNO VREMENA DA RAZMISLJAM.
I jos jednu stvar sam primetio kod ovog naseg problema. Svi mi od kada su nap nastupili napadi smo POSTALI DRUGE LICNOSTI. Da mi je neko pricao da cu se u nekom trenutku plasiti da izadjem iz sopstvene kuce bojeci se da cu mozda umreti usled nekog napada panike, iskreno - nasmejao bih se. Sada se samo secam kakav sam bio. Pardon, secam se KAKAV SAM BIO!!!
Umeo sam da kazem da se nicega ne bojim osim ponekad samog sebe. NI SLUIO NISAM KOLIKO SAM NEKAD BIO U PRAVU KADA SAM TO GOVORIO... Mozda sam se izmalerisao sto sam nekada bio momcina. Bez lazne skromnosti... I sada - spolja je sve ostalo isto, osim sto sam sebi ponekad u ogledalu uhvatim zabrinuti pogled... ali iznutra, sve se okrenulo za 180 stepeni. Ne prepoznajem se ovakav. I ZATO SE BORIM> ZA SEBE STAROG! Mislim da nam je to svima cilj.
Ako su traume prezivljene zbog bombardovanja i kojekakvih sranja koje nam je jedan rezim kao mladim ljudima servirao i naterao nas da pojedemo sva ta gov.. uzrok svemu ovome - sta reci?!? Ima li ko pametan da odgovori na to pitanje? da li da pljunemo nase mame i tate, bake i deke sto su nam iskrojili takav kaput? Hm... Svoje se mesi ne jede kazu ljudi. Jedini pravi odgovor za sve je - nazalost: j*** GA! Desilo nam se. Puni smo cemera, sete, sa ocima ovolikim od straha mi, koji smo nekad bili hrabri, vedri i nasmejani, postali smo samotni vukovi sa srcem zeca, onda ZIVIMO ZA TO VREME KAD SMO BILI LAVOVI i borimo se da nem se to vrati.
Ja jos uvek ratujem.
ZAMNOM JUNACI !!!!!
Re: Nato...
Ja sticem utisak sledeci a to je da je svako od nas imao 'licnih problema' a rat tj. ratovi ili bombardovanje je uticalo na to da to licni konfikti isplivaju na povrsinu a da nije njih bilo u velikom ali jako velikom procentu nikada se nebi pojavili kod ljudi tj. naroda. Ratovi i bombardovanje su bili jedan opasni katalizator svega toga po mome misljenju. Pogotovo bombardovanje i direktni TV prenosi padanja bombi na porodilista, razruseni Aleksinac i sl.baneb napisao:Miroljube,
ima tu nesto... Ja sam bio (ne svojom voljom) u dva rata. Ako se bombardovanje racuna u rat. Skupljalo se, skupljalo se, pa je negde na kraju moralo i da pukne. Ja imam panicne napade 5 godina. Sta nam to govori? Sve i nista. Ni u jednom ratu nisam imao nikakvih problema sa sboom. Valjda sto tad nemas puno vremena da razmisljas...
Meni su se problemi javili posle svega toga, KAD SAM IMAO DOVOLJNO VREMENA DA RAZMISLJAM.
U takvim okolnostima se javio i jedan fonomem a to je Slobomrsci su postali (smo postali) Slobovolitelji ali da kazem bolje patriote na strani rezima koga je odosta njih preziralo, u tu je na izvestan nacin nastao konflikt u samoj osobi tj. licnosti a sa time izasla i bujica LICNIH unutrasnjih konflikta.
Neko ce mozda o ovome fonomenu napisati knjigu jednoga dana, tacnije siguran sam i siguran sam da ce ekspolozija neuroza da se pojavi za jedno 10-tak godina pa nadalje na ovim nasim ex YU tj. balkanskim prostorima kako zbog 10 godina embarga i ratova+bomabrdovanje kao finis a onda i ekonomska beda nastala usled prvog odusevljenja DEMOKRATIJE a potom kolapsom kako nacionalne privrede u tranziciji a sa time i kolaps pojedinaca.
