Imam ćerkicu od 13 mjeseci, primjetila sam da kada je ljuta, u stvari kada joj nešto nedam ona počne da glavom udara - u zavisnosti gdje se nalazi: ako sjedi na parketu onda od parket, u vrata, u kuhinjske dijelove. I to ponavlja dok je malo više ne zaboli. E meni je to bilo smiješno, dok me sada već počinje brinuti. Krajnje lijepo joj govorim dada nešto nemože, ali ona kada se naljuti onda počne svoj mali performans. Izuzetno je napredna, komunikativna, vesela beba. Nisam ništa drugo primjetila u njenom ponašanju. Jeli to neka prolazna faza i treba li da brinem? Hvala

Helena,


mislim da je u pitanju faza, koja ce se na Vasu i devojcicinu srecu ubrzo zavrsiti spontano kako je i nastala. Moj mladji sin je u istom uzrastu poceo da se ponasa kao Vasa cerkica i recimo da je to trajalo nekih 3 meseca. U pocetku smo i mi taj njegov nacin privlacenja paznje i iskazivanja nezadovoljstva shvatali kao ''efikasan'' nacin da nam pokaze sta zeli i da to nesto zeli ODMAH, i ponekad se cak i smejali njegovom ponasanju, dok nismo shvatili da taj nas uslovno neozbiljan odnos prema njemu moze imati i nezeljene efekte po dete u smislu stvaranja modrica i samopovredjivanja. Potrazili smo savet pedijatra i dobili odgovor da sa detetom razgovaramo primereno njegovom uzrastu, kao i da na takvo ponasanje nikako ne reagujemo impulsivno ili mu ga direktno branimo, vec da stoicki izdrzimo njegove napade besa i lupanje glavom o zid, parket, itd. potpuno ga ignorisuci, ali naravno uz nadzor koji dete ne treba da primeti, a u cilju da mu se onemoguci samopovredjivanje ako u svom ''show programu'' pretera!!!

Naravno, bilo je strasno to sve gledati i izdrzati, pogotovo na javnom mestu, gde se ostali ''dusebriznici'' utrkuju u komentarima ''jao, Boze, jadno dete lezi na podu i lupa glavom i nogama, a majka ne regauje''.

Upornost se ipak isplatila i nama i sincicu, te je on vremenom shvatio da svojim ponasanjem nece postici svoj cilj i sada vise ne lupa glavicom, ali je presao u drugu fazu, kada je zbog recimo nase zabrane da mu se kupi stoti automobilcic u stanju da bukvalno urla 15 minuta u sred trznog centra kao da je smak sveta. I na ovo burno ponasanje reagujemo isto, jednostavno se pravimo da ga NE PRIMECUJEMO!!! E, sad kakav ce efekat to imati u buducnosti, napisacu Vam, kada predjemo u ''SLEDECU FAZU''. Pozdrav,

Hvala na odgovoru. Samo ona ne lupa rukama i nogama, nego se lijepo nagne ako sjedi na podu, nasloni rucice na parket i krene čelom da lupa, jače i jače... Sve uz onaj više tužni nego histerični plač, e kada zaboli onda nastavi da plače i gleda nas u fazonu "pa povredila sam se". Mene je ovo iznenadilo jer sa sinčićem nisam imala ovakvih problema i jesmo u početku pucali od smijeha ali smo vidjeli da se ne šali. Ipak i ja pretpostavljam da je to faza.
A što se tiče kupovine sa klincem sam imala duuuuge rasprave oko toga da se nece uvijek kupovati njemu i da svaki izlazak iz kuće ne znači i kupovina nečega. Uglavnom smo se malo natezali. Npr. ja mu uzmem nešto i stavim u korpu, a on navre na nešto drugo. E, ako je histeričan onda vratim i to prvo i ne kupim ništa, a kada izađemo iz radnje mu objasnim da je posljedica njegovog ponašanja to da ništa nije dobio. Meni je žao ali ovaj sistem je itekako upali. Ako se u tom momentu može komunicirati s njim onda ga pitam hoće li ovo što sam mu izela ili to što on hoće (pod uslovom da je njegovo "hoće" realno) i onda se dogovorimo. Dok smo imali TU fazu nikada nisam popuštala i uzimala obe stvari pa makar to bile pez bombone i žvake. To je živa istina, a isto se odnosi i na krupnije stvari. Sada je milina otići sa njim u prodavnicu ili šetnju. Sretan je i zadovoljan, i ne skače po glavi . Sretno, a vama stvarno hvala.