Najgore u tome je sledece a to je mi nismo Rumunija ili zemlje istocnog bloka koje su prelazile iz necega (nicega) u nesto, ali mi smo ipak IMALI. E po onoj 'Da Bog da imao pa neimao' dolazi novi period kada sa kolektivnom strahotom ce isplivati LICNI KONFLIKTI.
Dakle ima nesto sto se zove uzrok i posledica ali ima i nesto sto se zove ubrzanje necega u pojedincu sto je pitanje da li bi se ikada pojavilo da nismo
imali toliko kolektivne nesrece i plus svako svoje pojedinacne u godinama iza nas.
U svemu ovome namerno nisam uzimao ono sto se zove: koja je strana kriva za sukobe jer to bi onda bilo subjektivno a sa druge strane ovo nije politicki forum ali jeste forum medicine gde smo mi pojedinci ne samo delovi nasih roditelja nego i drustva u kome smo odrastali i ziveli a u svim periodima pa i onim tkzv. slvanim vremenima 1970 kada je curilo sa svih strana je bilo kao i sada velikog dela SOCIOPATOLOGIJE koja je zakacila na neki nacin nekoga vise ili manje, a onda unutrasnji konflikti dolaze na scenu. To je moja recimo teorija a mislim da dr. Nikola Rot u Beogradu koji je bio specijalista za socijalnu psihologiju i pre svega socioalnu pshopatologiju u svojim poznim godima napisao ponesto i ovome tuznom vremenu kod nas.
Ali bez obzira na moguci socioloski 'okidač' svih nasih problema ostaje licna borba sa njima. Dakle manje TV-a, manje negativnih licnosti, manje strasti politikanstva a vise porodicne topline i sl.
Ja ovaj poremecaj imam mnogo, mnogo pre bombardovanja (tada cak nije ni postojao termin "panicni poremecaj" - doduse, ja zaista vise i ne znam dal` ga imam il` ga vise i nemam jer napade panike, Bogu hvala godinama nemam ali mi je stil zivota takav kakav je, a tegobe su izuzetno blage i povremene).
Tako da ja zaista ne znam koga da "okrivim" za taj poremecaj (koji mi je ipak nekako odredio zivot).... jedino da okrivim gene.
Jer bez urodjene skolonosti tesko da bi se ovaj poremecaj tek tako javio.
Po meni to ide ovako:
geni + stres (tu svakako spada bombardovanje) + neke promene u hemiji mozga = anxioznost (tj neurtoski poremecaj bilo koje vrste)
.........i najbolje godine prodju u borbi sa tim i zelji da se "bude stara osoba", a bolje je odmah nauciti sa tim ziveti, pa ako prodje OK, a ako ostane isto OK!
To je moje iskustvo, iskustvo zrele osobe sa dugogdisnjim stazom sto se anxioznosti i panike tice..... i koja i pored svega ima ispunjen zivot ali mi je uvek falio kontakt sa ljudima jer sam komunikativna - ove diskusije su mi odlicna zamena za to.
Okrenimo se porodici, ona je najbitnija.
Suncano je a setnje pored reke tako opustaju i zato odoh u setnju sa dragim.
Pozdrav vam saljem,
danka
Tako da ja zaista ne znam koga da "okrivim" za taj poremecaj (koji mi je ipak nekako odredio zivot).... jedino da okrivim gene.
Jer bez urodjene skolonosti tesko da bi se ovaj poremecaj tek tako javio.
Po meni to ide ovako:
geni + stres (tu svakako spada bombardovanje) + neke promene u hemiji mozga = anxioznost (tj neurtoski poremecaj bilo koje vrste)
.........i najbolje godine prodju u borbi sa tim i zelji da se "bude stara osoba", a bolje je odmah nauciti sa tim ziveti, pa ako prodje OK, a ako ostane isto OK!
To je moje iskustvo, iskustvo zrele osobe sa dugogdisnjim stazom sto se anxioznosti i panike tice..... i koja i pored svega ima ispunjen zivot ali mi je uvek falio kontakt sa ljudima jer sam komunikativna - ove diskusije su mi odlicna zamena za to.

Okrenimo se porodici, ona je najbitnija.
Suncano je a setnje pored reke tako opustaju i zato odoh u setnju sa dragim.
Pozdrav vam saljem,
danka

-
- Stalni član
- Postovi: 54
- Pridružio se: Sub Feb 26, 2005 12:30 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: Zemun
Dnaka,danka napisao: Po meni to ide ovako:
geni + stres (tu svakako spada bombardovanje) + neke promene u hemiji mozga = anxioznost (tj neurtoski poremecaj bilo koje vrste)
izvini sto ne persiram, iako si starija od mene, nas - sa istim ili slicnim problemom dozivljavam nekako prisnije, pa otud to ne-persiranje.
Jedno pitanje: kazes geni. Ok. Slazem se mozda su i geni. Konkretno - sta mislis, da li je tvoja baka ili moja baka ili necija baka poznavala nekog svog vrsnjaka sa ovim problemom... Tesko ili izuzetno retko.
Na ovo pitanje bi nam odgovor mozda dao psihijatar ili psiholog koji je ovo proucavao, ali ovaj poremecaj dozivljavam kao jos jednu od bolesti "modernog drustva" i "savremenog nacina zivota" punog stresova i slicno.
Otud i potkrepa Miroljubovoj pretpostavci da je npr. bombardovanje bilo okidac kod mnogo ljudi, sto i jeste jedan veliki stres + sva stresna iskustva povezana od 1991 do 1999 sto je 8 godina izuzetno stresnog zivljenja za vecinu ljudi sa ovih prostora. A sto je, slozices se prilicno mnogo, pogotovo za nekog sa izrazenijim tj. osetljivijim Simpatikusom - deo Vegetativnog Nervnog Sistema koji nam nesvesno i mimo nase volje regulise rad unutrasnjih organa (otud lupanje srca, osecaj mucnine ili teskobe u zelucu, znojenje, skok adrenalina... kod napada panike - sve zahvaljujuci G.dinu Simpatikusu

Hajde, na kraju da otvorimo novu temu kad su geni u pitanju>
KO IMA ILI JE IMAO U PORODICI NEKOGA SA OVIM PROBLEMOM?
Evo - ja prvi odgovaram: nikada nisam upoznao nikoga iz sire porodice, niti mi je iko procao o nekome iz familije ko je imao ovaj poremecaj.
Genetika je mlada i relativno neispitana grana koja na kraju krajeva ima vise uticaja na fizicke nego na psihicke bolesti ili poremecaje.
Pozdrav!!!

Ne!!! Nije u pitanju OKRIVITI ili ne neokriviti nego samo sam rekao: Socijalna sredina je jako bitna (a nasa bogami nije bila harmonicna a i disharmonija je superlativ za pakao nase svakonevice koju smo imali/imamo jos uvek).danka napisao: Tako da ja zaista ne znam koga da "okrivim" za taj poremecaj (koji mi je ipak nekako odredio zivot).... jedino da okrivim gene.
Jer bez urodjene skolonosti tesko da bi se ovaj poremecaj tek tako javio.
Apsolutno se slazem sa tobom, ali ja sam dodao SOCIJANA sredina (u kojoj si rodjen vaspitavan i zivis, radis), kao elemenat jako bitan za pojavu ili ne pojavu neuroze.Po meni to ide ovako:
geni + stres (tu svakako spada bombardovanje) + neke promene u hemiji mozga = anxioznost (tj neurtoski poremecaj bilo koje vrste)
Da, ali ja mislim ovako: Ako se nastojati biti "STARI KAO NEKADA" onda se dolazi do toga da se gradis tj. osoba pokusva graditi sebe sa svim onim do cega je dovedena do danasnjeg LOSEG stanja. Dakle netreba biti "stari" nego pak: stari ali "prociscen" od negativnih stvari u sebi prema sebi i u sebi prema drugima..........i najbolje godine prodju u borbi sa tim i zelji da se "bude stara osoba", a bolje je odmah nauciti sa tim ziveti, pa ako prodje OK, a ako ostane isto OK!
Da, ovaj forum je JAKO dobar ali iskreno meni je comp-a malo previse jer je to virtuelno druzenje. Za nas (u SCG) koji ne mozemo da putujemo po svetu to je dobar nacin da se cujes sa nekim ko zivi ne znam ti ja gde i gde nikada nebi mogao otici , ali ipak "Face To Face" je pravi odnos ljudi. Sedenje za racunarom i druzenje stvara kao prvo okostavanje vratnog dela kicme a onda (ili na prvom mestu) iluzije i pogresne slike o nekome ili necemu i iz realnog sveta se (jer Internet je samo senka relanoga a ne i sama relnost) selimo i zavlacimo u svoju "OAZU" virtuelnog a to je BOLEST (jer tu nas niko ne dira zatvorene u svojim sobama za comp-om), naravno ovo vazi za slucajeve da nam COMPUTER postane pretezniji nacin komunikacije sa socijalnim okruzenjem.To je moje iskustvo, iskustvo zrele osobe sa dugogdisnjim stazom sto se anxioznosti i panike tice..... i koja i pored svega ima ispunjen zivot ali mi je uvek falio kontakt sa ljudima jer sam komunikativna - ove diskusije su mi odlicna zamena za to.
Okrenimo se porodici, ona je najbitnija.
Da, potpuno se slazem...samo dalje od kuce, po mogucnosti sa osobom koja Vam je draga i koja Vas razume.Suncano je a setnje pored reke tako opustaju i zato odoh u setnju sa dragim.
Razrada tajnih zavera (koje ne sumnjam da ne postoje) protiv Srba ili slicno nama sa ovim STANJEM nije dobro, to nije ni za "zdrave" (jer i to je jedan put da te osobe postanu drustveno patoloski slucajevi), dakle manje TV-a i 'Crnih hronika'. Svet je postojao pre nas i posle nas ce postojati i ne treba se uspinjati preko svojih mogucnosti da se ostavi neki svoj licni pecat u vremenu u kome zivimo, to je narcisoidno i to je "patoloski", misljenja sam da je zivot dat SADA ali ga ne treba trositi da je sve za jelo i sto leti i sto bezi, ali niti sadomazohizam, umerenost.
Ako znamo sta je dobro, onda dobrom idimo ako znamo sta je lose, klonimo se. Ako lose uradimo nekome nesto (savest je cudna stvar) i to lose se vraca preko grize savesti kao bumerang kada tada. Znajmo jedno da kao pojednici necemo promeniti nikakve velike tokove na ovome svetu (govorim za nas sa neurozama) a prema tome zasto bi bili "statisti" za ambicije nekih "visokih politika". Sa druge strane smirujuci sebe, smirujemo svoju okolinu a
opet okolina ako je mirnija smiruje Vas.

Nemojmo anticipirati svoje strahove za neko vreme koje dolazi, jer mi ga jos ne znamo a ako ga ne znamo to nije neizvesnost gde treba da zive nasi strahovi, naprotiv nego konstatcija da smo deo necega od kako je sveta i veka "sve tece i sve se menja".
Ne postavljate previsoke ambicije jer njihovim nedostizanjem radja se frustracija a sa time depresija i strah. Zanemarite okolinu koja se mozda sprda (a pre bih rekao Vi sami umisljate to u svojoj glavi da Vas svi gledaju kakve su vase reakcije svakoga momenta merite i strah da ste 'udareni u glavu').
TV tj. Televizijski programi su posebna prica: Koliko je TV dobar toliko je los a los je u tom segmentu sto sticem ustisak a vi me ispravite sto stalno golica ljudsku mastu, treba mi ovo ili treba mi ovo ili ono(preko reklama), a vi nemate mozda ni za osnovnije. TV u situaciji kada prikazuje glamur i reklame je izvor frustracija i podsvesnih zelja ili svesnih a neostvareih ciljeva kasnije. Preko TV-a covek neuroze (a i onaj koji nema neurozu) nemoze da selektuje informacije kao kada cita novine, jer one stalno dolaze i primorava ih da ih pratite a sa time manje ste kriticni prema onome sto vidite/cujete sto je meni licno opasno...
Dakle: Priroda, Ljubav na prvom mestu i neki Hobi. Okruzite se duhovnim vrednostima a manje se vezujte za materiju (stecenu ili onoga tipa: 'treba da je steknem'), ne vracajte se starim frustracijama jer to vas vodi u novi ciklus depresije.
Ne poredite svoje lose materijalno stanje sa drugime po principu: "Kod komsije je trava zelenija nego kod mene", nastojite ga popraviti ali NE i NIKAKO po svaku cenu.
Napred!!!

Slazem se sa gospodjom Dankom: GENI su definitivno slika nasih predaka iza nas. Pazi Bane, necija baka nije imala slicno u smislu pojave toga kod nje ali mozda je bila osetljive prirode a to vreme u kojoj su oni ziveli nije bilo TURBO VREME pa se neuroze nisu ispoljavale. Dodaj tome da su te Bake bile religiozne (a i posteniji) i poklanjale paznju vise horizontali (duhovnome) nego vertikali (materija) ziveljnja. Ako nista drugo, molitva je te bake je iz ugla danasnje materijalisticke psihijatrije je AUTOSUGESTIJA (autogeni trening)...ili pak lakse mirenje sa neostvarenim. Pazi sada ovo: "Oce nas koji si ne nebesima NEKA BUDE VOLJA TVOJA...". Dakle "neka bude volja T V O J A" a NE MENE kao 'mini BOGA' u sadasnjem Turbo drustvu.baneb napisao: Jedno pitanje: kazes geni. Ok. Slazem se mozda su i geni. Konkretno - sta mislis, da li je tvoja baka ili moja baka ili necija baka poznavala nekog svog vrsnjaka sa ovim problemom... Tesko ili izuzetno retko.
Insistiranjem na neostvariljivom "neka bude volja moja pa makar se pokidao i sebe a ako potkacim drugoga nema veze"!??? Reci mi cemu to vodi???? Pa vodi ka neurozi ne ulazeci u aspekte potrebe ili ne za tradicionalnim religioznim nacinom i konceptom zivota. Krtika se odnosi na sadanji nacin zivota koji uveliko prevazilazi mogucnosti coveka kao bica u danasnjem zivotu po principu: SPEED zivota. Stalno se u spoljnim stvarima traze stimulansi za zadovoljenje svoga "JA" dakle spoljni stimulansi a ne okretanju ka unutrasnjem miru.
Eee pa netreba samo tako gledati na stvari. Moja majka ima (Bazed) stitnu zlezdu koja je u velikom procentu zbog stresnog stanja. Dakle predispozicije mene su vec ono kako Danka kaze: GENI. Otac mi nema panicni poremecaj ali je oseljiv covek i lako zaplace ako vidi nepravdu ili zaplace ako se obraduje a dok drugi se smeju, stomak mu nekada zaigra kako kaze ako cuje losu vest u familiji. Proziveo je svoj vek sa time a boluje od srca recimo sto je opet pitanje da li je to zbog loseg nacina hranjenja, nekretanja ili je prouzrokovano i pshihickim "udarima".Hajde, na kraju da otvorimo novu temu kad su geni u pitanju>
KO IMA ILI JE IMAO U PORODICI NEKOGA SA OVIM PROBLEMOM?
E sada da li ce se ti geni odraziti na somatski deo pa ce neko da dobije cir ili stitnu zlezdu, tumor ili ce se nekome odrzaiti kao NAMA SAMO na psiholoskom delu to je sada vec 'klackalica' (mada smo svi hipohondre nevidjeni i uvek mislimo da cemo umreti od raka, infarkta, sloga i sl. sto je samo nasa fikcija.). Meni je lekar rekla: "Moli Boga sto ti se sve to sto si proziveo odrazilo na psihu", znas sta sam pomislio "eeee bar da jeste pa da ne umirem 1000 puta) a pre toga sam je pitao "Doktorice pa zar je to bolje ako se reflektuje na psihu??" a ona kaze "Da, svakako jer to se lakse leci nego ako se oboli somatski tj. neki organ"

Bane, svako postovaje ali gresis. Recimo dokazano je da se shizofrenija cesce javlja kod onih koji su imali iza nekoga a isto i za psihoze je slucaj.Evo - ja prvi odgovaram: nikada nisam upoznao nikoga iz sire porodice, niti mi je iko procao o nekome iz familije ko je imao ovaj poremecaj.
Genetika je mlada i relativno neispitana grana koja na kraju krajeva ima vise uticaja na fizicke nego na psihicke bolesti ili poremecaje.
Procitaj ono gore sto sam rekao....! Precesljaj malo unazad tvoje, pa se
rapitaj da li je neko bio malo "osetljiviji" ali ne i u smislu da je imao Panicne poremecaje. Sve stoji, dasnji FAST FOOD i FAST LIFE je stil koji je neurotican sam po sebi a ako je to relanost mi smo onda slika socijalne sredine ali uzmi da je socijalna sredina i ono gde smo odrasli i kako smo vaspitani...(dakle ne samo bombe nego: vaspitanje, ulica, drustvo, odrastanje)
Covek je kompleksna masina i zato se nikako ne slazem sa gospodinom dr. Frojdom da se gotovo sve svodi na sex i traume iz ranoga detinjstva. To je cista besmislica. Ima i to uticaja ali ne i prehashodnog uticaja.
Ne treba zaboraviti da se ispoljavanje neuroza kroz vreme menjalo!
Nekada su bili cesti " veliki napadi histerije", danas toga uopste nema (tesko da danas mozete naci nekoga ko ima "histericno slepilo", ali zato postoji epidemija panicnih napada).
Ja sam posmatranjem dosla do toga da u siroj familiji (po bocnim linijama, ali samo od strane jednog roditelja) postoje osobe koje imaju:
- tipicnu agorafobiju (nespretno pokusanu da sakrije te je smatraju "cudnom")
- klaustofobiju (primeceno slucajno prilikom zaglavljivanja u liftu jednog beogradskog hotela, kada je osoba neadekvatno reagovala: nogama razvalila staklo iako je obecano da ce izaci za 10 min - u pitanju je moj rodjak, snazan i mlad muskarac, bio vrlo uspesan i u poslu i porodicno)
- jos jedna klaustofobija, drugi moj rodjak, veoma uspesan poslovan covek mojih godina (slucajno smo oboje bili u istoj prostoriji kada su se vrata zaglavila, sam mi je rako sta mu je...)
Verujem da ih ima jos, ali su to samo moje sumnje... znaci treba samo dobro otvoriti oci i HTETI videti.
Naravno, da bi se to javilo, potrebna je i odgovarajuca SREDINA!
Na zalost, sredina na ovim prostorima je prosto idealna za javljanje raznih neuroza (psihoze se uvek javljaju u istom procentu bez obzira na drustveno okruzenje -tako kazu, dok se neuroze javljaju mnogo cesce u drustveno neprihvatljivim uslovima, ali ne javljaju se kod SVIH ljudi, vec kod onih koji su tome skloni).
Upravo iz toga razloga moj sin vec godinama zivi i radi u jednoj zemlji u Evropi jer je opravdano smatrao da ovde ne moze da siri porodicu.
Mi smo ucinili sve da mirno ode, zato sam i savladala rad na kompjuteru te sada dobujam slike svoga unuka (dodatno i neplanirano zadovoljstvo mi je ovo druzenje)
I pored ovoga sto imam, ja sam (naravno ne sama, a i zasto bih isla sama) nedavno bila 2 nedelje kod sina (moze se sa ovim putovati, sto da ne, mada moram reci da me avion nikada nesto nije ni plasio)
I tako...
Pozdrav,
danka
PS: obe bake su mi bile duhovno jake zene, umereno religiozne, jedna prabaka me je cuvala prvih 5 godina zivota i bila je super zena (docekala je i moje prvo dete da vidi)... ali bocne grane nisu bas tako jake.
Pogledajte dobro svoje rodjake, nije sve u tome, ali to jeste osnova.... pa ako se onda covek jos nadje u drustvu koje je takvo kakvo je, eto ISPOLJAVANJA neuroticnog ponasanja...
Nekada su bili cesti " veliki napadi histerije", danas toga uopste nema (tesko da danas mozete naci nekoga ko ima "histericno slepilo", ali zato postoji epidemija panicnih napada).
Ja sam posmatranjem dosla do toga da u siroj familiji (po bocnim linijama, ali samo od strane jednog roditelja) postoje osobe koje imaju:
- tipicnu agorafobiju (nespretno pokusanu da sakrije te je smatraju "cudnom")
- klaustofobiju (primeceno slucajno prilikom zaglavljivanja u liftu jednog beogradskog hotela, kada je osoba neadekvatno reagovala: nogama razvalila staklo iako je obecano da ce izaci za 10 min - u pitanju je moj rodjak, snazan i mlad muskarac, bio vrlo uspesan i u poslu i porodicno)
- jos jedna klaustofobija, drugi moj rodjak, veoma uspesan poslovan covek mojih godina (slucajno smo oboje bili u istoj prostoriji kada su se vrata zaglavila, sam mi je rako sta mu je...)
Verujem da ih ima jos, ali su to samo moje sumnje... znaci treba samo dobro otvoriti oci i HTETI videti.
Naravno, da bi se to javilo, potrebna je i odgovarajuca SREDINA!
Na zalost, sredina na ovim prostorima je prosto idealna za javljanje raznih neuroza (psihoze se uvek javljaju u istom procentu bez obzira na drustveno okruzenje -tako kazu, dok se neuroze javljaju mnogo cesce u drustveno neprihvatljivim uslovima, ali ne javljaju se kod SVIH ljudi, vec kod onih koji su tome skloni).
Upravo iz toga razloga moj sin vec godinama zivi i radi u jednoj zemlji u Evropi jer je opravdano smatrao da ovde ne moze da siri porodicu.
Mi smo ucinili sve da mirno ode, zato sam i savladala rad na kompjuteru te sada dobujam slike svoga unuka (dodatno i neplanirano zadovoljstvo mi je ovo druzenje)

I pored ovoga sto imam, ja sam (naravno ne sama, a i zasto bih isla sama) nedavno bila 2 nedelje kod sina (moze se sa ovim putovati, sto da ne, mada moram reci da me avion nikada nesto nije ni plasio)
I tako...
Pozdrav,
danka
PS: obe bake su mi bile duhovno jake zene, umereno religiozne, jedna prabaka me je cuvala prvih 5 godina zivota i bila je super zena (docekala je i moje prvo dete da vidi)... ali bocne grane nisu bas tako jake.
Pogledajte dobro svoje rodjake, nije sve u tome, ali to jeste osnova.... pa ako se onda covek jos nadje u drustvu koje je takvo kakvo je, eto ISPOLJAVANJA neuroticnog ponasanja...
danka napisao:Ne treba zaboraviti da se ispoljavanje neuroza kroz vreme menjalo!
Nekada su bili cesti " veliki napadi histerije", danas toga uopste nema (tesko da danas mozete naci nekoga ko ima "histericno slepilo", ali zato postoji epidemija panicnih napada).
Da, oko histerije, kazi mi molim te secam se nesto i samo toliko da su jos valjda jos stari Grci to kao nazivali kao: "crna zuc koja kruzi u teleom" jer nisu valjda mogli drugacije da opisu tu boljku, ali nesto vise o tome nisam cuo a ni citao. Sta je ustvari "napad histerije" tj. histerija??
Sta to bese veliki histericni napad? 
Dal` ce se tako neko za 100 god pitati "sta to bese panicni napad?"
Pa, miroljube, odgovor bi bio jako dug da ti o tome pisem, a prakticne vrednosti nikakve ne bi imao.
Ali, evo kratko:
- histerija se nije vezivala ne za zuc vec za matericu jer se (pogresno) verovalo da od toga oboljevaju smao zene. A nekada je najizrazitija histericna pojava bio veliki histericni napad koji se razlikovao od epi napada, nesto kao trans u koji padaju izvesne zene (tzv rusalke).....
Meni je interesantnija histericna oduzetost nekih delova tela (noge ili jedna ruka), price su zaista zanimljive, cesto se zavrsi lepo, ali ne uvek.
Toga danas nema, histerija ili konverziona neuroza, u onom obliku u kome je postojala na primer neposredno posle II sv rata (citala sam dosta primera bas iz toga perioda) jednostavno ne postoji u tom obliku.
Ali zato postoje panicni napadi..... sve se menja, ali nekako smo opet na istom.
pozdrav
danka

Dal` ce se tako neko za 100 god pitati "sta to bese panicni napad?"

Pa, miroljube, odgovor bi bio jako dug da ti o tome pisem, a prakticne vrednosti nikakve ne bi imao.
Ali, evo kratko:
- histerija se nije vezivala ne za zuc vec za matericu jer se (pogresno) verovalo da od toga oboljevaju smao zene. A nekada je najizrazitija histericna pojava bio veliki histericni napad koji se razlikovao od epi napada, nesto kao trans u koji padaju izvesne zene (tzv rusalke).....
Meni je interesantnija histericna oduzetost nekih delova tela (noge ili jedna ruka), price su zaista zanimljive, cesto se zavrsi lepo, ali ne uvek.
Toga danas nema, histerija ili konverziona neuroza, u onom obliku u kome je postojala na primer neposredno posle II sv rata (citala sam dosta primera bas iz toga perioda) jednostavno ne postoji u tom obliku.
Ali zato postoje panicni napadi..... sve se menja, ali nekako smo opet na istom.

pozdrav
danka
Histerija bi ustvari bila "seksualna frustracija" ako se tako moze reci?? Da sada sam se setio i to da su tu bolest prvo vezivali samo za zene a kasnije su to prepisivali i muskarcima pa otuda ona "crna zuc" a u pocetku je bila teorija Grka da je u pitanju "materica". Dobro sam rekao??danka napisao:Sta to bese veliki histericni napad?
Dal` ce se tako neko za 100 god pitati "sta to bese panicni napad?"
Pa, miroljube, odgovor bi bio jako dug da ti o tome pisem, a prakticne vrednosti nikakve ne bi imao.
Ali, evo kratko:

-
- Novi član
- Postovi: 18
- Pridružio se: Pet Apr 01, 2005 9:09 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Kontakt:
JA CU POKUSATI DA ODGOVORIM NA TO PITANJE DA LI GENI IMAJU UDELA U NASLEDJIVANJU NEKIH BOLESTI.U MOJOJ PORODICI,TACNIJE SA OCEVE STRANE,POSTOJI DEPRESIJA PRACENA ANKSIOZNOSCU I JA SAM DRUGO KOLENO KOJE SA "PONOSOM" NASLEDJUJE OVAJ TERET.NAIME,MOJA BAKA JE ,PRE NEKIH 40 GOD.,DOBILA PRVE ZNAKE ANKSIOZNOSTI U VIDU GRCENJA RUKU,UNUTRASNJEG TREMORA I NARAVNO NESANICE.TADA,U TO VREME,KADA SMO SVI MISLILI DA ZA STRES NIKO NIJE NI CUO,A KAMOLI UOPSTE ZNAO STA ON ZAPRAVO PREDSTAVLJA,DOKTORI SU OVAKVE SLUCAJEVE NAZIVALI MASOVNOM HISTERIJOM I MOJA BAKA JE PROVELA 1 MESEC U BOLNICI NA TZV."ISPITIVANJU" GDE JE PREZIVELA BROJNE NEPTIJATNOSTI OD STRANE LICA STRUCNIH ZA OVU BOLEST.SKIDALI BI JE GOLU DO KOYE I POSTAVLJALI NA SREDINU SOBE DA BI VIDELI NJENU REAKCIJU,I KO ZNA STA SVE JOS.NARAVNO,U MOJOJ PORODICI TO SE STROGO KRILO SVE DO MOMENTA KADA JE MOJA TETKA POCELA DA POPRIMA ISTE SIMPTOME,A KASNIJE I JA,KAO I MOJA SESTRA.TETKA SE LECI VEC 20 GOD. OD TOGA,A JA NEPUNIH 4 GOD.JA SE SLAZEM SA TIM DA JE BOMBARDOVANJE DOPRINELO SVEMU OVOME DA SE SVI TAKO OSECAMO,POGOTOVO MI KOJI SMO MALO OSETLJIVIJI,TJ.LABILNIJI,ALI,ETO,VOLELA BIH DA ZNATE DA GENI IMAJU ITEKAKAV UTICAJ NA SVE NASLEDNE BOLESTI I DA TO NE TREBA ZANEMARITI.JA SE NE PREDAJEM I ,MADA ZNAM DA CE ME OVA BOLEST MOZDA PRATITI DO KRAJA ZIVOTA.IMAM NEKI POZITIVAN STAV PREMA ZIVOTU JER SVI MI IMAMO SVOJ KRST.PUNO POZDRAVA SVIMA